U okviru manifestacije etoLJeto, prvi roman mlade Slatinčanke Jelene Kastaneti "(Moj) Dnevniče" u prostorijama Zavičajnog muzeja u neuobičajeno velikom broju nazočnih predstavila je profesorica hrvatskoga jezika Sanja Mrzljak Jovanić.

Knjigu je objavio Centar za kreativno pisanje iz Zagreba, uredio je Miroslav Mićanović, a autorica ilustracija je Léa Šnajder. Glavni ženski lik ovoga romana mnoge stvari radi za nijansu drukčije od drugih pa je i predstavljačica odlučila biti za nijansu drukčija od drugih i tu knjigu predstaviti drukčije od drugih. Govoreći o svome doživljaju autorice, ustvrdila je da je ona spoj emotivne duše i fizičke spremnosti (osvajala je medalje u hrvanju i dizanju utega), vječno optimistična i zaljubljena, s ciljevima koje ispunjava, s iskrenim emocijama koje prenosi na čitatelja putem nestvarno stvarne radnje. Pozdrav je označen kao početak jedne ljubavne priče koja budi sve stvarne emocije koje povezujemo s ljubavlju, ili s onim što smatramo da ljubav mora biti.
Knjiga je predstavljena u Zagrebu na dan izlaženja, a predstavljanje u Slatini prvo je nakon zagrebačkog. Ima zeleni omot, jer Jelena jednostavno voli zeleno, od uspomena na djetinjstvo okruženo zelenom prirodom, od zagrebačke trave po kojoj bosa korača s knjigom u ruci, do naušnica koje je imala na slatinskom predstavljanju knjige. Ima jednu prekriženu riječ u naslovu, što svakako ukazuje na neriješenu dvojbu, a govori o razmišljanjima i doživljajima djevojke koja ima formirane stavove o ljubavi i koja traži i pronalazi onakvu ljubav kakvu je u svojoj teoriji (i mašti) stvorila. Možda zato što se takve ljubavi češće pronalaze u romanima nego u stvarnosti, a možda kao izraz neostvarene želje. Ona je pronašla osobu koja joj je "sve i svuda", koja nije samo za jednu riječ, nego je za cijelu knjigu. Predstavljajući roman, prof. Mrzljak Jovanić otkrila je da u svakoj rečenici prepoznaje autoricu, jer je i osobno poznaje, pa se može zaključiti da je Jelena kroz dnevničke zapise napisala romansiranu autobiografiju. Ima u njoj i mnogo poezije, koja cijelom tekstu daje privlačnost trajnoga.
- Budući da je ovo moj prvi roman, priznajem da sam išla na jednostavniju varijantu pa imam samo dva lika, tek se s nekoliko rečenica spominje nekoliko likova u pozadini, i da ne bih smišljala karaktere i pogriješila prilikom nečega, naravno da sam glavnom ženskom liku dala neke svoje osobine. Tako je bilo jednostavnije graditi priču. Ona nije u potpunosti ja, niti sam ja u potpunosti ona, mi se u nekim dijelovima preklapamo, u nekima „otklapamo“, ali dala sam joj neke svoje osobine koje volim i neke koje ne volim, i još sam ih pojačala. Tako je ona i ono moje dobro, i ono moje loše, u malo jačoj varijanti - kaže autorica.
Znakovito je i neprestano bježanje iz stanja u kojemu jesmo, iz ružne stvarnosti u lijepe snove, a onda iz noćne more u svakodnevicu. "Snovi su ostvarivi ako čovjek dugo ostane budan", kaže Kastaneti, koja već radi na sljedećoj knjizi.