Više od stoljeća Osječanin Janko Grnja svojom blagošću i pozitivnom energijom uljepšava živote svima koji ga okružuju. Danas otac osmero djece i više od pedesetero unučadi i praunučadi razasutih diljem svijeta, u subotu je slavio 102. rođendan! Prepuno je bilo dvorište kćeri Slavice u Donjem gradu, gdje se na slavlju okupila mnogobrojna obitelj - Jankova sreća i ponos.

- Najveća radost su mi moja djeca, unučad i praunučad. Presretan sam kada ih vidim sve na okupu - kazao je Janko, kojemu je slavljeničko jutro uljepšao i osječki gradonačelnik Ivan Vrkić čestitavši mu rođendan. Tajnu svoje dugovječnosti pronalazi u mirnom načinu života koji njeguje još od dječačkih dana – nekonzumiranje alkohola i cigareta, umjerena i zdrava prehrana te izbjegavanje stresnih situacija.

- Sa suprugom se nikad u životu nisam posvađao. S djecom sam nesuglasice mirno rješavao, bez povišenih tonova, a još kao učenika nikad me nisu zanimale tuče i bedastoće koje su tada radili mangupi. Zato sam se radije družio s djevojčicama - prepričava živahni stodvogodišnjak. Oduvijek je smatrao da ženu treba jako poštovati i cijeniti, a toga se i pridržavao, kažu njegova djeca. Kada se osvrne na stoljeće iza sebe, može se prisjetiti najsretnijih, ali i najtužnijih trenutaka. Najljepšim danom u životu pamti vjenčanje s (pokojnom) suprugom Katom i kasnije trenutak kada je dobio sina – legendarnog osječkog nogometaša Ivicu Grnju. Do Domovinskog rata imali su desetero djece. Teško je, kaže, bilo u ono vrijeme sve školovati, a kao poljoprivrednik mnogo je radio i nastojao djeci pružiti sve što je bilo u njegovoj moći. Petero je napustilo poslove kako bi branilo domovinu, a dvoje ih se iz rata nije vratilo. U 97. godini gotovo je u potpunosti oslijepio. Mrena ga je ostavila bez vida gotovo pune dvije godine.

- Nakon operacije otac je opet progledao. Za njega je to bilo kao da se ponovno rodio. Jako voli čitati i to mu je nedostajalo - kazala je kći Slavica. U kući u kojoj živi sam, naići ćete tako na knjige i časopise o geografiji te zemljopisne karte na kojima proučava kontinente i zemlje u kojima danas žive članovi ove velike obitelji (od Kanade, preko Njemačke, do Australije, nap. a.), ali i zemlje koje je proputovao njegov Ivica u dugoj i uspješnoj nogometnoj i trenerskoj karijeri. Iako mu šećerna bolest otežava kretanje, u Jankovoj kući nećete vidjeti nered.

- Kada dođete u očevu kuću, sve je na svome mjestu. Njegov je krevet namješten kao u vojsci - priča kći Slavica koja oca redovito posjećuje i kuha mu. Dom za starije i nemoćne nije bio opcija, jer voli svoju samostalnost i slobodu. Samoću mu krate i voljeni unuci i praunuci koji ga posjećuju kad god imaju priliku.

- Volim doći kod pradjeda Janka i slušati njegove priče. Mnogo me toga naučio o povijesti i životu. Kada imam neke nedoumice, uvijek mi da pravi savjet. Jako je mudar - kaže šesnaestogodišnji praunuk Oto. Unatoč mnogim bolnim događajima, stodvogodišnjak je fokusiran na ono što ga činim sretnim i dandanas ne skida osmijeh s lica! Primjer je svima da i u najtežim trenutcima koje nam život zna prirediti ne treba odustati.

- Osjećam se veselo, zadovoljno i ispunjeno - kazao je vitalni Osječanin koji će, vjerujemo, još dugo prkositi statistici.