Mi smo tamburaški sastav Strossmayer iz Đakova, iz srca Slavonije, zabavljat ćemo vas do 22 sata, želimo vam ugodnu zabavu, veselite se i pjevajte s nama, slobodno malo zaplešite…

Tako je svoj nastup na ljetnoj pozornici uz gradsku fontanu na Trgu sv. Josipa u Slatini započeo još jedan tamburaški sastav u okviru manifestacije gradske Turističke zajednice etoLJeto. U TS Strossmayer David Štefančić iz Feričanaca svira bubnjeve, Antonio Bilandžić iz Kuševca svira bisernicu, harmonikaš je Dario Barišić iz Đakova, Tomislav Tomašičević iz Drenja svira brač 1, Stjepan Damjanović iz Đakova svira brač 2, glavni vokal je Danijel Tomašičević iz Drenja, a na kontri je Dejan Družinec iz Đakova.


- Djelujemo osam godina i u tom razdoblju sastav je doživio manje izmjene, što zbog posla, a što zbog nekih privatnih obveza. Uglavnom, "kostur" je ostao isti. Ima nas osam i demokratski donosimo zajednički sve odluke, ali ipak jednu osobu vodimo kao šefa, to je Dejan Družinec. Ponekad se ni dvije osobe ne mogu dogovoriti što je u određenoj situaciji najbolje, zato mora biti netko tko će voditi glavnu riječ. Ipak, uglavnom se o svemu dogovaramo, a da bismo to mogli, imamo dosta razumijevanja i kompromisa jedni prema drugima. Kad se ide nekamo na put, ili kad se bilo što radi, razumijevanja mora biti i onda sve funkcionira - rekao nam je Stjepan Damjanović.
Članovi Strossmayera najviše nastupaju u Đakovu i okolici, tamo su "domaći", ali ima ih i u Vinkovcima, Vukovaru, Orahovici, Slatini, na Rabu…
- Sviramo gdje nas traže, za općine i gradove, u privatnim kafićima, u svatovima, svirali smo na Đakovačkim vezovima, na natjecanjima tamburaških sastava u Vukovaru i Iloku. Kad smo se skupili i razgovarali koje ćemo ime dati sastavu, pokojni Andrija Franić iz Županje, kod koga smo tada kupovali žice za tambure, upitao nas je zašto se ne bismo zvali po Strossmayeru, jer i Đakovo se kao grad prepoznaje po biskupu Strossmayeru, a ni jedan sastav ne zove se tako. Odmah smo prihvatili njegov prijedlog i nismo požalili. Svi znaju Strossmayera i to ime nekako "ostaje u uhu", nikome ne moraš dva put govoriti kako se sastav zove - priča Damjanović.
Broj članova i instrumenata u sastavu omogućuje toj skupini da na repertoaru ima gotovo sve, od slavonske tamburaške i narodne do zabavne i pop-glazbe, a imaju i nešto moderniju glazbu. Uglavnom se baziraju na našoj domaćoj glazbi, ali komercijalizacija ih tjera da sviraju sve.
- Zato nas ima toliko koliko nas ima. Kad sviramo na privatnim zabavama, moramo znati sve što ljudi traže - kažu.
Harmonikaš Dario i pjevač Danijel bave se (za sada) isključivo glazbom, a svi ostali imaju obveze i na svojim radnim mjestima. No, svi imaju osnovno glazbeno obrazovanje. Na pitanje može li se živjeti od glazbe, Stjepan prvo odgovara da je to teško pitanje, ali onda kaže da se od glazbe može životariti i da je dobro imati i neki stalan posao. Mladim glazbenicima, naime, koji se bave isključivo glazbom dobro dođe pomoć roditelja.

Kad je riječ o suradnji tamburaških sastava i međusobnom pomaganju, glazbenici su vrlo solidarni i nema loših odnosa zbog eventualne konkurencije. Stjepan navodi primjer harmonikaša koji je na nogometnoj rekreaciji ozlijedio koljeno pa kod kuće leži s nogom u gipsu, a zamjenjuje ga prijatelj iz jednoga drugog sastava.
- Uvijek smo spremni jedni drugima pomoći ako se nekome nešto slično dogodi - kažu dečki. Čak i kad je u pitanju zarada nema zavisti, jer svatko svira i zarađuje onoliko koliko si daje truda. Ako netko vježba dva-tri puta tjedno, taj će zasigurno imati više svirke, mnogo kompaktnije zvučati i drukčije izgledati na pozornici nego onaj koji vježba jednom mjesečno.
- Mi za sada nemamo snimljenih materijala, jedna pjesma treba izaći za približno mjesec dana. To neće biti naša pjesma, nego obrada koju ćemo snimiti u studiju Croatia Recordsa kod Tihomira Ivanetića u Strizivojni. Kad budemo vidjeli kakav je odjek toga pothvata, vjerojatno ćemo poraditi i na našoj prvoj autorskoj pjesmi, jer za sada još nemamo svoje autorske pjesme. Neke sličice postoje, ali od njih tek treba načiniti mozaik. Naši planovi samo su sviranje i to nam je trenutačno glavni cilj - kaže Damjanović.
Tijekom ljeta TS Strossmayer radno će posjetiti Cres, a možda i Rab, pa bi mogli spojiti ta dva gostovanja. Kažu da su mladi (imaju između 18 i 44 godine) i žele ljude uveseljavati, a sve ostalo samo će doći.
- Svakodnevica nam je, nažalost, dosta tmurna i mi to želimo glazbom promijeniti. Ako se sve pokaže kako treba i kako očekujemo, do izražaja će doći i umjetnička strana našeg rada. Dosta radimo i nešto će sigurno ostati iza nas.
U posljednjih dvadesetak godina glazba se promijenila, a jako je napredovala i tehnika koja omogućuje kvalitetniji izlaz zvuka, ali i način rada i vježbanje glazbenika. Tamburaši priznaju da se danas mnogo više gleda na uvježbanost i točnost interpretacije. Na svakom nastupu točno se vidi tko koliko vježba.