Ima li Hrvatska useljeničku politiku? Na ovo glasno izgovoreno pitanje mnogi bi se nasmijali s obzirom na to da mnogi u zemlji smatraju kako je iluzorno očekivati da se netko bavi temom useljavanja dok je na određeni način sada nacionalni prioritet zaustaviti veliki odljev domaćeg stanovništva u inozemstvo.

Međutim, ako je sve izraženiji problem s nedostatkom radne snage u zemlji i ako je primjerice u lipnju ove godine hrvatska Vlada jednom odlukom povećala kvotu za zapošljavanje novih četiri tisuće stranaca, onda je jednostavno lako zaključiti da se mora strateški promišljati i o temama poput useljavanja u zemlju ili donošenju imigracijske strategije.


- Svaka zemlja, bez obzira na to u kakvoj se demografskoj situaciji nalazi, mora voditi migracijsku politiku, pa tako i Hrvatska - kaže demograf Dražen Živić, voditelj vukovarskog Područnog centra Instituta "Ivo Pilar", naglašavajući da Hrvatska ipak nema strategiju migracija, osim ad hoc rješavanja tih pitanja.
On pojašnjava kako migracijsku politiku čine u prvom redu nastojanje da se smanji broj ljudi koji odlaze iz zemlje, a potom i kontroliranje onih koji se u zemlju useljavaju. Podsjeća da demografi duže vremena govore o tome da će zbog dugoročnih demografskih tijekova Hrvatska imati problema s nedostatkom radne snage, što se već sada osjeća.
- Za nas je ovaj problem višestruko važan jer proteklih desetak godina imamo veliki odljev stanovništva. I bez tog odljeva suočili bismo se s nedostatkom radne snage. Više je nego očito, dakle, da Hrvatska mora imati useljeničku politiku. Ona mora biti aktivna i kontrolirana, ne smije biti prepuštena stihiji, neovisno o tome koliko nam je ljudi potrebno. Država mora imati plan kako zadovoljavati potrebe tržišta rada kod nedostatka pojedinih zanimanja, a također mora biti kontrolirana i planska i u segmentu obnove hrvatske populacije. Država mora imati poticajne mjere kojima će pomoći da se vrate ljudi iz dijaspore. Iako to nije čarobni štapić. Demografske probleme useljavanje recimo sto tisuća ljudi riješit će samo privremeno, ne i dugoročno. Međutim, stvaranjem uvjeta za useljavanje ljudi u Hrvatsku istovremeno bismo trebali stvarati uvjete koji će smanjiti potrebu domaćih ljudi da se isele iz Hrvatske. Bile bi to iste mjere. Ako ćemo u Hrvatskoj stvarati ozračje koje će pomoći da se u nju vrati naš iseljenik iz Južne Amerike, onda je logično očekivati da će te mjere imati pozitivan učinak i na domaće ljude u zemlji te da oni neće poželjeti iseliti se iz Hrvatske. Bojim se da se ta pitanja gledaju parcijalno, iako je riječ o jednoj politici - naglašava Živić.
On tu ne misli na migracije ljudi s Bliskog istoka i sjeverne Afrike, s kojima je i Hrvatska suočena. Te migracije, podsjeća Živić, rješavat će se posebnim političkim odlukama na drugoj razini. Istaknuo je kako bi bilo najopasnije ljude iz tih područja, ako ih Hrvatska preuzima, getoizirati.
Demograf Stjepan Šterc, s kojim smo također razgovarali o ovoj temi, jednostavno kaže kako Hrvatska nema useljeničku politiku. Podsjeća da je Hrvatski sabor 1996. godine usvojio Strategiju demografskog razvitka u kojoj se jedan dio odnosio na selektivnu imigraciju. Šterc napominje kako selektivnu imigraciju poznaju sve razvijene zemlje svijeta i u tome su, čak i one najdemokratičnije, također vrlo konzervativne.

- Mnoge zemlje danas provode ili imaju namjeru provoditi selektivnu imigracijsku politiku u interesu svoga gospodarstva i društva. Europu to čeka jer je zbog negativnog prirodnog prirasta stanovništva ušla u negativne demografske trendove. Naravno da imigracijska politika mora biti sastavni dio državne strategije. Mi je u Hrvatskoj nemamo. Cijela priča vezana uz demografiju svodi se na banalnosti poput rodiljne naknade ili dječjeg doplatka - ističe Šterc.
Vraćajući se na spomenutu Strategiju iz 1996. godine, u čijem je stvaranju i sam sudjelovao, kaže kako su njezini autori još tada shvatili i predvidjeli da će Hrvatskoj nedostajati radne snage.
- Sada kada nam se to događa, odluke se donose ad hoc. Pošalje se ministra recimo u Ukrajinu da bi on otvorio mogućnost dolaska potrebnih radnika iz Ukrajine u Hrvatsku. To su neke vatrogasne mjere. Prave koncepcije - koja bi se primarno zasnivala na povratku naših ljudi u domovinu, zatim na poticanju ostanka mladih i obrazovanih ljudi u Hrvatskoj i općenito koncepcije dohvaćanja radne snage kroz klasičnu populacijsku politiku - nemamo - kaže Šterc.
Naglašava kako država mora donijeti demografsku strategiju.
- Bez ključnog dokumenta, bez strategije, odluke će uvijek biti ad hoc i vezane uz potrebu da, uvjetno rečeno, vlada pokaže da nešto radi - ističe Šterc.
Prema njegovu mišljenju prioritet izvršne vlasti mora biti zaustavljanje odljeva mladih u inozemstvo.
- Između ostalog, primjerice, povlačiti sredstva namijenjena za zapošljavanje mladih, izraditi koncept decentralizacije prema kojemu bi se uz poticaje mladi ljudi slali u ruralne sredine kao nositelji inovacija. Zatim se treba ići u smjeru vraćanja hrvatskih iseljenika također uz poticaje ili prema recimo irskom modelu. Ništa se od toga neće dagađati po inerciji, nego samo provedbom planske koncepcije i uz pomoć države preko poticaja - navodi Šterc.
Ističe da bi u nekoj sljedećoj fazi u vođenju imigracijske politike trebalo tražiti rješenja vjerojatno u našem istočnom ili jugoistočnom okruženju, a vrlo teško iz nekih drugih područja.
- Nismo izgradili gospodarstvo i društvo da bismo bili privlačni ljudima u širem okruženju - zaključuje Šterc.