Nakon završetka velikog moskovskog finala sjedio je na sredini terena i plakao. Pobjegla mu je poneka suza i kada je razgovarao s novinarima u miks-zoni. Domagoj Vida najbolji je dokaz kako i hrabri ljudi – plaču. Ali, isto tako i znaju se veseliti. Pokazao je to tijekom dočeka u ponedjeljak u Zagrebu. Iz zrakoplova je izašao s majicom "Brate ja sam iz Miholjca" (stih iz pjesme Donji Miholjac Kandžije i Toxare nap. a). Cijelo vrijeme dugačkog putovanja nije silazio s krova autobusa pa ga je čak i izbornik Zlatko Dalić morao pridržavati. Kada su Vatreni došli na Trg Bana Jelačića prvi se popeo na pozornicu na kojoj je zajedno s Manždukićem i Olićem zapjevao "Inati se Slavonijo", a potom u čast domaćina koji je sve ljude primio na svoj Trg i "Ustani bane". Za njega su poslije rekli da ako je Modrić lider na terenu, Vida je lider u zafrkanciji. Lola prava slavonska, kaže jedna pjesma.

Vida je odigrao fenomenalan turnir. Bavio se najboljim napadačima današnjice i sve ih je uspio ušutkati. Hrvatska nije primila nijedan pogodak, a da je obrana bila izigrana. Svi su se događali na druge načine, a to samo govori koliko su kvalitetan posao odradili Vida i njegov partner na poziciji srednjeg braniča Dejan Lovren. On je jedan od onih koji su ultimativni ratnici na terenu, a izvan njega pokazuje široku dušu slavonsku. A srce? Veliko k‘o osječka konkatedrala. U Rusiji je stvarao svakakva čuda. Naljutio je domaćine nakon videa u kojemu je davao podršku Ukrajini, ali svojom neposrednošću ih je brzo ponovno smirio i „kupio“ za sebe. Bio je dovoljno velik da se ispriča Rusima za to jer nije mislio baš ništa loše. Nije bilo lako, ali progutali su. Nisu mogli to ne učiniti.

Isto kao što Domagoj nije mogao sakriti suze na kraju finala. Emocije su ga obuzele u potpunosti.
- Nije lako kontrolirati emocije nakon svega. Pomiješane su i te moje suze i radosnice su i one zbog tuge tužne. Uh, kad sam stao pred tribinu s našim navijačima, kad sam vidio koliko ih je došlo pružiti nam podršku, ne možeš ne zadrhtati. Još kad su iz Domovine počeli stizati svi silni komplimenti. Nakon poraza su nas i dalje bodrili. To nas je podiglo. Čudesan je to osjećaj, rekao je na početku razgovora Domagoj Vida.

Zaslužili ste svaku od tih pohvala jer način na koji je Hrvatska odigrala ovaj turnir doista je bio impresivan. Hvalospjevi dolaze sa svih strana svijeta.
- Ma jako smo ponosni na ovaj naš uspjeh, ali sportaši smo i normalno je da smo tužni jer smo izgubili posljednju utakmicu, jer smo zapeli na toj posljednjoj stepenici na putu do trofeja. I zato nam je bilo teško. Kada čitamo te poruke, žao nam je što zlato i pehar nismo donijeli kući. Još jednom, mislim da možemo biti jako ponosni zbog toga što smo našu zemlju i naše ljude učinili sretnima. To je najveća nagrada, vrednija od svega. U ovih mjesec dana cijela je Hrvatska disala kao jedno. Ujedinili smo ljude to nema cijenu.



Finale posebno, ali čudno. Hrvatska odlična, ali sudbina je upetljala svoje prste u sve to. Nesretni pogodci ili odluke suca Nestora Pitane. Tako svejedno odvele su nas u smjer iz kojeg nije bilo povratka.
- Stvarno smo odigrali dobru utakmicu, ali primili smo jako nesretne pogotke. Prvi gol, možemo govoriti o tome je li to bio ili nije bio prekršaj, a po mom mišljenju nije bio. Onda izjednačimo, ali dobijemo drugi gol. Penal? Ruka je dolje, nije u zraku. Ne želim govoriti o tome, samo želim reći da je sve to bio određeni oblik nesreće. Pokušali smo u drugom poluvremenu, ali su nam u tih naših loših pet minuta zabili još dva gola. Jednostavno, više nije išlo. Možemo i moramo biti ponosni na naše igre i na naše navijače. Bez ijednog incidenta. Hvala svima od srca. Pokazali smo svijetu tko je i što je Hrvatska.

On i Lovren izgledali su u tandemu kao da igraju oduvijek zajedno.
- Ne bih ja govorio o svojoj igri. Svi smo dali maksimum. Nekad je netko više, a nekad netko manje, ali to i jest smisao kolektiva da se pomogne onima koji možda nemaju dan. Bili smo klapa i momčad i zato smo tako daleko dogurali.

Svoju veličinu dokazao je i uputivši riječi zahvale. Svima.
- Mogu samo još jednom čestitati i zahvaliti svim suigračima, navijačima, cijeloj domovini i vama medijima naravno. Ovih mjesec dana bilo je nestvarno, ali najviše bih u ovo vrijeme izdvojio naše ljude koji su nas pratili, od ekonoma do fizioterapeuta i doktora. Stvarno, dali su i oni zadnji atom snage da nas pripreme za ovo prvenstvo, za sve ovo što se dogodilo u Rusiji. Za kraj bih čestitao i zahvalio i mojim trenerima koji su me usmjeravali i dok sam bio klinac, posebno onima u NK Jedinstvo i u NK Osijek, dok sam bio u mlađim generacijama, da ih sada sve ne nabrajam poimence. I oni su zaslužni za sve ovo što danas proživljavam.

Emocije i danas bujaju. Ipak, sada će na red doći malo odmora tijekom kojeg će se sve slegnuti, a ubrzo će doći i novi izazovi.

- Očekuju me ljudi u mojem Miholjcu, moja Slavonija. Moram vidjeti koliko ću imati slobodnog, odnosno što će trener reći kada se moram vratiti. Naši klubovi su već počeli s pripremama, brzo počinju prvenstva. Dakle, vremena za odmor i nema puno, ali ono što imamo potrošit ćemo na druženje sa svim ljudima, ne samo svojima najbližima, zaključio je Domagoj Vida, jedan od dvojice vatrenih junaka koji dolaze iz Slavonije i Baranje.