Aloa vera je analgetik, antibakterik, antiviral, antikarcinomik, antitumor, antioksidans, antitusik, antiinflamatorik, bioregenerator, biostimulator, detoksikant, dijabetik, dijetik, drastik, dermetik, emenagog, emoliens, holeretik, kozmetik, laksativ, purgativ. Ova biljka pripada obitelji ljiljana (Familiae Liliaceae), a osim pod ljekarničkim imenom Succus Aloes induratus, poznata je i pod imenima aloa, zapadnoindijski aloj i barbadoški aloj. Engleski naziv ove biljke je aloe vera ili yellow aloe, u Francuskoj se naziva aloë, a u Njemačkoj, Sloveniji, Srbiji i Italiji - aloa vera.

Domovina aloe su tropi i suptropska područja Afrike, u 17. stoljeću ova je biljka prenesena na otočje Barbados, nizozemske Antile itd. Kneipp o njoj piše: "Čovjek mora pribjeći sredstvu u kojem je neka sitnica djelotvorna; na taj sam način ja u aloi našao lijek." Hipokrit opisuje razna ljekovita svojstva aloe: "(...) stimulira rast kose, liječi tumor, pomaže kod problema želuca i crijeva", a Kristofor Kolumbo o aloi je rekao sljedeće: "Postoje četiri biljke koje su prijeko potrebne za čovjeka - pšenica, grožđe, maslina i aloa. Prva hrani, druga pruža radost srcu, treća osigurava harmoniju, a četvrta čini čovjeka zdravim." Kod Egipćana aloa vera bila je simbol ženske ljepote i mladenačkog duha. Faraoni su je smatrali eliksirom života. Njezina kozmetička svojstva prepoznali su već i narodi antičkog doba. Kod Grka aloa simbolizira ljepotu, strpljenje, sreću i zdravlje. Latinska riječ aloa potječe od arapske riječi *aloeh, hebrejske *hahal te sirijske riječi *alwai, što u prijevodu znači jako gorak sok - biljka.
Aloa vera je zeljasta biljka. Listovi su debeli, mesnati, kopljasti i na rubu pilasti s dugačkim bodljama, blijedozelene boje. Stabljika je okruglog oblika debela od 4 do 7 cm te visoka i do metra. Viseći dugi crvenkastožuti cvjetni grozdovi su cjevasti ili u obliku zvona.

Za daljnju preradu rabe se donji stariji listovi, dok se mlađi ostavljaju da biljka dalje raste. Listovi od kojih se dobiva tiskanjem ili iscjeđivanjem svježi sok mogu se brati tijekom cijele godine. Svježi sok aloe razrijedimo u alkoholu (80 g soka na 20 g alkohola). Daljnjom preradom soka aloe može se dobiti prašak (Aloe pulvis), ekstrakt (Aloe extractum), emulzija (Aloe emulsio), čisti sok Aloe Vere Barbadensis iz kojeg je posebnom tehnikom stabilizacije soka odstranjen aloin kao i ekstrakti aloina.
Ljekoviti sadržaj: barbaloin (barbaloin-glukoza), bzobarbaloin, antranol i antracen, aloe acid, aloe amodin, cimetova kiselina, krizofan kiselina, estar cimetove kiseline, eterično ulje, aloe ulcine, rezistanol, lignini, saponini, antrahinoni, vitamini A (karotin), B1 (tiamin), B2 (riboflavin), B3 (niacin, nikotinska kiselina, amid nikotinske kiseline), B6 (piridoxin), B12 (cianokobalamin), C (askorbinska kiselina), E (tokoferol), kolin (vitamin B kompleksa), kalcij, fosfor, kalij, željezo, natrij, klor, mangan, magnezij, bakar, krom, cink, šećer-monoza, glukoza, celuloza, aldonentoza, uronska kiselina (Hexo), lipoza, aliinaza, L-ramnoza, acemannan, esencijalne aminokiseline, izoleucin, leucin, lizin, metionin, fenilalanin, treonin, valin, histidin; sekundarne aminokiseline - asparaginska kiselina, glutaminska kiselina; alanin, arginin, cistin, glicin, histidin, hidroxiprolin, prolin, serin, tirozin, enzimi, amilaza, bradikinaza ili bradikininaza, katalaza, fosfataze (kisele i alkalne), celuloza, nukleotidaza, proteolitiaza ili proteaza.