BELI MANASTIR - Tko će u sustavu socijalne skrbi preuzeti odgovornost za život i zdravlje potencijalnih starijih korisnika usluge smještaja, zapitao se u listopadu prošle godine ravnatelj belomanastirskog Centra za socijalnu skrb, Đimi Fuštin, pišući tada Ministarstvu socijalne politike i mladih o problemima osiguravanja kapaciteta za pružanje žurnih udruga trajne skrbi za odrasle osobe s invaliditetom u ustanovama socijalne skrbi na području Republike Hrvatske, sukladno članku Zakona o socijalnoj skrbi.


U istom se dopisu traže hitne upute Ministarstva socijalne skrbi za realizaciju usluga privremenog i trajnog smještaja odraslih osoba, uz obrazloženje kako se svaki zahtjev za smještaj takvih osoba rješava dugotrajno, pa je kao takav stresan, kako za potencijalne korisnike, tako i za radnike belomanastirskog Centra. Vjerojatno i za centre diljem Hrvatske. Poručio je tada kako žurno postupanje u predmetima trajnog i privremenog smještaja odraslih osoba s invaliditetom u praksi više nije moguće realizirati bez obzira na to što Zakon tako nalaže. Od vremena kada je dopis poslan na adresu resornog ministarstva pa do jučerašnjeg dana - ništa se specijalno nije promijenilo. U ovom je trenutku na području pod ingerencijom belomanastirskog Centra za socijalnu skrb 91 smješteni korisnik, od kojih 35 muških i 56 ženskih. Za smještaj muških korisnika ne postoji slobodno mjesto (za žene su četiri slobodna mjesta), a tijekom ove godine nije podnesen ni jedan zahtjev za izdavanje dozvole. Istovremeno, potrebe za smještaj odraslih osoba postoje svakodnevno.
- Ne mogu govoriti o broju potencijalnih osoba koje bi trebale biti udomljene jer se on mijenja iz dana u dan. Naši djelatnici na terenu neprestano evidentiraju nove potencijalne korisnike, a za mnoge od njih smještaj u udomiteljske obitelji traže njihove obitelji, susjedi, pa i oni sami, dolazeći u naše prostorije - govori Fuštin, naglašavajući kako je sve veća potreba za udomljavanje starijih nastala zbog deinstitualizacije i popunjenosti kapaciteta ustanova.

S ovim se problemom, vjerojatno, susreću mnogi centri za socijalnu skrb, ali je ona specifična za istok Lijepe Naše, posebice za Baranju. Demografska strukture regije između Dunava, Drave i Mađarske, naime, iz dana u dan sve je poražavajuća. Pogreba je gotovo dvostruko više od poroda, a svemu treba dodati i iseljavanje mladih ljudi i obitelji. Premda je ono, možda, djelomično zaustavljeno ili smanjeno, stari ljudi ostaju i, nažalost, iz godine u godinu sve ih je više.
- Pokazala se velika potreba za specijaliziranim udomiteljstvom koje se odnosi na skrb o osobama s težim ili teškim oblicima demencije, skrbi o psihički bolesnim osobama, palijativnoj skrbi i skrbi o beskućnicima te ovisnicima o alkoholu - kaže Fuštin, dodajući kako bi se u sve trebala uključiti i lokalna zajednica koja bi, primjerice, trebala više pozornosti pokloniti projektima organiziranog stanovanja za beskućnike i ovisnike, čime bi se smanjila potreba smještaja takvih korisnika u udomiteljskim obiteljima. A udomiteljskih obitelji za odrasle osobe nema, ne javljaju se nove, bez obzira na činjenicu kako naknada za smještaj korisnika iznosi od 1800 do 2880 kuna po korisniku, ovisno o njegovim funkcionalnim sposobnostima. Uz to treba dodati i udomiteljsku naknadu koja iznosi od 300 do 400 kuna. Maksimalni broj smještenih korisnika u obitelji može biti četiri.
Treba istaknuti kako su prošle godine zaprimljena samo tri zahtjeva za izdavanje dozvole za udomljavanje odraslih osoba, a provedeno je šest postupaka prestanka dozvole zbog, primjerice, smrti udomitelja, odlazaka u inozemstvo i ostalih slučajeva.