VINKOVCI

Na sjevernoj periferiji Vinkovaca, između prigradskih naselja Mala Bosna i Slavija, samo 3,5 kilometra od središta najstarijeg europskog grada, salaš je obitelji Ač, a na salašu lijepo uređeni korali i staje za konje. Ovdje je i Konjički klub Eohippus (ime je dobio prema praocu svih kopitara i papkara), kojega je 2009. osnovala skupina entuzijasta i ljubitelja konja predvođena Marijanom Ač Rapčan. Klub trenutačno ima 253 člana, od kojih je 30-ak aktivnih i uglavnom su to djeca.

- Veliku ulogu u radu kluba ima moja obitelj, koja mi je svakodnevna potpora, te naši volonteri koji pomažu u odvijanju raznih programa. Naime, u klubu se prvodi program terapija uz pomoć konja "Ploveći na leđima konja", koji sufinancira Grad Vinkovci, doduše skromnom svotom, ali evo već osmu godinu zaredom uspješno provodimo ovaj program u koji je bilo uključeno 45 korisnika te je odrađeno više od 2000 terapija. Trenutačno je u ovaj program uključeno 20 korisnika, uglavnom mlađe životne dobi. Terapije radimo četiri puta tjedno te nam korisnici dolaze jednom ili dva puta tjedno na terapijsko jahanje. Budući da je potreba za ovim načinom rehabilitacije jako velika, ove godine odlučili smo zaposliti jednog fizioterapeuta kako bismo uspjeli odraditi što veći broj terapija. Osim terapijskim jahanjem, u klubu se bavimo i različitim tečajima, organizacijom dječjih rođendana, terenskih jahanja, pa u posljednje vrijeme imamo dosta turista koji žele u svoj godišnji odmor uklopiti i jahanje. U klubu nam je vrlo važan i razvoj volonterstva. Nakon završene edukacije za koordinatora volontera, odlučila sam da upravo mi budemo poželjna "destinacija" za volontere. Smatram da to i jesmo, jer smo 2016. dobili Volontersku nagradu kojom smo proglašeni najboljom organizacijom u razvoju volonterskih programa na području Slavonije i Baranje – kaže s neskrivenim ponosom Marijana Ač Rapčan, dodajući kako je od malih nogu bila zaljubljena u konje, ali stjecajem okolnosti roditelji nisu imali konje pa ih je, kako se primicao kraj studiranja, sve više "masirala", posebice, oca, da nabave konja.


Diplomirala je na temu "Smještaj i njega konja" kod mentorice dr. sc. Mirjane Baban i stekla zvanje inženjera zootehnike, što joj je uvelike dobro došlo kada je dobila prvu kobilu i poslije kada je osnovala Konjički klub, koji sada u lijepo uređenim stajama ima sedam grla.
- U staji je bila moja prva kobila Cuba Libre. Cubu smo dovezli iz Zagreba te je uskoro dobila prijateljicu Dubravku, koju smo od milja zvali Baka jer je imala 21 godinu, a ona je stigla iz Osijeka. Ali prije nego što su moje kobile stigle u staju stekla sam određena iskustva s konjima i u radu u terapijama kod Dražena Blimla. Nažalost, Cuba i Baka nisu više s nama, ali imamo Cubinog podmlatka Shreka - priča Marijana i žali što u Hrvatskoj nije prepoznata važnost konjogojstva i općenito konjičke industrije, za razliku od Njemačke, gdje ima veći obrt kapitala od autoindustrije i tu se vrti ogroman novac.
- Kod nas poticaje imaju samo autohtone pasmine. Nadamo se da nam je jedna kobila gravidna, pasmine haflinger, pa ćemo prvi put u mojih 16 godina bavljenja konjima ostvariti poticaj na konja. Jedini novac koja smo dobili bila su sredstva iz EU-a, i to za razvoj volonterstva. Naravno, zahvalni smo za svaku pomoć. ali bude nam žao što nas država ne podupire – kaže Marijana Ač Rapčan, koja vodi i provodi sve projekte u klubu.

KK Eohippus trenutno provodi tri projekta. Osim programa terapijskog jahanja "Ploveći na leđima konja", tu je projekt "ProŠIRI VIdike" u partnerstvu s udrugama i srednjim školama iz Rijeke, Šibenika i vinkovačkom Gimnazijom Antuna Matije Reljkovića. Riječ je o dvogodišnjem projektu financiranom iz Europskog socijalnog fonda s 1,2 milijuna kuna, a novac će uglavnom potrošiti na volonterske kampove. Naime, volonteri iz Vinkovaca, Rijeke i Šibenika odlaze na šest trodnevnih kampova u Rijeku i Šibenik, a cilj je ovakvih projekata razmjena znanja i iskustava te upoznavanje mladih iz drugih dijelova Hrvatske koji se bave istim poslom. Treći je projekt također u partnerstvu s riječkom Udrugom "Pegaz" i financira ga Ministarstvo zdravstva. U ovom projektu roditelje i djecu s posebnim potrebama odvode na trodnevne kampove u Rijeku kako bi između svih terapija na koje odlaze malo pobjegli od kolotečine i opustili se. Upravo s takvog jednog kampa nedavo su se vratili, puni pozitivne energije koju će roditelji, prije svega, moći usmjeriti na svakodnevne borbe kroz koje prolaze u rehabilitaciji svoje djece.