Samo iz proračuna Grada Osijeka (dijelom ili u cijelosti) trenutačno se u Osijeku radi na tridesetak javnih gradilišta, dok, paralelno, nema ulice sastavljene od niza obiteljskih kuća gdje bar dvije kuće trenutačno nemaju radnike. A kako su nepredvidljive vremenske prilike građevincima ove sezone stvorile brojne neprilike te izazvale manja ili veća kašnjenja, na svim se radilištima radi pojačano i produženo. Što nije nimalo lako na temperaturama koje se ovoga tjedna bilježe u gradu na Dravi. Posebice ako nije odgovarajuće plaćeno.

Za prosječnu plaću od oko 4000 kuna mnogi trenutačno rade na suncu i po 10 sati dnevno, bez plaćenih prekovremenih sati.
- Ne mogu se svi samo tako pokupiti i otići u Irsku. Imam troje djece, idu tu u školu, staru majku, ženu sa završenom ekonomskom školom i bez dana radnog staža. Tu smo gdje jesmo, raditi se mora. Ja sam vam klasični "bauštelac", a radim za 4200 kuna, uglavnom zidarske radove po obiteljskim kućama i kolne prilaze. Minimalac dobijem na račun, a ostalo na ruke i to je to. Trenutno se radi od 6 ujutro pa do 4-5 poslijepodne. Ako je "frka", imamo pauzu za ručak od 14 do 16 sati i onda u 17 nastavljamo pa kada završimo - završimo. Nije gazda loš, ali da bi moglo bolje - moglo bi - priča 45-godišnji Osječanin.
Sindikalci potvrđuju kako ljeti nije ni malo lako biti u koži građevinaca. No, naravno, ističu, nije ni svima isto.
"Građevinci su svjesni da je ljeto njihova sezona i nitko od njih ne bježi od posla, no treba napomenuti kako oni u srpnju i kolovozu rade u iznimno teškim uvjetima i da nemaju svi osigurano adekvatno radno vrijeme, više pauza za odmor te da im prekovremeni sati budu primjereno plaćeni. U velikim tvrtkama, suočenim s kroničnim nedostatkom radne snage, uvjeti rada su još i zadovoljavajući pa se tako, iako ljudi naporno rade na visokim temperaturama, posao organizira da počinje ranije ujutro, te da se prekida kada je sunce najjače, ljudi imaju pauze, dobiju hladne napitike, bilježe im se prekovremeni sati. No, i dalje ima malih tvrtki koje ne vode računa o svojim radnicima i čine suprotno. Ti ljudi obično nisu sindikalno organizirani, ali mi im poručujemo da se za svoja prava izbore pozivajuće se na granski kolektivni ugovor koji ovu problematiku regulira", kaže Krešimir Dorić, sindikalni organizator SSSH-a za istok Hrvatske i regionalni povjerenik Sindikata za sektor građevine.
Još jedan problem u sektoru građevine je i činjenica da radnici na godišnji odmor u srpnju ili kolovozu mogu zaboraviti te ga obično koriste u zimskim mjesecima. No, u ovome je kontekstu zanimljivo i da se često događa da radnici tek zimi vide kompenzaciju za teški ljetni radi u kontekstu naknade prekovremenih sati. Naime, umjesto da im prekovremeni budu plaćeni, nije tajna da im se "višak" sati ljeti zbraja te da se ukupni prekovremeni rad pretvara u slobodne dane u zimskom razdoblju.
Također, iz SSSH-a poručuju kako se ipak kada su u pitanju radnička prava građevinaca posljednjih godina, a posebno ove sezone, osjeća pomak nabolje. Sve je manje onih koji se usude ne paziti na svoje radnike jer je majstora koji "znaju posao" sve manje.
- Stručni ljudi i mladi odlaze u inozemstvo. Pred time više poslodavci ne mogu zatvarati oči. Na gradilištima najviše nedostaje keramičara i ličilaca. Nitko si više ne može dopustiti da ostane bez takvih radnika pa se i više trude oko njih - kaže Dorić.
Sindikalisti kažu kako je na istoku Hrvatske, uz građevince, najteže raditi ljudima zaposlenim u komunalnim djelatnostima. Ništa bolje nije ni onima u manjim proizvodnim pogonima. Proizvodne hale s rashladnim uređajima uistinu su rijetkost, tako da ljudi koji u njima provode minimalno osam sati dnevno to čine pod izuzetnim naporom. Također, za taj faktor se ni njima ne isplaćuje nikakva kompenzacija s čime se oni mire, u sada već vječnom strahu od gubitka posla.