Pravo i pravednost nisu istoznačnice. Evo poznatog slučaja: roditelji redovito više novca izdvajaju za odjeću svoje kćeri negoli za odjeću svoga sina. Pravičan čovjek ne siječe uvijek po pola. Latinska nas poslovica vjekovima uči: "Summumius – summainiuria", to jest, pravo provedeno do krajnosti, najveća je nepravda. O tome govori i sljedeća biblijska riječ: "Evo dolaze dani podići ću Davidu izdanak pravedni. On će vladati kao kralj i biti mudar i činit će pravo i pravicu u zemlji."

Pogledajmo. Svi se naši političari rado zaklinju u to da pravna država treba odraditi svoj posao. Pa će pravna država reći da bakica može potpasti pod ovrhu zbog neplaćene televizijske pretplate, dok će se od kazne izvući neki moćnik, vještom pravnom smicalicom o zastarijevanju njegova spisa, koji je posve "slučajno" bio zaboravljen u nekoj sudskoj ladici. Maleni čovjek koji put ima dojam da je ta pravna država ustanovljena tako da štiti mogućnike, a da na malenima "trenira strogoću". Sličnu pravnu besmislicu navodi Isus. U ono je vrijeme bila stroga zapovijed da se sin mora brinuti o svojim starim roditeljima. Međutim, ako bi sin ono što po sebi treba dati roditeljima proglasio "korbanom", to jest darom za hram, bio je oslobođen te obveze. Eto, i tada su nalazili "rupe" u zakonu.
Biblija nam govori da suhoparno, doslovno pravo nije dovoljno. Da Bog striktno provodi pravo, tko bi od ljudi zaslužio njegovu milost? Pravednost nadvisuje pravo. Ono je sućutno, ono izlazi iz dobrostiva srca. Tako će čestit poslodavac imati srca, ljubavi i razumijevanja prema svojim radnicima i u stvarima na koje ga zakon ne obvezuje. Tako će službenik na šalteru učiniti više od onoga što mu je "u opisu radnoga mjesta" da pomogne stranci koja se nikako ne snalazi u nekim papirima. Tako je i u našem obiteljskom životu. Ako budemo vodili preciznu evidenciju tko je koliko puta iznio smeće, tko je više pridonio uređenju kuće, ako budemo apotekarskom vagom mjerili svoje i tuđe zasluge, neće biti sreće u našoj obitelji. Nesreće počinju onda kada počnemo sve mjeriti i premjeravati, da bi bilo pravedno. Tako, na primjer, započinju i bračni brodolomi.
Naravno, ne možemo - pravdajući se nekom imaginarnom ljubavlju - uskraćivati drugima ono što smo dužni, ono što pravo zahtijeva. Mi trebamo platiti svoje račune, trebamo se držati ugovora i dogovora, a nakon toga - velikodušno - možemo učiniti i nešto povrh toga. A to je ljubav. Najveći Božji dar.