Objavljeno 21. srpnja, 2018.
Englezi se hvale da su izmislili nogomet. S pravom, ako govorimo o modernom nogometu, no izvorno nogomet nije engleska izmišljotina, nego igra loptom, nogoloptanje korijene vuče iz daleke prošlosti, još iz vremena antike. Čak su i rimske legije na Otoku, u doba cara Hardijana, slobodno vrijeme kratile zabavljajući se krpenom loptom igrajući na imprivizirana dva gola.
Što se pak Europe tiče, u srednjem vijeku antičko nogoloptanje gotovo da je zaboravljeno. Ljudima naime nije bilo do zabave, ratovi su bili učestali, a mračna vremena dodatno je mračila i kuga, sve do talijanske renesanse, kad je Leonardo da Vinci iz arihive prošlosti "izvukao" neku krpenjaču kojoj je pokušao shvatiti nogoloptačku svrhu.
Koliko je pak antički nogomet, inačica koja naravno ima malo veze s današnjim nogometom, ostavio traga na Jardanu, napose u Dalmaciji, svjedoče i razne svečanosti u čast drevnog rimskog igranja loptom. Na kontinentu, pak, također je niz manifestacija u slavu antičkih nogoloptačkih igara, poput primjerice Rimskih dana u Vinkovcima, na kojima i antički nogomet zauzima važno mjestu u programu.
Ljetna turistička sezona na Jadranu i priobalju bogata je programima koji uključuju i stare sportove poput nogometa iz doba Rimljana. Tako program Burnumskih ida pod sloganom Panem et circenses - Kruha i igara, sadrži i pravi nogometni spektakl, nogomet kakav se igrao u antičko doba. Udruga Gaj Laberije iz Sinja također priređuje revijalne utakmicu Rimljani - Dalmati, a stari nogomet igra se i na pulskim Danima antike, jednako kao i na Danima Dioklecijana u Splitu, te u drugim dalmatinskim gradovima, sve do juga i Dubrovnika.
TRILJSKI NOGOMET
Vratimo se ipak do Jadrana. Razlog je stari grad Trilj, u Cetinskoj krajini. Tamo je, naime, kolijevka europskog nogometa, konkretno u triljskom naselju Gardun, nekadašnjem sjedištu 7. rimske legije Tiluriju. Čak je i FIFA priznala da se nogomet u Tiluriju igrao prije 2000 godina. O tome svjedoči stela, nadgrobni spomenik sedmogodišnjem dječaku Gaju Laberiju Valensu, pronađena polovinom 19. stoljeća u Gadunu i ugrađena na pročelje kuće Perković na broju 10 u Vrličkoj ulici u Sinju. Stela prikazuje Gaja Laberija kako u ruci drži nogometnu loptu. Za to senzacionalno otkriće zaslužan je sinjski nogometni entuzijast i arheolog amater Bepo Britvić (1917. - 1982.) koji je pola života posvetio dokazivanju da je nogomet rođen upravo u Cetinskoj krajini, što mu je priznala i FIFA. Naslovnica biltena svjetske nogometne organizacije FIFA-e News broj 71 iz 1969. godine, koji je objavljivan na engleskom, francuskom i španjolskom jeziku, posvećena je arheološkom nalazu iz Trilja i radu Bepa Britvića.
Tko je na Gardunu pronašao stelu s dječakom koji u ruci drži kuglu sastavljenu od mrežasto ukrašenih šesterokuta nije poznato, pišu Večarnjak i Jutarnji list. Osim arheološkog spomenika prerano preminulom rimskom dječaku, izvjesno sinu pripadnika 7. legije, o Cetinskoj krajini kao kolijevci u međuvremenu modernizirane najpopularnije igre na svijetu svjedoči i usmena predaja koja se nije ugasila više od dva milenija. Po toj predaji pranogomet su izumili starosjedioci Delmati, koji su loptu najprije napravili od mjehura ubijenog junca.
Mjehur su ustima napuhali zrakom, a kada se tako napuhani mjehur probio, napunili su ga goveđom ili ovčjom dlakom. Usmena predaja dalje kazuje da su rimski vojnici, pripadnici 7. legije u Tiluriju, današnjem Gardunu, bili toliko očarani igrom Delmata da su ostavljali oružje i hvatali se baluna. Zapovjednici su ocijenili da će njihovi vojnici igrajući nogomet biti u dobroj fizičkoj kondiciji, bez koje nema vještog ratnika, dodaju u svojoj priči Večernjak i Jutarnji list.
Sve u svemu, niz je argumenata koji se trebaju iskoristiti za bolji razvoj turizma i brendiranja tog dijela Hrvatske, što je nakon aktualne euforije oko svjetskog srebra naše nogometne reprezentacije zadaća svih nadležnih.
KRVAVI RITUAL
Varijantu pradavnih igara loptom, napose onih gdje su noge bile glavni "alat", nalazimo i u pretkolumbovskoj Americi. U filmu Mela Gibsona Apocalypto prikazana je ta igra u kontekstu krvavih rituala Maja, no loptanja je bilo u drugim drevnim južnoameričkim civilizacijama, kod Inka, Azteka, Totleka... Maje su pak glede toga bile najpoznatije, jer su njihove igre loptom u pravili završavale smrtonosno za gubitnike koji su, bar oni odabrani, nemilosrdno likvidirani u ritualu prinošenja žrtve bogu Sunca. Kao i ostali mezoamerički narodi, Maje su igrale neku vrstu nogometa koji su nazivale "pok-a-tok," i koji je bio važan dio vjerskog ceremonijala. Majanisti vjeruju da su kroz tu igru antičke Maje izvodile bitke između bogova i na nebu i u podzemnom svijetu opisane u njihovoj svetoj knjizi o stvaranju svijeta Popol Vuh. Dvije ekipe igrale su jedna protiv druge na velikom nogometnom igralištu koje je imalo dvije kose kamene platforme s dva kamena prstena na njima. Kameni prstenovi su ponekad bili na 10 metara visine, tako da je bilo veoma teško prebaciti loptu kroz prstenove. Teška gumena lopta bila je 20 cm u promjeru, a da bi spriječili ozljede, igrači su nosili štitnike oko kukova i laktova. Koristeċi kukove, koljena i laktove, svaka ekipa pokušavala je zadržati loptu u zraku i ubaciti ju kroz kamene prstenove.
Mnogi stručnjaci vjeruju da su se gledatelji kladili na pojedine ekipe, koristeći pritom kao sredstvo plaćanja nakit i ostale dragocjenosti. Oni koji su kao gubitnici bili žrtvovani u čast bogova, prije smrti trebali su biti sretni što tako završavaju jer će, prema vjerovanjima Maja, njihova krv omoguċiti da se sunce i dalje kreće po svojoj uobičajenoj putanji i da neċe doċi do uništenja svijeta. Inače, u majanskom nogometu postojala su zamršena pravila igre, kao i bodovni sustav, koje povjesničari još uvijek ne razumiju u cijelosti.
Darko Jerković
Cetinski Gaj Liberije
Članovi triljske udruge "Gaj Laberije" uprizoruju nogometne priredbe u kojima su na jednoj strani Delmati, a na drugoj Rimljani. Nekih posebnih pravila nema, granica igrališta ne postoje, borba za loptu je nemilosrdna, a zapravo vrlo smiješna. Sudac je imperator ili njegov izaslanik, pa o konačnom ishodu utakmice odlučuju raspoloženje i naklonost suca. Što se pak nadgrobnog spomenika rimskoga dječaka Gaja Laberija tiče, koji u ruci drži kuglu ukrašenu mrežasto povezanim šesterokutima, simbol prave kožne lopte, on se smatra čvrstim dokazom da se prvi nogomet u Europi igrao baš u Cetinskoj krajini, navode u sinjskoj Turističkoj zajednici. "Taj podatak sigurno bismo trebali bolje iskoristiti kada je već i FIFA prepoznala vrijednost spomenika u Sinju. Ne želimo ulaziti u kojekakve interpretacije, ali sukladno mišljenju i drugih stručnjaka, poglavito akademika Cvite Fiskovića, to je lopta. U to nema dvojbe", odlučan je u izjavi za medije 2006. bio Joško Belamarić, navodeći dalje kako je spomenik u Sinju od prvorazrednog značenja za spomeničku baštinu Hrvatske.