Simpatični frontmen osječkog Tamburaškog sastava Kas nedavno se vratio sa svoga medenog mjeseca, koji je sa suprugom Lanom proveo na jako zanimljivim lokacijama, u Dubaiju i Zanzibaru. Pozvali smo ga da ekskluzivno za Glas Slavonije ispriča kako su se proveli i s nama podijeli prekrasne fotografije s putovanja. Evo što nam je Dinko ispričao:

- Ovaj članak govori o bajci u kojoj jedna djevojka Lana (sada moja žena) nalazi svoga princa te nakon sklapanja braka odlaze na bračno putovanje, koje je bilo uistinu zanimljivo, a priča počinje na sljedeći način. Kao svaki macho muškarac i alfa mužjak prepustio sam ženi da odluči gdje ćemo ići na "honey moon", jer moju ideju o potovanju u Rusiju za vrijeme Svjetskog nogometnog prvenstva nije shvatila ozbiljno, tako da smo spakovali kofere za neke toplije krajeve. Prva stanica bio nam je Dubai, grad iz budućnosti usred pustinje. Upravo je nevjerojatno kako je u šezdesetak godina usred ničega niknuo ovakav kozmopolitski megalopolis.


Nepregledni neboderi i shopping centri povezani metrostanicama i raznim tunelima i pokretnim stepenicama, i to sve vrhunski klimatizirano, jer vani je besplatna sauna. Vrtoglavih 46 °C i užasno suh zrak dovolji su da na ulici nema žive duše, tako da se sve dnevne aktivnosti odvijaju u zatvorenim prostorima i automobilima s klimom na maksimumu. Sreća u nesreći je da je tjedan prije našeg dolaska bilo 52°. U Dubaiju se bogatstvo može vidjeti na svakom koraku, a jedan od takvih primjera je i Burj Kalifa, najviši neboder na svijetu, sa svojih 828 metara. Tu je i Dubai Mall, drugi najveći shopping centar na svijetu, u kojemu smo se uspjeli izgubiti, probati hranu iz cijeloga svijeta i proći ispred izloga nekoliko stotina trgovina, što ga čini rajem za žene. Ako vam ni to nije dovoljno zanimljivo, onda možete iznajmiti klizaljke i opustiti se na velikom klizalištu usred shopping centra, skijati se, uživati u vodopadu ili gledati impozantnu fontanu koja svakoga dana u 18 sati oduševljava posjetitelje plesom uz prigodnu glazbu i light show. Nakon gradske vreve, otišli smo u pustinju na vožnju džipom, buggyjima, devama i svim ostalim prijevoznim sredstvima, a nakon toga se okupali u Perzijskom zaljevu na poznatoj plaži Jumeirah, tik uz poznati Burj Al Arab. Ne preporučam nikome, jer je voda bila užasno topla dok se čovjek ne navikne. Valja spomenuti i vožnju brodom za nešto manje od dvije kune, jer je sve ostalo dosta skupo za naš standard. Idući dan obišli smo Abu Dhabi i ostali bez teksta nakon obilaska velike Džamije šeika Zayeda te po povratku u Marini uživali u pogledu sa rooftop bara na noćni Dubai.


Nakon svih tih iskustava i kuhanja u Dubaiu, došao je red na odmor i relaksaciju na Zanzibaru. Prvi susret i nije bio obećavajući, jer im je aerodrom malo lošiji od starog Čepinskog. Došao je red na mijenjanje novaca i moram se pohvaliti da sam prvi put u životu bio milijunaš. Za nekoliko stotina eura dobiješ 1,300.000 tanzanijskih šilinga, pa se čovjek osjeća bogato. Slijedi vožnja po užasno lošim cestama, ali prekrasnom prirodom i jako siromašnim selima po kojima se djeca bosa igraju s drvenim štapom i poklopcem od Jupola (ili neke druge kante sa bojom), pa se malo zapitamo i preispitamo. Slijedi dolazak u Uhuru village, gdje smo smješteni uz prekrasnu pješčanu plažu i nevjerovatnu vodurinu. Prekrasna svjetloplava boja oceana, toliko čista da oduzima dah. Tu je počelo punjenje baterija.
Dani su bili isplanirani unaprijed, tako da smo plivali s dupinima, morskim zvijezdama raznih boja, išli u obilazak Jozani šume u kojoj su ostali endemski Colobus majmuni s kojima smo se naslikavali, farmu začina, gdje smo imali priliku vidjeti i kupiti sve moguće začine i razno tropsko voće, ali i svaki dan uživali na jednoj od prekrasnih plaža ili sprudova. Neopisiva je bila i vožnja gradskim "autobusom". Kamiončić u koji natrpaju ljude u prtljažni prostor i truckaju od mjesta do mjesta. Bitno da smo svi preživjeli! Jedan od zanimljivijih stvari je bio ples Masai ratnika. Mislim da će Kas to uvesti u standardni repertoar (smijeh). Nakon plesa smo ih nagovorili da nas vode u disco u kojemu je bilo iznenađujuće dobro. Trebalo bi to ponoviti...

Obilazak škole nas je najviše dirnuo. Djeca koja u svom onom siromaštvu ne plaču jer nemaju najnoviji smartphone, uče swahili i engleski i nevjerovatno je koliko su neiskvarena i poslušna. Spomenuo bih i Stone Town, gdje smo slušali o njihovoj kulturi, vjeri, robovlasništvu, ali i obilazili razne znamenitosti. Šetajući tamo po ulicama, ali i u ostatku Zanzibara, primijetio sam da strance vole "oderati" za novce i da se svi cjenkaju, pa smo se upustili u shopping i nismo čak ni loše prošli. Nakon grada čamcem vozimo se na Prison island gdje obitavaju goleme kornjače s kojima smo se druškali uz kavicu.
Taman kad sam pomislio da sam našao raj na zemlji, nakon ručka u poznatom svjetskom restoranu The Rock, i uživanja u vrhunskim morskim plodovima, slijedi moje tradicionalno samoranjavanje na putovanjima. Skok u vodu i izlazak s razbijenom glavom, jer sam uspio naći jedan jedini kamen na silnim pješčanim plažama. Zahvaljujući ekipi iz Globetrackera, prijevoz mi je odmah stigao i zaputili smo se prema jedinoj pristojnijoj bolnici, koja je bila udaljena sat vremena vožnje od nas. Tamo su me pokrpali i izbrijali pola glave, pa sam izgledao smješnije nego ikad. Toliko je bilo ružno da sam morao cijelu glavu obrijati.
Za kraj bih dodao da stanovnici na Zanzibaru nikad nigdje ne žure, pa im je jedna od poznatijih riječi "pole pole" što znači "polako". Kad naručiš jelo u restoranu, moraš pripremiti živce da ćeš čekati bar sat vremena, ako ne i duže! Vraćamo se puni dojmova i novih poznanstava. Bilo je lijepo dok je trajalo. Hakuna matata!