Nakon tri dana patnje (vjetar u prsa, kiša, usponi), u Beču smo uzeli zasluženi dan odmora, ali i prigodu da operemo i prosušimo odjeću koja nam se smočila i zaprljala tijekom pedalanja kroz Mađarsku. Bacili smo se na plan kojim putem ćemo do Osijeka.

Sljedeće odredište bila nam je Bratislava, udaljena od Beča 80-ak kilometara biciklističkom rutom Eurovelo 6 uz lijepi plavi Dunav. Iskreno, prvotni je plan bio da se samo provozamo kroz Bratislavu te da prespavamo u Slovačkoj, u 110 km udaljenom Gabčikovu, ali najveći "krivac" što smo odlučili prespavati u Bratislavi su Vatreni, koji su tog dana igrali utakmicu s Danskom! Htjeli smo biti sigurni da ćemo naći mjesto s pristojnim televizorom da možemo k‘o ljudi odgledati utakmicu, a ne kao u Beču, kada smo zbog totalno nezainteresiranih Austrijanaca (u restoranima i kafićima nismo pronašli ni jedan TV!?) morali utakmice (Francuska - Argentina i Urugvaj - Portugal) gledati na Igorovu mobitelu.
U Bratislavu smo krenuli bez žurbe, nakon doručka, s obzirom na to da je glavni grad Slovačke "tu prekoputa, čim prijeđeš Dunav". Međutim, nismo računali s tim da smo bili smješteni u jugoistočnom dijelu Beča, pa nam je trebalo gotovo sat i pol vremena da se izvučemo iz grada i ulovimo biciklističku stazu prema Bratislavi, na lijevoj obali Dunava. Vožnja kroz Beč bila je pak više nego ugodna. Osim što je bila nedjelja, pa nije bilo prevelikog prometa, kroz cijeli grad, praktično u svim ulicama protežu se biciklističke staze, tako da imate dojam da je sve podređeno biciklistima. U širokim ulicama bicilisti imaju na raspolaganju cijeli kolni trak, a na svakom raskrižju su postavljeni i posebni semafori za bicikliste. Dolaskom u centar prešli smo dunavski rukavac i dalje nastavili kroz Prater, pokraj stadiona Ernst Happel, pa preko mosta na lijevu obalu Dunava. Praterski most također je prilagođen biciklistima. Naime, nekoliko metara ispod automobilskog kolnika smještena je dvosmjerna biciklistička staza, a na penjanju i silasku s mosta nalazi se spiralna staza kako bi biciklistima olakšala penjanje, odnosno spuštanje niz most.
Nastavljamo dalje biciklističkom stazom uz Dunav, uz gužvu kakvu ne viđamo ni na autocestama. Biciklista k‘o u priči. Neki idu na kraći izlet izvan Beča, dok drugi voze sve do Bratislave. Prvu pravu pauzu pravimo nakon otprilike tri sata vožnje, i to u Biergartenu, pravoj oazi za bicikliste. Riječ je o restoranu namijenjenom isključivo za bicikliste, što se vidi i po ogradi koja je napravljena od starih bicikala!

Nakon kratke okrjepe krećemo u ugodnu vožnju (i vrijeme se napokon popravilo) prema Bratislavi. Možemo s pravom reći da je ova dunavska ruta pravi raj za bicikliste. Nakon što smo prešli na desnu obalu Dunava, stižemo do gradića Hainburg an der Donau, koji se nalazi u blizini granice sa Slovačkom. Nismo mogli odoljeti šarmu ovog prekrasnog gradića s nešto više od 6000 stanovnika, pa smo na središnjem trgu potražili osvježenje na terasi slastičarnice i usput "maznuli" naše sendviče koje smo ujutro pripremili u Beču.
Ulazak u Bratislavu s njegove južne strane zahtijevao je ponovni prelazak Dunava, i to mostom SNP (Most Slovenskog narodnog ustanka ili u originalu Slovenskeho narodneho povstania). Samo nekoliko stotina metara dalje u srcu starog grada dolazimo do našeg apartmana Beethoven. Stančić "kao bombončić", smješten u potkrovlju, etažni, gotovo potpuno opremljen. Nedostaje samo – televizor! A mi namjerno ostajemo u Bratislavi samo zbog TV-a i utakmice Hrvatska - Danska! Srećom, Slovaci, za razliku od Austrijanaca, iako nisu na Svjetskom prvenstvo, prate nogomet i svaki kafić i restoran ima TV.
S obzirom na to da smo stigli u rano poslijepodne, imamo dovoljno vremena za razgledanje Bratislave i pronalaženja ugostiteljskog objekta u kojem ćemo gledati utakmicu. Odijevamo kockaste dresove i krećemo u obilazak glavnog grada Slovačke.
Jeste li vi možda pogriješili državu? Svjetsko prvenstvo se ne igra ovdje u Slovačkoj, nego u Rusiji! - sa smiješkom nam se obratio jedan Slovak, te dodao: "Večeras igrate s Danskom? Sretno!"
Kratko smo mu objasnili da mi zapravo bicikliramo iz Hrvatske kroz Mađarsku, Austriju, Slovačku, pa opet natrag preko Mađarske i Srbije do Osijeka.
Auuu! Svaka čast! Vi Hrvati ste očito svi u dobroj kondiciji. nije ni čudo da vaši nogometaši lete po terenu. Vjerujem da će daleko dogurati - proročanski je rekao Slovak.
Obilazak Bratislave nije trajao više od sat vremena, pa smo odlučili ugrabiti zgodno mjesto pred TV-om izabravši restoran koji se nalazi samo 50-ak metara od našeg apartmana. Upravo smo završili s ukusnom i obilnom večerom, utakmica počela, a mi već gubimo 1:0! Srećom Mandžo ubrzo izjednačuje, pa nas je to nekako smirilo. Dakako i pokoje pivce... S vremenom terasa se popunjavala, a mi smo se osjećali kao na domaćem terenu. Naime, svi odreda su navijali za Hrvatsku i zajedno s nama proživljavali dramu penala i konačnu pobjedu. Vraćamo se u apartman iscrpljeni, više psihički nego fizički nakon ove prave drame. No, put nas nosi dalje i moramo se naspavati, jer već ujutro krećemo u Komarno, oko 115 kilometara udaljen grad u Slovačkoj na lijevoj obali Dunava. Vožnja uz Dunav prema Komarnu bila je možda i najljepši dio ovog našeg putovanja. S desne strane pružao nam se prekasan pogled na rijeku koja je u jednom dijelu široka kao da ste na Jadranu. Budući da je biciklistička staza zapravo asfaltirani nasip, bili smo na povišenom, tako da je s lijeve strane ispod nas vijugala cesta, a iza nje mogli smo se diviti prelijepom krajoliku. Na nekoliko mjesta usput postavljene su drvene nadstrešnice i klupama i stolovima koji služe za odmor ili kao sklonište od kiše. Od Dunava smo se odvojili prije Gabčikova, jer je tamo velika hidroelektrana, pa smo nastavili kroz nekoliko sela sve do Čičova, gdje pravimo kratku pauzu i u trgovini se opskrbljujemo napitcima. U Čičovu smo se na trenutak vratili u povijest iz vremena kada nije bilo TV-a, radija, telefona, interneta... Naime, po cijelom selu postavljen je razglas preko kojeg se emitiraju obavijesti!
Pozivamo zainteresirane na jednodnevni izlet na kupanje u mađarski Šarvar! Cijena po osobi iznosi... Otprilike je tako zvučao dio jedne od obavijesti koja se širila selom kroz zvučnike. Ma kakav Facebook! Ne moraš imati profil, a sve znaš i čuješ!

Komarno je najjužniji grad u Slovačkoj. Leži na lijevoj obali Dunava i ima približno 37.000 stanovnika. Smještaj koji smo dan ranije rezervirali nalazi se oko 4,5 km izvan grada. Već smo poprilično izišli iz Komarna, a našeg smještaja nigdje na vidiku. Nakon nekoliko kilometara putokaz i skrećemo na kaldrmu kroz polja kukuruza.
- Gdje si to našao smještaj? Tko zna što nas čeka na kraju kukuruza - pomalo nestrpljivo će Siniša.
Kada smo napokon stigli u pansion Diva Kačica i dobili ključeve od, mogu reći luksuznog apartmana, Siniša je promijenio retoriku pitajući u šali: "Je l‘ baš moramo sutra ići dalje?"
Iako je prvotni plan bio da nastavimo uz Dunav do Budimpešte, ipak smo promijenili odluku. U Budimpešti smo već bili, pa nam je vrlo dobro poznato koliko je komplicirano biciklima ući u grad i voziti se po njemu. Stoga smo odlučili – sutra idemo u Szekesfehervar, ili kako ga Google prevodi Stolni Biograd! Valjda zato što su u tom gradu stolovali prvi mađarski kraljevi. U Komarnom prelazimo most i ulazimo u Mađarsku u grad Komoran i nastavljamo dalje prema Szekesfehervaru. Ispostavit će se da je to možda bio i najneugodniji dio puta. Još do Kisbera cesta je bila solidna i ne toliko prometna, međutim kada smo se priključili na regionalnu cestu 81, nastali su problemi. Odmah smo uočili znak zabrane za bicikliste, i to je dodatno pojačalno nelagodu jer mađarska policija je vrlo stroga, a kazne su visoke. No, nismo imali previše izbora, pa smo nastavili tom cestom uz rizik da nas zatepe kakav kamion ili autobus ili kazni policija. Ipak, sretno smo stigli do Szekesfehervara i našeg hotela "Panama", kojem bi više pristajalo ime "Jao nama". Soba nije bila spremljena, a već je bilo 15.30 sati, a nakon pola sata čekanja izgledala je vjerojatno isto kao i prije "spremanja". Televizor s najmanjim ekranom na svijetu "prišarafljen" je uz sam strop, bez daljinskog, pa smo se penjali po krevetu da ga uključimo! Suprotno smještaju, sam grad je predivan i preporučamo svima koji nisu bili tamo da ga posjete. Ali svakako prespavajte negdje drugdje!

Ne možemo mi dugo bez Dunava, pa sutradan nastavljamo put prema Dunafoldvaru, gdje prelazimo na lijevu obalu i pedalamo dalje prema Kaloči, gdje smo rezervirali naše posljednje noćenje na ovom putu. Ovaj gradić sa 16.000 stanovnika bio je poznat kao nadbiskupski grad, a biskupiju je osnovao sveti Stjepan. Međutim, umjesto grada biskupa, nama je Kaloča djelovala kao grad duhova. U centru grada, na minijaturnom korzu dugačkom tek 200-tinjak metara, nigdje žive duše! Tek u večernjim satima desetak ljudi vidjeli smo na terasama kafića i restorana.
Sutradan krećemo biciklirati posljednjih 130 kilometara do Osijeka, preko Baje, potom ulazimo u Srbiju kod Bačkog Brega.
Na graničnom prijelazu sustigli smo grupu biciklista s kojima zajedno pedalamo do Bezdana. U razgovoru doznajemo da su krenuli iz Beča i da idu u Istanbul! Rastajemo se na raskrižju kod Bezdana i potom ulazimo u Hrvatsku kod Batine. Konačno smo u Hrvatskoj! Naš prvi cilj je Kovač čarda u Suzi i dakako hladno pivo. Nekako smo zaboravili na umor i sve nam je bilo lakše jer smo konačno kod kuće. Doduše još tridesetak kilometara do Osijeka, ali kroz našu Baranju. Priča do kuće se prebacila već na planove za iduću godinu, jer nakon Balatona, gdje smo bili prije dvije godine, zatim prošlogodišnjeg bicikliranja do Temišvara i ovog do Beča i Bratislave, treba smisliti nove destinacije. Neke ideje su već u glavi...