Magazin
 KATARINA SOKIĆ

Često pretjerujemo, kako u radosti tako i u tuzi
Objavljeno 11. kolovoza, 2018.

Držim da događaji poput uspjeha nogometne reprezentacije u Rusiji te tuga zbog smrti Olivera Dragojevića, iako vremenski bliski, imaju različite osnove. Ushićenje i euforija zbog uspjeha nogometne rerezentacije govori o snažnoj grupnoj identifikaciji koja predstavlja granicu do koje je vlastita grupa ugrađena u doživljaj sebe i istovremeno u doživljaj sebe unutar grupe - kaže dr. sc. Katarina Sokić, doktorica psihologije, čija su područja istraživanja psihologija ličnosti i psihologija individualnih razlika te dodaje:


- Kod visoke razine grupne identifikacije, grupni rezultati i dobrobit grupe postaju blisko povezani s vlastitim doživljajem osobne dobrobiti, a pozitivnost grupe predstavlja pečat grupne identifikacije. Jednostavno rečeno, na razini pojedinca, uspjeh grupe je i moj osobni uspjeh, i ja vrijedim samo zato što sam pripadnik grupe čiji su pojedinci postigli neki uspjeh (u ovom slučaju sportski), bez obzira na to što s tim uspjehom, realno, nikakve veze nemam. Rezultati istraživanja pokazuju da je identifikacija s grupom važan moderator pristranosti prema vlastitoj grupi, iako preferiranje vlastite grupe ne mora nužno voditi prema nesnošljivosti i neprijateljstvu prema drugim grupama, premda su česti primjeri da je tome tako. Vidjeli smo proteklih dana da se i političari kod obilježavanja Dana pobjede u svojim govorima pozivaju na uspjeh nogometne reprezentacije, što je potpuno neprimjereno i vremenu, i mjestu, i kontekstu.
Masovno žalovanje zbog smrti Olivera Dragojevića predstavlja određeni oblik kolektivnog izražavanja emocija, tuge i vjerojatno žala za nekim prošlim, možda ljepšim i sretnijim vremenima koja su bila obilježena njegovim pjesmama.
Ono što je zajedničko ovim događajima jest njihovo trajanje i intenzitet, čime se potvrđuje postojanje elemenata kolektivizma i sklonosti pretjerivanju, kako u radosti tako i u tuzi. Ne bih izdvajala u ovim događajima mlade kao zasebnu dobnu skupinu; vidjelo se da su i mladi i stari, pa čak i djeca, s jednakim žarom pratili ove događaje.
NACIONALNO OBILJEŽJE


Jesu li Hrvati skloni euforičnosti? Ima li to možda neke veze s, kao što neki tvrde, kompleksom male zemlje i niže vrijednosti, ili pak više vrijednosti?
- U Hrvatskoj je primjetan trend glorifikacije vlastite snage, moći i uspjeha koji je usko povezan s nacionalnim identitetom. Ne vidim tu simptome osjećaja manje vrijednosti. Prije bih rekla da su u pomanjkanju vizije svjetlije budućnosti, uz notorne podatke o masovnom egzodusu i niskom životnom standardu, ljudi skloni samozavaravanju i bijegu od ovakve zbilje. U tom bijegu pojedinci su skloni dramatičnom, pa čak i paradoksalnom izljevu emocija. Na takav način udaljavaju se, makar nakratko, od vlastite stvarnosti i uživljavaju u kolektivnu svijest, gdje su opet pripadnici grupe koja pobjeđuje kao nitko i koja pati kao nitko. Mi se time ponosimo kao nekim, samo nama svojstvenim, nacionalnim obilježjem.

Jesu li takva ekstatična stanja, dugoročno gledano, korisna ili štetna?
- Dugoročno, s obzirom na to da je riječ o događajima koji se razmjerno rijetko javljaju, ne vidim opasnost od posljedica. Međutim, znakovito je da stotine tisuća ljudi ushićeno dočekuje nogometaše, a istovremeno ne pokazuje emocije prema vlastitoj stvarnosti i budućnosti koja ih se izravno tiče. Gospodarske afere, paraliza pravosudnog sustava, pomanjkanje pravičnosti, nepotizam i klijentelizam prolaze bez ikakvog masovnog odjeka. To govori o snažnoj društvenoj apatiji i osjećaju besperpektivnosti koja rezultira masovnim egzodusima. Slične izljeve masovnog ushita rijetko viđamo u zapadnom svijetu. Primjerenije su kolektivističkim kulturama koje štuju kultove vođa (živih i mrtvih), vlastite snage, nepobjedivosti.

KOLEKTIVNI ZANOS


Koja je razliku između dobrog raspoženja i euforičnosti? Koje su emocije jače - pozitivne ili negativne, i o čemu to ovisi?
- Kod euforije gubi se dodir sa stvarnošću, slična je stanju opijenosti pod djelovanjem psihoaktivnih supstanci. Intenzitet emocija ne ovisi o njihovu predznaku (jesu li pozitivne ili negativne), nego o stimulusu i o emocionalnoj reaktivnosti pojedinca. Kod masovne euforije kojoj smo svjedočili vezanoj uz nogometno prvenstvo, mediji i društvene mreže utjecali su na njeno poticanje i održavanje. Stvorio se dojam da nisi dobar član zajednice ako ne participiraš u kolektivnom zanosu.

Koliko globalizacija i internetizacija, napose "virtualna stvarnost", šteti normalnom manifestiraju emocija, posebice kod mladih ne samo u RH, nego i drugdje u svijetu?
- Zahvaljujući umreženosti i globalnoj povezanosti, javno izražavanje stavova, vrijednosnih sudova i emocionalnih stanja postalo je opća pojava. Koliko su ovakvi oblici izražavanja vjerodostojni drugo je pitanje, ali u svakom slučaju pokazuju određeni smjer kretanja te postoje studije koje se bave njihovom analizom. Uočljivi su trendovi grupiranja po različitim osnovama, radikalizacije i sklonosti minorizacije onih koji misle drugačije. Prisutna je i verbalna agresivnost, vršnjačko nasilje i odsustvo dijaloga.

S obzirom na to da virtualna komunikacija postaje dominantna, posebice među mladima, na društvu i obiteljima je da kroz odgoj, obrazovanje i vlastite primjere nastoje promovirati vrijednosti prihvaćanja, otvorenosti i tolerancije prema različitom, kao bazu na kojoj će današnja mladost graditi neki svoj vrli novi svijet.(D.J.)
Možda ste propustili...

TEHERANSKI GORDIJSKI ČVOR (II.)

Muffini za naftu