Kada je argentinski sudac Nestor Pitana označio kraj finala SP-a u kojem je Hrvatska poražena od Francuske, teško nam je bilo gledati slike s terena. Naši reprezentativci na travi u suzama. Valjda im je prolazilo kroz glavu kakvu su priliku propustili. Odigrali su odličan finale, prema mišljenju mnogih bili su i bolji, ali sudbina je tog dana imala drukčiji plan. Plan u kojem nije bilo mjesta za naše slavlje.

Šteta, ali to je još jedna potvrda kako sama ljepota igre ne donosi uvijek i rezultat. Francuska je bila pragmatična i sretna, mora se reći. No treba znati i iskoristiti sve što ti se ponudi. Francuzi su uzeli baš sve.
Osjetili su kako je to njihov dan, kako im ulazi sve što upute prema Subašiću i nisu oklijevali izazvati sreću. Vratilo im se. Ostaje pitanje koliku je ulogu u zbivanjima iz prvog dijela imao argentinski sudac Nestor Pitana. Prva dva pogotka Francuza zavijena su kontroverzama. Je li uopće bilo prekršaja uoči Mandžukićeva autogola, je li trebalo označiti zaleđe u kojem je bio Pogba u toj situaciji? Je li Pitana trebao koristiti VAR pri dosuđivanju kaznenog udarca kada je Perišić neosporno igrao rukom. Međutim, je li njega lopta pogodila u ruku ili je to bilo nehotično. Većina nogometnih veličina složila se kako se takav kazneni udarac ne treba suditi u finalu SP-a. A zašto se ne bi trebao svirati u finalu SP-a, a mogao bi se svirati primjerice na utakmici prvog pretkola Europske lige. Možda ćemo se sada osjećati oštećenima, ali trebamo se pitati kako bismo razmišljali da se to sve dogodilo na drugoj strani. Možda je najbolju procjenu svega dao naš izbornik Zlatko Dalić.
- Takav je nogomet, a što se VAR-a tiče, svi ga volimo kada su odluke u našu korist, a preziremo kada su u korist suparnika. Nemam običaj komentirati suđenje. Samo ću reći kako ja takav kazneni udarac u finalu SP-a nikada ne bih dosudio.
Na sličnom je tragu bio i naš kapetan Luka Modrić.
- Ma možemo mi sad pričati koliko i što hoćemo o tim situacijama, ali ništa se neće promijeniti. Francuska je prvak, mi smo drugi i gotovo.
Trebamo ostati dostojanstveni u porazu. Možda je Argentinac mogao neke stvari drukčije protumačiti, ali…

Završili smo na način na koji nije bio dio naših najljepših snova. Zapravo, dosta toga smo ostvarili, ali smo se ipak probudili. Međutim, zajedno s Francuzima finale smo učinili spektakularnim. Dostojnim cijelog ovog prvenstva, pokazali smo kako smo zasluženo dobili priliku boriti se za titulu. Odigrali smo možda i svoju najbolju utakmicu, ali zbog detalja i čudesne francuske preciznosti nismo to oplodili na način na koji smo željeli. Međutim, pokazali smo koliko smo veliki. Hrabro smo ušli, napali smo, nismo čučali i čekali. Možda nas je baš to koštalo pobjede, pa smo umjesto slave dobili simpatije cijelog nogometnog svijeta. Razumljivo je što su mnogi bili na našoj strani. Svijet voli dirljive priče o maloj zemlji s 4,5 milijuna stanovnika koja osvaja Svjetsko prvenstvo. Međutim, sudbina nema emocije. Ona ima svoj put, a na Lužnjikiju Hrvatska jednostavno nije bila dio njega. I to moramo prihvatiti. Kao što su morali prihvatiti i svi koji su od nas ispadali u dramama prije toga. Sreću se možda još i može isprovocirati, ali kada je sudbina u pitanju, s njom nema pregovora. Ona je tvrdoglava prokletnica. Zapravo i ona je kao VAR; kada je s tobom, obožavaš je, a kada nije – prezireš je, jer ništa ti drugo ne preostaje. Zato se moramo zadovoljiti srebrom i uživati i ponositi se time kao što su na njega bili ponosni naši igrači koji su kroz mix zonu prošetali s medaljama oko vrata. I pokojom suzom u očima.
- S medaljom oko vrata želimo pokazati koliko smo ponosni zbog osvojenog drugog mjesta - protumačio je uplakani junak Domagoj Vida.
I rekao je za kraj baš sve.