Regija
SUPRUŽNICI IZ GUNJE VIŠE OD 30 GODINA UZGAJAJU POV RĆE

Mnogo radimo, sve je teže opstati, a na tržnici osjetimo manjak kupaca
Objavljeno 16. kolovoza, 2018.
Do prije nekoliko godina vrvjelo je ljudima, a danas tržnicom možeš komotno voziti i bicikl, kaže Ivan
ŽUPANJA - Srijedom i subotom županjska tržnica godinama je bila glavno okupljalište Županjaca i stanovnika okolnih sela, no ovo nekada kultno mjesto trgovanja polako gubi svoj status. Konkurencija nekoliko velikih trgovačkih lanaca, blizina susjedne Bosne, ali i odlazak brojnih ljudi trbuhom za kruhom, učinili su svoje. Tržnica je sve praznija.
To nam potvrđuju i supružnici Mara i Ivan Đalok, iz Gunje, koji godinama žive od prodaje domaćih proizvoda i čijoj je obitelji upravo tržnica osiguravala egzistenciju. U Županji imaju već svoje dugogodišnje kupce, odlaze i na tržnicu u Vinkovce, a robu prodaju i na kućnome pragu. Svake srijede i subote Županjcima nude bogatu ponudu svježeg, netom ubranog povrća iz vlastitoga uzgoja, o čijoj kvaliteti i podrijetlu svjedoči i zeleni certifikat izložen na štandu. Ova gunjanska obitelj već se više od tri desetljeća bavi povrtlarstvom.

Sve teže i neizvjesnije

Obrađuju 25,5 hektara zemlje, a na oko hektar i pol uzgajaju povrće - papriku, rajčicu, krastavce, cvjetaču, luk, kupus, mrkvu, peršin… Kupcima su nudili i kukuruz šećerac, lubenice, dinje... Nekada je, prisjećaju se, bavljenje povrtlarstvom bio unosan i rentabilan posao i moglo se pristojno zaraditi, ali sada je iz godine u godinu sve teže i neizvjesnije, a i vremenske prilike potpuno su se izokrenule i idu iz krajnosti u krajnost.
- Ova je godina što se tiče uzgoja povrća jako teška, vremenski nam uvjeti nikako nisu bili naklonjeni, prvo kiše, a onda velike vrućine, stalno se borimo da se bar pokrijemo, vratimo uloženo i da ne budemo na gubitku. Najveći problem je nedostatak naroda, sve je manje ljudi i to se na tržnici strahovito primijeti. Do prije nekoliko godina vrvjelo je ljudima, a danas se tržnicom možeš komotno vozati i biciklom. I mogu vam reći da se često dogodi da je na tržnici više nas prodavača nego kupaca - slikovito je pojasnio Ivan trenutačnu situaciju. Smanjena je, kaže, potražnja, a kupci sve više traže akcije, raspituju se za sniženja i cijene uspoređuju s onima u trgovačkim centrima, ustvrdivši da se njihovo domaće povrće prema kvaliteti uopće ne može mjeriti s onima na trgovačkim policama. „U trgovačkim centrima roba stoji i nekoliko dana, paprika je smežurana, kao gumena je, ali istaknuta je akcija i ljudi je kupuju. Nerijetko me znaju nazvati iz nekog trgovačkog centra i tražiti da im naberem gajbu svježe rajčice, paprike, ili karton patlidžana da mogu napraviti akciju. Naše domaće proizvode istaknu na vrh, čisto onako samo da zamažu oči kupcima, a kada se kupci požale da je roba lošije kvalitete, kažu da je već sve razgrabljeno i prodano! Imaju ekipu ljudi koja im osmišljava prodajnu strategiju i to im prolazi - zaključuje.
Svježe ubrano

Đalokovi kažu da njihovi proizvodi koje nude kupcima ne mogu biti svježiji.
- Dan uoči tržnice nama je udarni, povrće beremo, pripremamo, pakiramo i mnogo je tu posla. Kada krenemo od kuće moramo voditi točnu evidenciju koliko smo čega natovarili, jer u slučaju kontrole moramo imati uredan papir. Ista je situacija i kada krenemo kući, također moramo ponovno popisati što smo sve prodali, po kojoj cijeni i koliko čega vozimo nazad. To se odnosi na nas registrirane OPG-ove koji smo dobili certifikate, i koji podliježemo kontroli - priča. Trenutačno je u ponudi najviše sezonska povrća, rajčice i paprike, jer je sada njihovo vrijeme i najviše se i traže. Neprodanu rajčicu koju s tržnice vrate kući, ne mogu ponovno odnositi, nego je, kažu, skuhaju i pripremaju za zimnicu. Svježe ubrano povrće svakodnevno izlažu i pred kućom, ali prodaju vrlo malo.
- Dugogodišnja je praksa Gunjanaca i stanovnika Cvelferije ići u Brčko, narod je naučio ići u ‘čaršiju na pijacu‘ i ondje kupovati. Najviše kupaca kod kuće zapravo imamo nedjeljom prijepodne, jer za pripremu ručka žele imati svježu robu, a drugim danima to je zanemarivo - ističe. Najviše traže rajčicu i papriku, a uskoro će krenuti i priprema turšije, pa tu očekuju veću potražnju i za cvjetačom i drugim povrćem. U proizvodnju ulažu vlastiti novac, mnogo truda i rada, ustaju već u ranu zoru, jer posla je, kažu, jako mnogo i onaj tko želi opstati mora raditi od jutra do mraka, kontinuirano, jer tu nema kampanjskog rada. Velika je borba za tržište i za svakog kupca, jer mnogima je, napominju, danas lakše peglati karticu u trgovačkim centrima, nego prodavačima na tržnici davati gotovinu.
- Ove je godine prvi put sve palo na mene i suprugu. Sve troje djece otišlo nam je u Njemačku, ostali smo sami. Kazali su da se ne žele ovako patiti, živjeti u stalnoj neizvijesnosti, boriti se s administracijom i odlučili su da je za njih i za njihovu djecu bolje da žive i odrastaju u uređenoj državi koja im nudi brojne mogućnosti, perspektivu i napredak. Otišli su, zadovoljni su i ne planiraju se vratiti. To je njihova odluka i mi smo je morali prihvatiti - zaključuje. Unatoč svim poteškoćama Đalokovi se ne predaju, svakodnevno ulažu maksimalan trud i napor i vjeruju da će dokazanom kvalitetom svojih proizvoda, a što većina kupaca ipak prepoznaje, zadržati svoje mjesto na tržištu.
Marija Lešić Omerović
Neizvjesnost
Stalna borba za svakog kupca
Poplava im uništila voćnjak
Đalokovi su se bavili i voćarstvom. Na 3,5 hektara voćnjaka imali su 3500 komada jabuka i šljiva, voćke su bile deset godina stare i u punom rodu, a u poplavi su uništene. Utvrđena je 100-postotna šteta i jedino rješenje, utvrdio je sudski vještak, bilo je podizanje novog nasada. "Obeštećeni smo što se tiče ratarstva, ali za stoku, mehanizaciju i višegodišnje nasade nismo dobili ništa. Bili smo prisiljeni tužiti državu, jer nam je samo šteta na voćnjaku procijenjena na 700 tisuća kuna. Odbijeni smo uz pojašnjenje da ne ispunjavamo uvjete za odštetu, jer je to viša sila i država tu ne snosi nikakvu odgovornost. I za taj odgovor od Državnog odvjetništva dobijem račun od 8830 kuna. Sin koji je diplomirao ekonomiju i farmaciju tada je spakirao kofere i odlučio otići u Njemačku, kaže Ivan.
Gube bitku s trgovačkim lancima
I drugi prodavači na županjskoj tržnici žale se na sve manji broj kupaca i smanjenu potražnju. "Trgovački lanci doslovce nas guše. Ne možemo se boriti s njima, jer mi isključivo živimo od svog vlastitog rada, i to mukotrpnog, a ne od preprodaje jeftine robe, nerijetko upitnog podrijetla i kvalitete. Ali velikom broju kupaca kvaliteta je manje važna i glavnu ulogu igra cijena. Mi svoje proizvode ne možemo davati u bescjenje, jer nas to vodi u propast, ugrožava nam egzistenciju cijele obitelji. Trgovački centri otvoreni su po cijeli dan i već su time nekoliko koraka ispred nas. Naravno da će zaposleni ljudi u nabavu ići u poslijepodnevnim i večernjim satima, a neće odlaziti s radnog mjesta da bi na tržnici kupili krumpir i mrkvu - požalila nam se stalna prodavačica na tržnici.
Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana
1

NAJAVLJENO POSKUPLJENJE

Do Nove godine cijena
metra drva bit će 400 kuna

2

DANIJELA FIRŠT ODLUČILA PROMIJENITIŽIVOT

U 39. godini krenula je u vlastiti posao - lončarstvo

3

VINKA OŽIVILA NEKADA NAJVEĆU PLANTAŽU

Obnovljeno 600 hektara borinačkog voćnjaka