Zaljubljena u glazbu od malih nogu, vjerojatno zbog činjenice što joj je tata bio glazbenik, Mirna Škrgatić počela je intenzivno pisati pjesme. Inspiraciju traži u svakodnevnim događajima, a prije odlaska u autorske vode pjevala je u mnogim sastavima. Više o svojim počecima i aktualnostima Mirna nam je ispričala u zanimljivom razgovoru.

Prema čemu ćete pamtiti glazbena iskustva u sastavima Putokazi i Quasarr? Što ste u njima naučili i koliko su vam pomogli izgraditi se prije odlaska u autorske vode?
- U Putokazima sam naučila neke meni tada nove načine pjevanja, učili smo koreografiju, u kojoj doduše nisam baš bila spretna, ali sam se zato naučila disciplini i točnosti, što je izuzetno važno ne samo za ovaj posao nego za uspješno obavljanje bilo kojeg posla. Voditeljica Putokaza, Miranda Đaković, odradila je i još uvijek radi odličan posao. Quasarr mi je pružio jedno lijepo razdoblje u kojemu sam imala priliku vidjeti kako je to nastupiti na velikoj pozornici pred brojnom publikom. Tamo sam upoznala basista Sergeja Hofmana, koji danas svira u mome pratećem bendu. Nastupajući s njima osjetila sam neku energiju koja se, izgleda, može postići samo ako izvodiš svoju autorsku glazbu, i tada sam i ja poželjela stvoriti nešto svoje.

Krenuli ste uistinu hrabro i samouvjereno, redovito objavljujući nove singlove, za razliku od većine mladih nada koji pričekaju nekoliko mjeseci do drugog singla. Kakvom se pokazala vaša odluka i koje su prednosti takvog glazbenog puta?
- Krenula sam tako prije svega zbog velikog broja napisanih pjesama, u želji da ih što više snimim i potom objavim. Osim toga, danas treba biti stalno prisutan u medijima i na društvenim mrežama, jer smo pretrpani informacijama i one se brzo zaboravljaju. Zbog toga treba biti uporan, domišljat i puno raditi. Mnogo je mladih izvođača, autora i bendova, i baš zbog toga se treba truditi i boriti za svoj prostor i publiku, jer ako te nema neko vrijeme, ljudi počnu brzo zaboravljati.

Prvi nastup s autorskom pjesmom imali ste na RockOff festivalu…
- Nastup na RockOff festivalu pamtim po sjajnoj energiji s bendom na pozornici i odlično raspoloženoj publici koja je nastup popratila jako lijepim reakcijama i počastila nas bogatim aplauzom. Fenomenalan je osjećaj kad dobijete tako divne povratne reakcije na nešto što ste stvorili, nešto što je samo vaše, a opet u jednom trenutku kao da prestane biti vaše i počne živjeti neki svoj život u ušima, glavama i srcima drugih ljudi. Naravno, smisao festivala bilo je i povezivanje s drugim glazbenicima s kojima sam imala priliku upoznati se i porazgovarati, razmijeniti iskustva. S nekima od njih se i danas povremeno čujem. Povezivanje među glazbenicima, pogotovo mladima vrlo je važno, a nažalost, toga prilično nedostaje na našoj sceni.



U čemu pronalazite inspiraciju za svoje pjesme? Kakve poruke preko pjesama najčešće šaljete?
- Inspiraciju pronalazim u svakodnevnim događajima, bilo da se dogodilo meni ili nekom drugom. Moje pjesme često su rezultat mojih promišljanja o svijetu i ljudima, ali tu i tamo zna se dogoditi da mi pjesma samo ‘dođe‘ i izbacim ju iz sebe u jednom dahu. Takvo nadahnuće ne bira doba dana, pa se zna dogoditi da mi sine ideja u tri ujutro. Srećom, živim u staroj kući koja ima vrlo debele zidove, pa su susjedi pošteđeni buke u sitnim noćnim satima.

Koji je najbolji savjet koji ste primili od svog oca, glazbenika Marina Škrgatića?
- Otac mi je davao mnoge savjete, ali meni možda najznačajniji savjet bio bi – Pretvori negativnu i agresivnu energiju u kreativnu. Zašto baš taj savjet? U tinejdžerskim godinama bila sam pomalo destruktivna i nezadovoljna životom i svijetom. Vjerujem da mnogi tinedžeri prolaze kroz tu fazu. U to vrijeme teško mi je bilo prihvatiti taj savjet, jer naravno, sve što bi roditelji rekli bilo je bezveze. Tek kasnije sam shvatila vrijednost tog savjeta, koji i danas slijedim.

Čega se sjećate iz djetinjstva kad je amatersko pjevanje u pitanju?
- Sjećam se nastupa s dječjim gradskim zborom, prvih susreta s višeglasnim pjevanjem i naravno, svog prvog solističkog nastupa u pratnji zbora. Imala sam tada 13 godina i umirala sam od treme, jer sam prvi put izišla pred prilično veliku publiku i još sam bila solistica. Sjećam se kako sam tada pronašla jednu točku u koju sam gledala kako bih prevladala tremu, jer čim bih počela gledati po publici, krenulo bi razmišljanje o tome što ti ljudi misle o meni i mom pjevanju, a to je tada stvaralo osjećaj panike u meni. Srećom, reflektori su bili vrlo jaki pa nisam uspjevala jasno vidjeti publiku. Četiri godine kasnije, osnovala sam svoj prvi bend, Paradox. Bio je to tipičan mladi buntovni dark-rock bend u kojem sam bila glavni vokal i napisala nekoliko autorskih, psihodeličnih i mračnih pjesama. Naravno, to nije dugo potrajalo, jer smo svi bili vrlo mladi, nestrpljivi i nesložni.



Dolazite iz Rijeke koja ima zanimljivu glazbenu scenu. Imate li među njima dobrih prijatelja? Podržavate li jedni druge?
- Rijeka zaista ima zanimljivu scenu i svako toliko se pojavi neko novo ime, novi bend koji zaslužuje veću pozornost. Uglavnom se svi nekako susrećemo po svirkama, što je najvažniji oblik međusobne podrške i uvijek bi je trebalo biti što više. Tamošnja glazbena scena, kao i drugdje u Hrvatskoj, ima svoje uspone i padove; u nekom razdoblju ima više svirki i prostora za njih, u nekom manje, ali ono što je najbitnije je ta kreativna energija koja stalno gura stvari naprijed. Ljudi se trude, a publika koja to želi ima mogućnost uživati u raznolikom zvuku i podrškom omogućiti da toga bude još više.

Uz brojne sjajne kritike, jedan poznati kritičar napisao je o vašem singlu “Odvedi me” da je “riječ o pop-rocku bez okusa i mirisa” te da su “dodatni udarac ovoj ionako slabašnoj pjesmi zadali rijetko besmisleni videospot i tekst koji kao da na jednom mjestu pokušava prikupiti sve moguće klišeje”. Pratite li kritike na svoj rad i kako uopće gledate na to?
- Ne znam točno o kojem se kritičaru radi, ovo mi je prvi glas. U svakom slučaju, različiti ljudi imaju različite ukuse i različita mišljenja na koja imaju pravo. Sretna sam što su moje pjesme dobile puno odličnih kritika, uvijek je moguće da se nađe i koja lošija, a tada treba uzeti u obzir ono konstruktivno. Imam svakakvih ideja za buduće pjesme, neke će međusobno biti vjerojatno podosta različite, pa možda ciljati i na drukčiju publiku, jer se ne volim žanrovski striktno ograničavati. Uz to, imam sreću da surađujem s jako talentiranim mladim ljudima, producentima i redateljima, pa vjerujem da dobri rezultati neće izostati. Kritike treba uvažavati, ali i ostati vjeran sebi i svojim idejama.

Pjesma “Snovi” izišla je s videospotom u svibnju. Kad će biti vrijeme za novu? Možete li nam otkriti kakva će pjesma biti?

- Na novoj se pjesmi trenutno radi, bit će spremna za početak jeseni, a tada ćete saznati i o čemu se točno radi. Možda samo da bacim hint kako će biti poprilično drukčija od “Snova”, a za videospot će se pobrinuti stalni suradnici Ira Tomić i John Kardum, u čije ideje imam potpuno povjerenje.