Galeriju fotografija iz Slavonije i Baranje pogledajte OVDJE.

 

Nismo uspjeli! Hrvatska je odigrala hrabro u finalu, ali previše toga poklonili smo Francuzima. Baš nas neće protiv njih. Nakon što smo im ‘98. darovali ulazak u finale, u Rusiji smo im doslovce gurnuli pokal za prvaka svijeta u ruke. Jednostavno smo prelagano primali pogotke.

Prva dva su čisti pokloni. Mandžukićev autogol bio je prvi u povijesti finala svjetskih prvenstava. Zašto baš nama i zašto se baš sad to moralo dogoditi. I onda još Perišić nespretno skrivi kazneni udarac, a Subašić nakon toga primi dva prelagana pogotka s ruba kaznenog prostora. Previše je to pehova za jednu utakmicu. Šteta, jer Hrvatska je igrala dobro. Od prve minute pokazali smo želju za dominacijom. Francuzi su se složili s takvom idejom i pustili su nam posjed, pa su nam zabili iz prvog ozbiljnog dolaska pred vrata. Većina statističkih podataka bit će na našoj strani, ali onaj najvažniji pogodak pripao je Francuskoj. Bilo je to najefikasnije finale od 1958., ali s obzirom na to da smo mi bili ti koji su primili više pogodaka, ne možemo baš biti previše sretni s tim podatkom. Osjećaj je, nakon svega, kao da su nam Francuzi ukrali taj pokal. No, ne može im se ništa prigovoriti. Bili su prokleto precizni u svojim prilikama. Praktično su nam iz pet udaraca zabili četiri gola. Ne možemo se ni oteti dojmu kako Subašić nije baš bio u utakmici. I tako ode naš san o tituli svjetskih prvaka. No, dečki trebaju hodati visoko uzdignute glave. Priuštili su nam sjajnih mjesec dana, bili su vrhunska klapa, borili su se kao lavovi i za nas su oni svakako svjetski prvaci. Nedjeljnog poslijepodneva na Lužnjikiju nije nas htjelo i gotovo. No, najvažnije je kako našim reprezentativcima nemamo i ne možemo ništa zamjeriti. Pokazali su kako su dostojni tog finala u kojemu nisu izgubili od boljeg nego od preciznijeg suparnika. Tako je to u nogometu. Ne bude ni hrabrost baš uvijek adekvatno nagrađena. Bit ćemo tužni, jer je to normalno nakon poraza, ali brzo ćemo shvatiti kako zapravo nemamo razloga za to. Igrali smo finale SP-a, pošteno se borili i izgubili. Kući ćemo se vratiti puni ponosa onim što smo pokazali na ovom svjetskom prvenstvu. Ne samo na terenu nego i na tribinama. Naši su navijači bili sjajni. Usuđujem se reći jedni od najboljih na ovom SP-u. Osim toga, nakon olovnih godina u kojima su vladale podjele oko reprezentacije, Hrvatska se opet ujedinila oko svojih Vatrenih. Mnogo je lijepih priča donijela ova ruska avantura. I zato trebamo uživati u njoj, bez obzira na to što kraj nije bio onakav kakav smo sanjali. I zato kapa do poda našim reprezentativcima i neka danas na dočeku u Zagrebu bude prava ludnica, onako na hrvatski način. Dečki su to zaslužili!