Kultura
PRIJE TRI GODINE ZAPOČELA JE PUSTOLOVINU U PIJESKU

Plava koljena i uništeni nokti cijena su koju rado plaćam
Objavljeno 4. kolovoza, 2018.
Osječanka Darija Prša na lijevoj obali Drave od pijeska izrađuje čarobne skulpture, uglavnom mitološka bića i anđele

Više od tri godine prošlo je otkako smo u Glasu Slavonije pisali o (tada) nepoznatoj Osječanki koja na lijevoj obali Drave od pijeska izrađuje čarobne skulpture, uglavnom mitološka bića i anđele. Darija Prša svako proljeće i ljeto provodi uz vodu i na pijesku.


- Prije tri godine svijet pijeska bio mi je pustolovina, na koju sam se odlučila oslonivši se isključivo na instinkt i neopisivu potrebu za stvaranjem na rubu rijeke u prirodi - priča nam ta osebujna Slavonka, koja nekako vrlo nevoljko mijenja lokalitet na kojem radi.
- Probala sam, ali samo na tom kilometru Drave kao da je moj pijesak. Možda to ima veze samo sa sjećanjima, jer sam na tom dijelu bila uvijek kao doma od djetinjstva pa sam postala teritorijalna kao i sva čudna bića koja se kreću šumom - kaže kroza smijeh Darija, koja se niz godina bavi slikarstvom. Motivi su uglavnom priroda. Iza nje su brojne izložbe diljem Slavonije, a možete ju susresti i s fotoaparatom u ruci, no i tada je u misiji podizanja svijesti o važnosti prirode i njezina očuvanja.
- Naučila sam prepoznavati "mladi" pijesak, koji je grube strukture, teško se veže, ali ima prekrasnu plavičastu nijansu sive, i onaj praškasti, meki, koji je rijeka usitnila pa je podatan pod rukom i vlagom - poučila nas je Darija, vjerna mitologiji, jer sve u njoj govori o trajanju i prolaznosti.
- Zato pijesak tako lako prenosi tu poruku. Ljudi se u čudu pitaju zašto težim prenijeti tu savršenu ljepotu tijela kada ga za nekoliko sati ili dana ne će biti. Kada govore o trajanju iz perspektive svoje trajnosti, spotiču se o vječnost, koja nam je dana kao jedino načelo koje pobjeđuje smrt. Ne možemo zanijekati ljepotu misli koja tako božanski nadvisuje ljudsko bivanje - mišljenja je Darija Prša, samouka u oblikovanju pijeska. Ovoj bi priči, otkriva nam, uskoro mogao doći kraj, jer je iskušala tri dimenzije pijeska, a za četvrtu bi trebala tehničku pomoć, a to nije njezin stil. Njezin stil je i raditi samotnjački.
- Volim raditi u divljini, gdje nikoga nema. Ljudi su navikli na moje kopanje po pijesku i ne gledaju me više u čudu. Ljeti rado dolaze na prudove kupati se pa je i više promatrača, no svi su vrlo obzirni. Ponekad priđu kada je gotovo ili u prolazu dobace komentar. Uglavnom su oduševljeni, kažu da su snimili što radim i poslali prijateljima. Plava koljena i uništeni nokti cijena su koju rado plaćam, jer tako je živo biti dijelom prirode dok pogledom hvataš postojanje između svjetova stvaranja i svijeta oko tebe - zaneseno kaže Darija, koja ponekad radove ostavi na milost prirodi, prolaznicima, a ponekad sve poravna.
- Zimi doslovno gladujem za ljetom i proljećem pa sam se bacila na rad reciklirajući stari papir. Tako sam radove s Drave donijela doma i ozbiljno planiram napraviti izložbu - zaključuje Darija, koja bi voljela pješčane divove predstaviti javnosti.
Narcisa Vekić
Možda ste propustili...

OTVORENA SEZONA U ZAGREBAČKOM ZKM-U

Hrvatsko društvo kroz stereotipe

JAVIO SE AUTOR IZ NEW YORKA

Hub čestitao Osječanima

Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana
1

DRUGI ROMAN VIROVITIČKE GLUMICE

‘’Eva, mala žena’’ sjajna priča Vlaste Golub

2

GOSTOVANJE NARODNOG POZORIŠTA SUBOTICA

Slavna predstava oduševila je Osječane

3

U DEVET ZEMALJA OVE JESENI

12 premijera prema djelima Mire Gavrana