Kultura
U TIJEKU 12. JEZIKOV NATJEČAJ ZA NOVU HRVATSKU RIJEČ

Sanda Ham: Nove riječi stalno nastaju – kako bi se inače jezik razvijao?
Objavljeno 9. kolovoza, 2018.
Predlagatelji novih riječi često pogriješe pa riječi tvore prema uzoru na njemački tvorbeni sustav

U prosincu 2017. godine završilo je 11. kolo natječaja časopisa Jezik za najbolju novu hrvatsku riječ, natječaja za Šreterovu nagradu. Vjerujem da je čitateljima dobro poznata narav našega natječaja i komu je nagrada svojim imenom posvećena jer nam Glas Slavonije svake godine uz izbor najbolje riječi posvećuje pozornost pa tako dopiremo do širokoga kruga čitatelja. Ipak, podsjećanja radi - Zaklada “Dr. Ivan Šreter” dodjeljuje novčane nagrade za tri najbolje nove riječi - 5 000 kn prva je nagrada, 3 000 kn druga i 1 500 treća - ističe prof. dr. sc. Sanda Ham, hrvatska jezikoslovka, profesorica u trajnom zvanju Odsjeka za hrvatski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku i glavna urednica Jezika.

Podupirući Jezikov natječaj, Zaklada čuva i pronosi ime pakračkoga liječnika Ivana Šretera, hrvatskoga mučenika ubijenoga u Domovinskom ratu. Zakladnici su njegovi prijatelji i poštovatelji koji Zakladom čuvaju uspomenu na Ivana Šretera, utiskujući tu uspomenu i u općehrvatsko sjećanje.
- Zaklada ne podupire slučajno natječaj za nove hrvatske riječi, nego prigodno - Ivan Šreter osuđen je 1984. na zatvorsku kaznu zbog upotrebe hrvatskoga jezika. U bolničkom listu “penzionisanoga oficira JNA” usudio se tada napisati hrvatskim jezikom - umirovljeni časnik. Goran Babić, poznat kao urednik časopisa Oko, podoban partijskoj jugoslavenskoj vlasti, pokrenuo je medijski linč i progon optužujući Ivana Šretera u Nedjeljnoj Dalmaciji za nacionalizam i ustaštvo. Zloslutno mu je navijestio, zbog služenja hrvatskim jezikom, “zelen humak”. Na žalost, 1991. Babićev se navještaj ispunio, Ivana Šretera ubili su četnici, humak mu je doista zelen jer ga pokriva trava kao i sve neznane grobove hrvatskih mučenika. Do danas se duhovi oko toga “zelenog humka” nisu smirili. Naš ih natječaj ne želi uznemiriti, nego tek ne dopustiti da se ime Ivana Šretera zaboravi jer se time želi od zaborava spasiti i dio hrvatske povijesti, kao upozorenje mlađim naraštajima, u kojem se nismo smjeli služiti svojim jezikom - kaže prof. Ham.

Tvorbeno uobičajene

Predlagatelji novih riječi vrlo često pogriješe pa riječi tvore prema uzoru na njemački tvorbeni sustav – spajaju dvije osnove (jednostavnije rečeno – dvije riječi) u novu riječ ili doslovno prevode s njemačkog ili engleskoga.
- Tako češće pristignu riječi poput krajotjedan za vikend (nastalo od dviju riječi, kraj i tjedan), knjigoznak za bookmark (od knjiga i znak), samoslik i sebeslik zamjene za selfie (od sam, sebe i slikati) i sl., riječi koje nas “bodu u uho” jer nisu tvorbeno uobičajene, dok naše pobjednice – suosnik (koaksijalni kabel), osobnik (OIB), uspornik (ležeći policajac), raskružje (kružni tok, rotor), naplatnica (naplatna kućica), istovrijednik (ekvivalent), podzemnica (metro), borkinja, proširnica (stent)... nastaju dodavanjem dometka na osnovu ili predmetanjem, a tako nastaje većina riječi u hrvatskom jeziku pa nam te riječi “sjednu” i “dobro zvuče” jer su tvorbeno uobičajene. Primjerice, predmetanjem su- na osnovu os i dometanjem -nik nastaje suosnik, osnovi glagola usporiti dodajemo dometak -nik i nastaje uspornik... sve su to tvorbe uobičajene za hrvatski jezik i sve su to riječi koje se svojom tvorbenom lakoćom odmah i dobro uklapaju u hrvatski jezik pa za mnoge od njih i ne pomišljamo da su nove. Takve riječi plijene pozornost Povjerenstva i imaju najbolje izglede za nagrade - pojašnjava glavna Jezikova urednica.
Često im pristignu i nove riječi za riječi kojima ne treba zamjena.
- Primjerice, za bookmark već imamo straničnik, za selfie imamo sebić, cigaretu nije potrebno mijenjati pušilicom, radijator grijatorom, kuću domkom, planinu uzbrdinom... Izvrsna riječ vodomet za vaterpolo pristizala nam je na nekoliko natječaja, ali je vaterpolo uvriježen toliko da vodomet ne bi bio prihvaćen, a Povjerenstvo treba pripaziti i na moguću prihvaćenost riječi.
O prihvaćenosti novih riječi teško je govoriti bez ozbiljnijega istraživanja. Zaštitni je znak našega natječaja postala naša prva nagrađena riječ – uspornik (umjesto ležećeg policajca). Za tu riječ mnogi znaju. Riječ zatipak (umjesto tipfelera) često se upotrebljava. Dvije uspjele riječi – uspjele jer su tvorbeno dobre, zamjene su za nepotrebne tuđice i nisu potvrđene u rječnicima – doživjele su neobičnu sudbinu. Nisu mogle biti nagrađene jer su im autorice osobe bliske Jezikovu povjerenstvu i bilo bi neprimjerno nagraditi svoje prijatelje ili bliske suradnike. Neprimjereno, ali na štetu riječima jer nisu dobile zasluženu pozornost. Riječ je o odmrljivaču i sebiću. Odmrljivač nam je predložila novinarka koja godinama prati naš natječaj, Narcisa Vekić, kao rodni naziv za sva sredstva za uklanjanje mrlja. Riječ je tvorbeno i značenjski jasna. Sebiću je predlagateljica Višnja Rudeš Bogdan, pedagoginja u osječkoj Osnovnoj školi Svete Ane. Posebna je zanimljivost da je sebić ušao u jednu hrvatsku školsku gramatiku gdje je naveden kao primjer hrvatske novotvorbe za anglizam selfie - dodaje prof. dr. sc. Sanda Ham.
Češće im pristignu i hrvatske starije riječi koje naši rječnici bilježe, ali su riječi slabije poznate, primjerice, osladak (desert) ili koševina (livada koja se kosi), naćve (drveno korito za miješanje tijesta). Dogodi se i da je riječ zabilježena u rječniku, ali da ju predlagatelj pošalje uz novo značenje, primjerice, dvogodišnjak za bijenale ili ispust za paspul.
- Te riječi ne možemo uzeti u obzir za nagrade jer su već “zauzete” drugim značenjem. Ponekad dobijemo i dobro poznate, suvremene riječi: goropadnik, goropadnica, učiteljevati. Savjetujemo natjecateljima da svoje prijedloge provjere u rječnicima.
Natječaj je pokrenuo prije dvadesetak godina danas počasni član Uredništva Jezika prof. Stjepan Babić, ponajprije želeći upozoriti na poplavu nepotrebnih anglizama. Hrvatski jezik koji nastaje kada u njega provale tuđice i poplave ga, profesor je Babić satirično nazivao anglokrobatskim jezikom. Naglasak je uvijek na “nepotrebnim” anglizmima i tuđicama jer nisu sve tuđice, pa tako ni anglizmi nepotrebni i suvišni u hrvatskom jeziku - ističe ugledna jezikoslovka.
Usvojene tuđice

- Prisjetimo se vrlo starih tuđica za koje više i ne znamo da su tuđega podrijetla - šećer i čarape - turcizmi. Hrvatski ima svoju riječ slador za šećer i bječve (bičve) za čarape, ali šećer i čarape ne ćemo proglasiti nepotrebnim tuđicama jer one to doista i nisu. Za francuske usvojenice bombon, kupe, konjak, inženjer; za talijanske usvojenice bakalar, karikatura; za germanizme vermut, vic; za anglizme džip, džentlmen, smoking... ne ćemo tražiti ni prihvatiti nove riječi jer za to nema potrebe. Što bismo bez latinizama koji su međunarodnice? Izgubili bismo međunarodno medicinsko nazivlje! Dakle, naš natječaj ne traži zamjene za usvojene tuđice, nego za nove i doista nepotrebne - kaže Sanda Ham.
S novim tuđicama govornici uvijek imaju nevolja. Osobito pravopisnih.
- U Hrvatskoj se posve pogrješno uvriježilo mišljenje da opće imenice koje dolaze iz tuđih jezika valja pisati onako kako se pišu u jeziku iz kojega dolaze. To se pravilo odnosi ponajprije na vlastita imena, ne na opće imenice. Ne ćemo napisati Igo ili Šekspir (nego Hugo i Shakespeare) jer pisati tuđa imena prema izgovoru nije u hrvatskoj tradiciji. Isto tako padežni nastavak ili tvorbeni dometak ne treba spojnicom pripajati imenu, nije dobro napisati Jegger-ov ili Jagger-a, nego Jaggerov i Jaggera. Tako ni Mick-a ili Mick-ov, nego Micka ili Mickov -.
Opće imenice trebalo bi pisati prema izgovoru. Pravopis nas upozorava – a kada kažem pravopis, mislim na Babić-Mogušev pravopis – da tuđicu koja je opća imenica pišemo prema izgovoru tek kada se posve usvoji, a ako još nije posve usvojena može se pisati i onako kako se piše u jeziku iz kojega dolazi. Kada tuđica postaje posve usvojena, nije jasno. Je li taxi već toliko usvojen da se može pisati taksi? A lady? Može li biti ledi? Ili lejdi? Buffet je usvojen i postao je bife? Što je s tuđicama backstage ili celebrity? Jesu li već toliko udomaćene da ih možemo napisati bekstejdž ili selebriti? Osim dvojbe o tom kako ih pisati, postoji i dvojba kako iz mijenjati po padežima – backstagea? Celebrityja? Ili backstaga i celebritya? Kako glasi pridjev? Backstageovski? Celebrityjev ili celebrityev? Selebritijev? Sve te dvojbe nestaju kada se upotrijebi hrvatska riječ, a hrvatske riječi postoje. Prije nekoliko godina dobili smo za backstage riječ zapozorje, a za celebrityja riječ slavnik. Tu dvojbe nema: zapozorja i zapozorno, slavnika i slavnikov. Hrvatska je riječ dobro usustavljena i nije nevolja govornicima - barem onima koji su spremni prihvatiti hrvatske riječi u hrvatskom jeziku.
Nove riječi uvijek i stalno nastaju - kako bi se inače jezik razvijao i kako bismo nazivali nove pojmove koji dnevimice ulaze u našu stvarnost i naše živote. Zanimljivost je našega natječaja i ta što se novim riječima zna ime i prezime autora jer u uobičajenim okolnostima riječi ostaju “bezimene”. Zna li se tko je smislio riječ dan, sunce, radost? Ali zna se da je usporniku autorica Nada Arar Premužić, naplatnici Vilim Pantlik, proširnici Drago Štambuk, borkinji naša pokojna sugrađanka Ljiljanka Mitoš Svoboda, odmrljivaču Narcisa Vekić, sebiću Višnja Rudeš Bogdan, suosniku Bulcsú László...
Predlagatelji su članovima Jezikova povjerenstva nepoznati sve dok se najbolje riječi na izaberu. Povjerenstvo (predsjednica Sanda Ham, članovi Jasna Horvat, Hrvoje Hitrec, Mile Mamić, Mario Grčević, Nataša Bašić, Zvonimir Jakobović, Igor Čatić) riječi bira iz rječnika novih riječi koji sastavlja Jezikova tajnica, a riječi s predlagateljima “spajamo” kada riječi izaberemo. Uloga je predsjednika Povjerenstva nadzirati da u rječnik ne uđu vulgarizmi ili očite provokacije (kao okolo kućno travočupkalo za ovcu) ili riječi koje bilježe naši rječnici. Isto tako, predsjednik treba voditi brigu i o tom da osobe bliske Povjerenstvu ne mogu doći u obzir za nagrade, ali ako su riječi dobre, treba upozoriti na njih i istaknuti ih.
Narcisa Vekić
nove tuđice
govornicima zadaju nevolje
Jezikov natječaj traje
Naš natječaj traje. Ovo natječajno kolo završava 22. prosinca 2018. godine (na rođendan Ivana Šretera), a novo započinje već 1. siječnja 2019. Svoje nam prijedloge šaljite na jezik.hr@gmail.com ili zemaljskom poštom na Časopis Jezik, Bijenička 97, Zagreb. Možete nam poslati najviše pet prijedloga – možda baš Vi postanete slavodobitnici - poziva sve zainteresirane Jezikova urednica, prof. dr. sc. Sanda Ham, u trajnom zvanju.
5 000

kuna vrijednost je nagrade koju donosi pobjeda na natječaju za novu hrvatsku riječ
11

provedenih natječaja govornicima je donijelo pregršt novih, zanimljivih i korisnih riječi
“Biti dobra riječ”
Najbolje su riječi trebale biti proglašene i svečano dodijeljene u Pakracu, Šreterovu rodnom mjestu, u ožujku za Dane hrvatskoga jezika. Nije bilo tako dobre riječi da bi mogla biti slavodobitna. Pristiglo je stotinjak novih riječi, ali nisu izabrane dobre pa ni najbolje. “Biti dobra riječ” znači da je tvorena prema pravilima hrvatskoga tvorbenoga sustava, da je nova (nepotvrđena u hrvatskim rječnicima) i da je zamjena za tuđicu.
Možda ste propustili...

JAVIO SE AUTOR IZ NEW YORKA

Hub čestitao Osječanima

25. MEĐUNARODNI FESTIVAL KAZALIŠTA ZA DJECU

“Majstori” Teatra to go u Subotici

Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana
1

DRUGI ROMAN VIROVITIČKE GLUMICE

‘’Eva, mala žena’’ sjajna priča Vlaste Golub

2

GOSTOVANJE NARODNOG POZORIŠTA SUBOTICA

Slavna predstava oduševila je Osječane

3

U DEVET ZEMALJA OVE JESENI

12 premijera prema djelima Mire Gavrana