Novosti
VUKOVARSKI BRANITELJ U OLUJI

"Oružje zarobljeno u Oluji želio sam poslati u Vukovar"
Objavljeno 4. kolovoza, 2018.
Ivica Franić Srna: O ratu ne volim mnogo pričati, valja gledati u budućnost

Ivica Franić, 57-godišnji umirovljeni pukovnik Hrvatske vojske, vukovarski branitelji, sudionik vojno-redarstvene akcije Oluja, kao i Ante Gotovina, ne voli mnogo pričati o ratu, jer to je nešto, kako kaže, iza nas i valja gledati u budućnost.


Od prvih dana sudjelovao je u obrani Vukovara, još u vrijeme kada je obranu organizirao Tomislav Merčep sudjelovao je u organiziranju i obrani Mitnice, gdje je živio i gdje sada živi u novoj kući na mjestu uništene, a u noći između 17. i 18. studenoga 1991. godine, kada je bilo jasno kako je nastavak obrane nemoguć jer je nestalo streljiva, mina i protuoklopnog naoružanja, sa skupinom suboraca krenuo je u proboj.
- Prije rata radio sam kao trgovac i od prvog dana stvaranja hrvatske države dajem doprinos koliko mogu, jer sam osjetio zov i sudjelovao u promicanju HDZ-a. Nakon izborne pobjede nastavio sam sve do prvih barikada i oružanih sukoba. Nikoga ne mrzim, ali svoje volim i ponosan sam na sve što sam učinio u odori hrvatskog vojnika u Vukovaru i svugdje gdje je trebalo i za Oluje. Krenuli smo u proboj iz našeg zapovjedništva u današnjoj zgradi Županije, preko Lovačkog doma, pa između Petrovaca i Bogdanovaca do Petrovačke šume, gdje smo se preko dana pritajili, jer je tu brisani prostor. Kada je pao mrak krenuli smo dalje prateći žice dalekovoda znajući da nas one moraju dovesti do velike trafostanice sjeverno od Vinkovaca, na cesti prema Nuštru, zaobilazeći Cerić koji je bio već okupiran i nakon dva dana i noći pješačenja došli smo na farmu Žankovac gdje su bili naši i odvezli nas u Vinkovce u hotel. Ovdje smo se prvi put nakon dva mjeseca okupali, pošteno najeli i spavali u krevetu. Uputili smo se autobusom u Zagreb i zapovjedio sam vozaču neka parkira autobus na Trgu bana Jelačića točno pokraj spomenika, jer smo odsjeli u hotelu Dubrovnik. Nedugo poslije, kao djelatnu vojnu osobu rasporedili su me u Split, u Zapovjedništvo Zbornog područja Split, gdje je zapovjedao general Ante Gotovina – priča Franić koji je iz Vukovara ponio ratni nadimak Srna, jer "svi su imali nadimke prema pticama, pa sam ja dobio prema divljači". Sjeća se kada je radiostanicom kontaktirao Žejka Ražnatovića Arkana, a ovaj mu prijetio da će od njega "napraviti srneći gulaš" kada ga uhvati.
U Oluju se uključio 5. kolovoza 1995. i Zapovjedništvo Zbornog područja Split rasporedilo ga je u 141. Sinjsku brigadu, ali, kaže, nikada nije dobio odličje za Oluju. Krenuli su iz smjera Sinja preko Vrlike do Knina i kod Golubića zarobili skupinu srpskih vojnika koju su predali Vojnoj policiji u već oslobođenom Kninu i nikome dlaka s glave nije pofalila. Poznata je fotografija kada Franić s još nekoliko vojnika vodi skupinu zarobljenih srpskih vojnika.
- Oluju smo trebali provesti godinu i pol ili dvije godine ranije, jer, kako sam doznao iz razgovora sa zarobljenicima, bili su slabo opremljeni i obučeni, nemotivirani i nisu imali nikakvu šansu s našom vojskom. Tu smo negdje zarobili četiri haubice 155 s dosta granata i prva misao mi je bila poslati ih kod Vukovara, jer mislio sam da ćemo nakon Oluje krenuti i u oslobađanje Vukovara. Kada sam ulazio u Knin, koliko god mi je bilo drago što smo oslobodili taj dio Hrvatske, bilo mi je i teško što ne mogu u svoj Vukovar - prisjeća se Ivica Franić Srna tih slavnih dana, i dodaje kako je dobro što nisu nastavili prema Banjoj Luci, jer bi tu mnogo ljudi izginulo.
Nakon Oluje nastavio je vojne dužnosti u Osijeku i prije deset godina kada je počeo imati zdravstvene probleme kao posljedice ratovanja u teškim uvjetima na kiši, snijegu i vjetru te odlazi u mirovinu u činu pukovnika.
Na prvu godišnjicu Oluje bio je u Kninu i još jednom, ali ne na obilježavanju godišnjice ove operacije, jer, kako kaže, prevladaju emocije, a ima i previše politike, pa radije tih dana bude u Vukovaru i na Vukovarskoj adi, kao što će biti i u nedjelju.
- U kući ne razgovaramo o ratu, jedino kada se mi branitelji okupimo, ne možemo bez prisjećanja na ratno vrijeme.
Miroslav Flego
RADITI NEŠTO KORISNO ZA VUKOVAR
"Prije trinaest godina skupina branitelja dogovorila je da napravimo nešto korisno za Vukovar i našu domovinu. Iako se još sporimo sa Srbijom oko Vukovarske ade, odlučili smo raskrčiti sve ono podivljalo raslinje i od prašume urediti lijepo mjesto za odmor. Svakog dana na Adu dolazi više od 4000 ljudi i računamo da je u ovih 13 godina na Adi ugodne trenutke provelo dva milijuna ljudi, i posebno smo ponosni na to što se nikada nije dogodio ni jedan izgred. Naša Športsko-ribolovna udruga Vukovar brine o tome da se svatko tko dođe tamo ugodno osjeća. Najsretniji sam kada tamo vidim zadovoljne ljude, jer znam da smo, osim što smo branili Vukovar, još nešto učinili za dobro Vukovara i Vukovaraca", zaključuje Ivica Franić Srna.
Bilo mi je drago kad smo ulazili u Knin, ali i žao što ne mogu u svoj Vukovar - kaže Srna
Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana
1

"KVARTOVSKI" IZBORI U OSIJEKU

HDZ nadmoćni pobjednik izbora, HNS uvjerljivo druga opcija, a SDP ostao daleko iza

2

LICE I NALIČJE PRESUDE BEĆARU KOJA JE PODIJELILA DOMAĆU JAVNOST

"Plava bluza" i bećarac otvorili
Pandorinu kutiju i pravi
rat na društvenim mrežama!

3

IZBORI ZA MJESNU SAMOUPRAVU POTVRDILI TRENDOVE

HDZ odavno nije bio jači, HNS otpuhao SDP s drugog mjesta