Objavljeno 14. kolovoza, 2018.
Tri četvrta mjesta tjerala su me da treniram još više, da izdržim i ne odustanem, rekao je srebrni Osječanin
Spavam s medaljom! Česta je to izjava hrvatskih rukometaša nakon osvajanja medalje i(li) samo ulaska u finale. S medaljom je u noći s nedjelje na ponedjeljak spavao i Robert Seligman. Deset godina čekao je da se još jednom popne na pobjedničko postolje velikog natjecanja. Od Lausanne 2008. do Glasgowa 2018. imao je niz finala, tri četvrta mjesta, no u Škotskoj mu se konačno poklopilo.
I kako je onda spavati s medaljom, pitali smo Roberta uoči povratka u Osijek.
- Super, samo me malo leđa bole - odgovorio je 32-godišnji Osječanin.
Od zuba vremena ili...?
- Ma neee. Od lošeg kreveta. Premda moram reći kako smo imali savršenu pripremu i kako je naš fizioterapeut i prijatelj iz Osijeka Vlatko Vorih doista ovih dana odradio odličan posao.
Deset godina poslije
Prije deset godina kao 22-godišnjak popeo se na pobjedničko postolje. Tada je u Lausanni zlato pripalo Krisztianu Berkiju, a srebro Filipu Udeu. U Glasgowu je podijelio drugo mjesto sa slovenskim kolegom Sašom Bertonceljim. Jedan od onih koji mu je bio konkurent od prvoga seniorskog dana i koji mu je i danas konkurencija.
Prvi put u finalu Robert je bio kao 19-godišnjak. Na EP-u u Debrecenu osvojio je četvrto mjesto, koje ga je često pratilo. "Drvena medalja" na EP-u pripala mu je još 2012., 2015. i prošle godine. Možeš li se sjetiti što je u glavi bilo Seligmanu finalistu s 19 ili u Lausanni s 22 godine i sada s 32 godine?
- Onda sam bio klinac koji se ponašao po sistemu: ja sam najbolji, sada ću svima pokazati. Nije ni to tada bilo loše. Danas sam puno mirniji, psihički stabilniji, svjesniji što mogu. Vidio sam da sam odlično pripremljen. Znao sam da to mogu ostvariti. Ne, ovo nije bila ni fantastična ni savršena vježba, ali dovoljno dobra za medalju.
Prisjetio se još jednom onih silnih četvrtih mjesta. Rekao je uoči finala "samo da ne budem četvrti".
- Ma moji osjećaji uoči ovoga finala i svih onih finala kada sam bio četvrti bili su vrlo slični. I tada sam znao da mogu. Eto, prevagnule su nijanse na ovu ili onu stranu. Kao što sam tada mogao osvojiti medalju, i sada se moglo okrenuti da budem opet četvrti. Iskreno, ta sva četvrta mjesta tjerala su me naprijed. Da još više treniram, da ne odustanem i izdržim. Bio sam uporan k‘o komarac i sada mi se to vraća.
Govorio si i kako si konačno "kliknuo" s vježbom. Već u Osijeku si vjerovao u nju, ali je ipak trebalo vremena da sve sjedne na svoje mjesto. Počelo je sjedati nakon Prvenstva Hrvatske, kada si osvojio drugo mjesto.
- To je ocjena sa startom 6.1. Znači, prema starom pravilniku start 6.6, što je vrlo visoko. Takav start imao sam još u Tokiju 2011. Imao sam ga i u Glasgowu 2015. I sada ti vidi koliko godina treba da konačno u gimnastici sve sjedne na svoje mjesto. Na početku godine promijenio sam i konstrukciju vježbe, potpuno izbacio onaj flop na hvataljci koji mi je zadavao probleme. I opet, nakon toga, uvjeren si u tu vježbu, kao što sam bio u Osijeku, ali treba vremena da "klikne". I dogodilo se. Prvenstvo Hrvatske, pa Mediteranske igre pa Europsko prvenstvo. Bio sam sve bolji i bolji.
Ircu je bio uzor
Slijedi Svjetsko prvenstvo u Kataru. I tamo mora biti još bolji. Mladi dolaze. Irac Rhys McClenaghan, europski prvak, s 19 godina već je sjajan.
- Rekao bih, došao je on, a ne oni. Pojavio se, istina, i dečko iz Kineskog Tajpeha, ali on više nije tako mlad. Tako da je konkurencija poznata. Sigurno razmišljam dizati start vježbe. Nagodinu, kada počne taj lov na Olimpijske igre, to je vrlo vjerojatno.
Otkrio je kako su se McClenaghan i njegov trener dugo "muvali" oko Seligmana, snimajući njegove pokrete i tehniku.
- Da. Od svakoga su željeli uzeti ono najbolje. Sviđala im se moja tehnika, ali i način kako radim između hvataljki. Često su nam dolazili na treninge i ispitivali su nas. Drago mi je zbog njega. Možete misliti kako je njemu, Ircu koji pobijedi u Velikoj Britaniji. Ali pred njim je sada puno izazova. Jer njemu je tek 19.
Imao je i Robert 19. I mislio kako je spreman pokoriti Europu i svijet. Ali onaj gore je rekao "ima red". I čekao je. Bio uporan. Danas to nije više onaj nadobudni klinac. Danas ga motiviraju druge stvari. Jedna od njih je i onaj T koji je prstima pokazao nakon nastupa.
- Sve što ostvarim u sportu posvećujem mojoj Tijici. Mojoj kćeri. Ona mi je od rođenja velika inspiracija. U životu i, naravno, u sportu. Kada je pitaju što ti tata radi, znala je odgovoriti: Skače i vrti se!
I to tata radi prilično dobro!
Krešimir Lacković
Seligman o Mađareviću, Pipuniću, Osijek Žitu
DRAGO MI JE I ZBOG NJIH, ONI SU MOJA OBITELJ
Vladimir Mađarević devet godina surađuje sa Seligmanom u seniorskoj konkurenciji. Osvojeno srebro na EP-u njegov je najveći trenerski uspjeh. Kako je Robertu izgledao njegov trener nakon nastupa?
- Znate kakvi su treneri. Nikada zadovoljni. Uvijek imaju nekakav prigovor. Ali kada sam vidio njega kako mi iskreno čestita i kako mu se lice ozarilo, bilo mi je jasno da će to biti medalja. Ma drago mi je zbog njega. I on je prošao ta prokletstva četvrtih mjesta. Ovo što sam ovako odradio vježbu bio je i znak zahvalnosti njemu za sve godine zajedničkog truda i rada.
Za dvadesetak dana javnosti će vrata otvoriti i novi Sokolski dom. U godini uređenja gimnastičkog doma stiglo je i europsko srebro.
- Eto kako se to sve pogodilo. Idealan trenutak. U godini kada naš grad dobiva jedan centar koji će sigurno podići kvalitetu života. Srebro je, naravno, uspjeh i našeg kluba, koji je moja šira obitelj.
Hoće li nakon povratka u Osijek biti neke proslave?
- Ha, neke burne sigurno neće. Prošao sam te godine kada se burno slavilo. Uostalom, uskoro će već početi ozbiljne pripreme za Svjetsko prvenstvo. Ja zapravo odmora neću ni imati. Planiram već danas doći u dvoranu, odraditi trening slabijeg intenziteta. Dolazak je najavio, pozdraviti me i osobno mi čestitati, i naš predsjednik Marko Pipunić. Naravno, i njegove su zasluge velike. Što ulaže u sport i što zbog njega dobivamo centar kojim ćemo se moći godinama svi skupa ponositi.
Seligman je medalju u Glasgowu posvetio svojoj kćeri Tiji