Kultura
MALA AKADEMIJA UMJETNOSTI BRAČNOG PARA TEŠANKIĆ

Hoće li i Ernestinovo, kao London i Amsterdam, dobiti dječji muzej?
Objavljeno 3. kolovoza, 2018.
Volje im ne nedostaje, kao ni zainteresiranih polaznika, a ni podrške lokalne zajednice

Svake subote u posljednjih više od godinu dana djeca Ernestinova i susjednih mjesta mogu zaroniti u svijet umjetnosti. Ovo za djecu uzbudljivo i zanimljivo iskustvo, tijekom kojega sama istražuju i otkrivaju novi svijet likovnoga jezika kroz različite tehnike rada, inicijativa je Milice Reinhart-Tešankić, samouke umjetnice koja je nakon četiri i pol desetljeća života i aktivnoga bavljenja umjetnošću u Njemačkoj, prije četiri godine došla u Slavoniju. Zbog ljubavi. I ostala. Iako nema akademsku diplomu, muzeji i galerije i ministarstvo kulture njezin su rad prepoznali i prihvatli pa je od uvijek od umjetnosti mogla živjeti.

- Gledam ih više kao svoje kolege, a ne kao učenike, zato smo ovu našu likovnu pustolovinu i nazvali malom akademijom, a ne školom - kroz smijeh zadovoljno ističe voditeljica i inicijatorica, koja je svoj i suprugov dom (riječ je o Siniši Tešankiću, doajenu i jednom od pokretača ernestinovačke kiparske kolonije, koji u vrtu mentorira mlade kipare u njihovim prvim pokušajima rada dlijetom) pretvorila u pravi veliki atelijer prepun posudica s bojom, kistova, papira i svega što se u slikarskom okružju i treba nalaziti... čija su vrata uvijek otvorena i svi željni druženja, razgovora o umjetnosti i bavljenja njome uvijek su dobrodošli.
Okupljanje je subotom u 10 sati, nije potrebna prethodna najava ni audicija, ni predznanje, samo dobra volja, veselo raspoloženje, nije naodmet ni mašta, a kreativnost razvijaju svi skupa na licu mjesta. Temu ili motiv često odaberu skupa, a tehnike su im na raspolaganju sve.
- Prvi polaznici bila su djeca iz sela koju pozanjemo. Pitala sam ih žele li doći, pridružiti se Siniši i meni ili bar vidjeti što mi radimo. Ubrzo je broj djece počeo rasti, iz subote u subotu - dodaje Milica Reinhart-Tešankić, sretna što te prve djevojčice i danas redovito dolaze. Brojka se ustalila na 30-ak djece najrazličitijih dobi, od predškolaca do srednjoškolaca. Supružnici Tešankić uvijek su tamo, kao domaćini, ali i kao iskusni mentori. Ipak, odnedavno su dobili i asistenta, studenta 3. godine likovne kulture na Akademije za umjetnost i kulturu iz Osijeka, Tomislava Heregu iz Bizovca, koji se i sam okušao u praktičnom radu, jer ga skulptura i reljefi osobno zanimaju. Prvi susret s ernestinovačkim umjetnicima bio mu je kao klincu, na Međunarodnoj koloniji mladih, a sad je voditeljičina desna ruka.
Radoznali su i žele učiti

 

- Ja imam samo dvije ruke, a djece je mnogo, radoznala su, pitaju, žele učiti, a ne mogu biti na više strana u isto vrijeme - napominje voditeljica, zahvalna na svakoj pomoći koju dobije - u vidu asistenata, potrošnog materijala i sl. Za bilo kakvo bavljenje umjetnošću treba pribor, a on košta, posebice kada imate toliko marljivih i zainteresiranih, a ipak nevještih slikara i kipara. Stoga su voditelji MAU-a (Male akademije umjetnosti Ernestinovo) zahvalni za svaku kunu pomoći.
- Bitno nam je imati dobar materijal, papir, boje i kistove. Prvo smo koristili naš materijal, a potom nam je uskočila Općina Ernestinovo, na čelu s načelnicom Marijanom Junušić, naša ernestinovačka Osnovna škola, ali i Osječko-baranjska županija, Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, neke tvrtke, ali i roditelji, bez kojih ovo ne bi bilo izvedivo. Svake subote oni dovoze svoju djecu iz okolnih mjesta - kaže akademska umjetnica. Bitno im je, dodaje, imati kvalitetan materijal, što znači i boje. Upravo se u bojama kojima crtaju krije još jedna zanimljiva priča.
Naime, UNESCO-ov projekt Sevengardens (dobitnik nagrade UNESCO-a za biološku raznolikost) došao je u Ernestinovo. MAU i OŠ Ernestinovo dio su tog projekta i svjetske mreže umjetnika i institucija (dječjih vrtića, škola, akademija...) koji potiče na otkrivanje izgubljenog znanja o proizvodnji boja iz biljaka, otkrivanje i razvoj starih, gotovo zaboravljenih kulturnih znanja, tehnika. Projekt je za Ernestinovo prijavila i osmislila Milica Reinhart-Tešankić, koja to radi više od dva desetljeća.
Djeca u sklopu projekta sade biljke za boje, prave prirodne boje od prirodnih materijala za radove te istražuju stare tehnike rada. Cilj je potaknuti djecu na kreativnost, inovativnost, na aktivno sudjelovanje i kulturno stvaralaštvo.
- Krede koje koristimo od prirodnih su boja. Ovaj sam projekt ja već prije provela u Keniji, Brazilu, Rusiji, Španjolskoj... Zahvaljujući drugim ljudima, i djeca u drugim dijelovima i državama svijeta rade takve boje, projekt je nagrađen više puta - sretna je Milica Reinhart-Tešankić što se priča nastavlja u Ernestinovu.
Sve što radi bračni par Tešankić, ali i svi koji su u ideju uključeni, na volonterskoj je osnovi, no prijavili su se za potporu u sklopu projekta "Kultura u centru – potpora razvoju javno-civilnog partnerstva u kulturi" Europskog socijalnog fonda. Prođe li im to, uz UNESCO-ov za boje (što su predložili da uđe u školski kurikulum), rad će biti itekako olakšan.
Kako vrijeme odmiče, potrebno im je sve manje pomoći. Najviše uče - gledajući što i kako rade njihovi mentori.
- To su većinom djeca iz sela u kojemu umjetnost živi i ne treba im mnogo da upiju, nauče, shvate. Premda se Kiparska kolonija održava jednom godišnje (upravo je u tijeku 45. saziv manifestacije, koji je počeo 28. srpnja i završava u nedjelju, 5. kolovoza, nap. a.), ta je tradicija itekako važna. No, djeca nam dolaze i iz Hrastina, Paulin Dvora, Laslova, Osijeka, Antunovca... Zimi imamo tri skupine, u tri termina (od 10 ujutro do večernjih sati) jer ne stanu svi u kuću, a vani se raditi ne može, no ljeti je to sve lakše - kaže Milica Reinhart-Tešankić, dodajući da planiraju u dvorištu izgraditi veliki atelijer. Bilo bi dobro i da njihova mala akademija negdje u selu dobije svoj prostor, jer vrlo često dom Tešankićevih pretijesan je da bi primio sve zainteresirane, a nikoga ne žele odbiti pa to i ne čine. Svoje umjetničke radove umjetnica Reinhart-Tešankić prodaje kako bi ubrzala gradnju atelijera.

Ukrašavanje vrtova

Pomoć im pruža i njihova vjenčana kuma, poznata televizijska voditeljica Karmela Vukov Colić, osiguravajući im sponzorske donacije, ali i prostor u medijima, što uvijek dobro dođe ovakvim aktivnostima. Usto, Karmela i Milica prakticiraju još jednu aktivnost, idealnu za ovo doba godine: ukrašavaju vrtove ili povrtnjake stazom od mozaik ploča koje su same izradile.
Tijekom više od godinu dana, uz toliki broj sudionika, neizbježan je i veliki broj crteža. Sve ih čuvaju, ali i izlažu, šalju ih na razne natječaje, pa i natječaj Tradicija i suvremenost, koji organizira Udruga hrvatskih učitelja likovne kulture, a na kojemu sudjeluju učenici šaljući svoje radove na zadanu temu. U svibnju je u Muzeju Mimara bila izložba nagrađenih učeničkih radova, a među sudionicima su bili i polaznici Male ernestinovačke akademije.
Cilj svega je u Ernestinovu osnovati dječji muzej, interaktivnu kuću u kojoj će djeca slikati, raditi skulpture, družiti se.
- Ima jedna kuća u selu koja bi bila za to pogodna i nadam se da ćemo to uspjeti realizirati. Upoznali smo s tim i župana Ivana Anušića. Ja pod dječjim muzejom ne podrazumijevam samo prostor za izlaganje, nego za aktivnosti, rad u više tehnika nego što sada možemo u našoj kući. Bilo bi lijepo i da im je taj prostor otvoren da mogu doći u bilo koje doba dana - podijelila je svoje želje i planove Milica Reinhart-Tešankić, koja je to već realizirala u Dortmundu, a sličan postoji i u Londonu i Amsterdamu. Uspiju li, toj bi se listi priključilo i Ernestinovo. Možda se razvije neki veliki talent, a možda i ne, no u svakom im je to slučaju lijepo iskustvo za cijeli život, ne samo umjetnost, nego i usvajanje radnih obveza, socijalnih vještina...
Načelnica općine Ernestinovo Marijana Junušić podržala je vrijednu inicijativu.
- Cilj nam je, uz pomoć gospođe Milice i lokalnih ernestinovačkih umjetnika, obrazovati i formirati nove naraštaje mladih sklonih likovnosti. Naše je selo posebno poznato i ponosno na svoju kiparsku koloniju, uz koju se već 15 godina održava i kolonija mladih. Svi zajedno sanjamo muzej. Prijedlog Milice Reinhart-Tešankić sve nas je odmah oduševio i prihvatili smo ga. Za sada sve na tom i (o)staje, jer nam je problem prostor, tj. nedostatak adekvatne postojeće zgrade, koju bismo adaptirali. Uspijemo li pronaći nešto što bi odgovaralo zahtjevima muzeja, definitivno ćemo aplicirati na neki od fondova Europske unije, kako bismo ga opremili, renovirali i nabavili svu potrebnu opremu i infrastrukruru. Na žalost, Općina Ernestinovo ima vrlo skroman proračun i u taj pothvat ne možemo se upustiti sami. Srećom, ovo je nešto što gotovo sigurno prolazi kroz fondove EU-a i uvijek će dobiti podršku bude li dobro napisano i sadržajno - optimistična je načelnica, čija kći također redovito subotu provodu u kući Tešankićevih.
Sudionica akademije od prvoga je dana i 12-godišnja Saša iz Hrastina. Bio je to prirodan slijed nakon što se upoznala s radom Međunarodne kolonije mladih. Tada su, prisjeća se Saša, izrađivali veliku skulpturu od drveta. Rezbarenje joj se svidjelo i otkrila je da joj rad s dlijetom u drvetu ide.
- Jako mi se svidjelo raditi kipove i reljefe, a i kada se sjetim prvih pokušaja prije godinu dana, brža sam, spretnija, sigurnija u ono što želim i mogu. Prvoga sam se dana bojala bilo što probati jer nisam znala, no već nakon nekoliko subota bilo je lakše, ovladala sam tehnikom - ponosna je Saša. Na pitanje jesu li zadatci koje sama pred sebe postavlja sve složeniji, ističe da nisu, tj. da je njoj to već sve takva lakoća i rutina da nema veze za koji se motiv odluči. Pohvalila nam se da joj i crtanje dobro ide.
- Moram priznati da mi i kistom sve bolje ide. Iako do tada još imam vremena, velika mi je želja upisati umjetničku školu, a kasnije i akademiju, smjer kiparstvo - kaže Saša, koju u Ernestinovo ponekad dovede teta, sa svojih dvoje djece, a nekada i teta Milica ode po nju i doveze ju, a sve kako ne bi izostala s omiljene joj vikend-aktivnosti.

Narcisa VEKIĆ

Dječji muzej
NIJE SAMO PROSTOR ZA IZLOŽBE
Šarm Slavonije
Prije nego što je inače rođena Đakovčanka Milica Reinhart postala Tešankić, prije četiri godine, u Njemačkoj je živjela 46 godina, djelovala kao samostalna umjetnica. Šarmu Slavonca Siniše Tešankića ipak nije mogla odoljeti pa je spakirala kovčege, udala se i doselila se u ravnu Slavoniju. Opcija je bila i da oboje život nastave zajedno u Njemačkoj, no Ernestinovo je novopečenu gospođu Tešankić osvojilo i odlučili su ostati.
46

godina provela je Milica Reinhart-Tešankić u Njemačkoj kao samostalna umjetnica
45.

se ernestinovačka Kiparska kolonija upravo održava u parku, a završava u nedjelju
BITNO JE ISKUSTVO
- Ponekad ih u dolasku ometu školske i izvanškolske, pa i privatne obveze, te stoga tu i tamo netko izostane, ali kuća i dvorište uvijek su puni djece svih dobi - zadovoljna je gospođa Milica Reinhart-Tešankić priznajući kroz osmijeh da ne zna točan broj djece koja su u ovih 14 mjeseci pohađala akademiju. Brojka nije ni bitna, nego ono što djeca iskuse, nauče i što će sa sobom odnijeti u život, ma kakav im put bio.
Možda ste propustili...

10. NOĆ KAZALIŠTA U DJEČJEM KAZALIŠTU

Svečana obnova predstave "Tobija" 15 godina nakon premijere

U OSIJEKU PREDSTAVLJEN ROMAN JOSIPA CVENIĆA “SABLASTI U DVORCU

Gdje prestaju povijesne činjenice, a gdje počinje autorova imaginacija

U SKLOPU OSJEČKE GLAZBENE SRIJEDE

Nastupa violončelist Martin Rummel

Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana
1

10. NOĆ KAZALIŠTA U DJEČJEM KAZALIŠTU

Svečana obnova predstave "Tobija" 15 godina nakon premijere

2

U OSIJEKU PREDSTAVLJEN ROMAN JOSIPA CVENIĆA “SABLASTI U DVORCU

Gdje prestaju povijesne činjenice, a gdje počinje autorova imaginacija

3

U SKLOPU OSJEČKE GLAZBENE SRIJEDE

Nastupa violončelist Martin Rummel