Kada je američkoj javnosti nepoznati DJ Willis Conover, koji je desetljećima puštao jazz u noćnom programu američke propagandne radijske postaje Glas Amerike 1959., stigao u posjet Varšavi neočekivano ga je dočekala gomila obožavatelja kao da je Mick Jagger ili Marilyn Monroe.

Njegova publika bili su Istočnoeuropljani porobljeni iza željezne zavjese, vrijedilo je to i za prve naraštaje zaljubljenika u jazz i u našim krajevima koje je trebalo od ideja kolhoza i sovhoza, sletova za Dan mladosti i kozaračkog kola odvratiti divljim improvizacijama i sinkopiranim ritmovima. Od svog tog hladnoratovskog truda najviše su profitirali estete i istraživači novih svjetova, a i sami drugovi s vremenom su odustali od demonizacije tog glazbenog žanra koji je potekao iz Sjedinjenih Država i ubrzo pokorio svijet.
Među njima je bio kasniji poljski trubač i skladatelj Tomasz Stańko (1942. - 2018.), koji je zahvaljujući Conoveru i Glasu Amerike uopće čuo za jazz, a prvi jazzovski koncert kojemu je nazočio bio je nastup američkog pijanista Davea Brubecka 1956. u Krakowu. Kasnije će u intervjuu za The New York Times reći kako je poruka koju je naučio slušajući jazz bila "sloboda" dodajući kako je jazz bio "istoznačnica zapadne kulture ili slobode, odnosno drukčijeg načina života". Puno godina kasnije Stańko će iznajmiti i stan na Gornjoj zapadnoj strani (Upper West Side) u Velikoj Jabuci kako bi mogao nastupati u glasovitom klubu Birdland sa svojim New York Quartetom. S tim sastavom, u kome su još svirali David Virelles (glasovir), Thomas Morgan/Reuben Rogers (kontrabas) i Gerald Cleaver (bubnjevi), objavio je svoja posljednja dva albuma “Wisława” i “December Avenue”. Oba uratka osvanula su pod etiketom ECM koja je bila njegovo trajno umjetničko utočište još od 1976. kada je objavio album "Balladyna". Početak karijere Tomasza Stańka (na poljskom se njegovo ime izgovara kao Tomaš Stanjko) vezuje se za suradnju s pijanistom Adamom Makowiczem. Iz tog vremena pamtit ćemo vjerojatno najbolji album jazza koji je ikada snimljen iza željezne zavjese, "Astigmatic", legendarnog poljskog pijanista i skladatelja glazbe za filmove Romana Polanskog Krzysztofa Komede. Na tom savršenom albumu iz 1965., koji sadrži samo tri skladbe, Stańko svira trubu. Manje je poznato da je s Komedom snimio čak 11 albuma. U čast prerano umrlog kolege snimio je kasnije svoj album posvetu "Litania - Music of Krzysztof". Zajedno s Makowiczem, među prvima u Europi, počinje svirati free jazz. Godine 1971. bio je dio neobičnog eksperimenta Krzysztofa Pendereckog i Dona Cherrjya ovjekovječenog na albumu "Actions" koji svaki znatiželjnik može pronaći na YouTubeu. Kolega trubač Don Cherry bit će mu trajno nadahnuće tijekom karijere. Drugi njegov uzor je Ornette Coleman.
Za ECM je objavio deset vlastitih albuma, a pojavio se još i na uratcima Edwarda Vesale ("Satu") i Garyja Peacocka ("Voice From The Past - Paradigm"). Ono što je obilježavalo Tomasza Stańka je hladni, ali jezgroviti zvuk njegove trube i senzibilitet koji je sam nazivao "poljskom melankolijom". Svirao je s najvećim glazbenicima jazza uključujući i Jacka DeJohnettea, Davea Hollanda, Jana Garbareka, Johna Surmana, Alexandera von Schlippenbacha, Reggieja Workmana, Lestera Bowieja, Davida Murrayja, Chica Freemana i Cecila Taylora. Snimio je i tri albuma ("Soul of Things", "Suspended Night" i "Lontano") s uglednim poljskim triom kojega čine mladi glazbenici na čelu s Marcinom Wasilewskim. Krajem mjeseca ovaj trio objavljuje za ECM svoj novi album. Jedna njegova skladba uključena je u muzikološko izdanje "Jazz: The Smithsonian Anthology" iz 2011. što je veliko priznanje za ovog poljskog glazbenika.
Nadahnuće za svoje skladbe i albume crpio je iz pjesništva, filozofije, likovne umjetnosti i filma. Primjerice, album "Wisława" bio je hommage poljskoj književnoj nobelovki, pjesnikinji Wisławi Szymborskoj. Album “Dark Eyes” iz 2009. nadahnut je slikom "Crne oči Marthe Hirsch“ austrijskog slikara Oskara Kokoschke, a uradak "Matka Joanna“ iz 1995. refleksija je na glasoviti poljski crno-bijeli film iz 1961. "Matka Joanna od Aniołów" koji se bavi čudnim događajima u jednom ženskom samostanu. Snimio je i glazbu za muzejsku izložbu u Varšavi koja čuva sjećanje na poljske Židove stradale u holokaustu. Svoje zdravlje nije štedio, uništio je čak i svoj brak, drogirao se i pušio, što ga je stajalo raka pluća od kojega je i preminuo.