Vi ste jedan od organizatora Međunarodnoga studijskoga tjedna za dominikance koji se svake godine održava u Hrvatskoj, i u njegovu sklopu međunarodna konferencija koja okuplja znanstvenike različitih profila, pripadnike različitih vjerskih zajednica i svjetonazora. Kako pomiriti tu očitu dijalošku dimenziju s katoličkom dogmatikom?
- Sumnjam da katolička dogmatika implicira isključenje dijaloga. Cijeli teološki diskurs i donošenje dogma kroz povijest zapravo su plod rasprava i dijaloga, a i koliko mi je poznato, Crkva teoretski zagovara dijalog, što ne isključuje poštivanje sebe. Tako da ja tu ne vidim apsolutno nikakav konflikt. Crkva je imala koncile, organizira sinode, rasprave, potiče studij teologije i ostalih disciplina, a u dokumentima izrijekom zagovara i znanstveni dijalog u društvu.

Otpori u dijelu hrvatske akademske zajednice protiv bilo kakve suradnje s teologijom i teolozima, samim time i s katoličkim znanstveno-odgojnim ustanovama, temelje se na osnovnoj tezi da teologija nije znanstvena disciplina. Kako gledate na spomenutu tvrdnju?
- Teško je prodrijeti u nečije unutarnje motivacije, razloge i sl. U stvaranju takvih napetosti počesto vreba zamka negativne kolektivizacije. Nerijetko se događa da se miješaju afekti prema nečemu s objektivnim pristupom. Slikovito rečeno: to što se nekomu ne sviđa recimo šah, neki autor, nogomet, ili neka vrsta glazbe, ne znači da to po sebi nije dobro i da se time netko ne smije ili ne treba baviti. Nadalje, postoji vrlo jednostavna životna mudrost: tko želi dati sud o nečemu, neka najprije to pokuša dobro upoznati. To je temelj svakoga ozbiljnoga pristupa i rasprave. Na teolozima je da teologiju spašavaju od možebitnoga dojma pretencioznoga vjeronauka, tamo gdje on postoji, a na onima je koji teologiju negativno prozivaju da upoznaju to čime žele verbalno žonglirati, jer inače sve izgleda neozbiljno i nedostojno čovjeka i napretka.

Što konkretno danas teološka misao može ponuditi hrvatskomu društvu?
- Teolog treba imati rigoroznost discipline istraživanja, želju za novim, otvorene oči i spremnost na zdravu suradnju. To su zapravo uvjeti da bi imao išta ponuditi. Kao što to uostalom vrijedi u drugim područjima: ljudskost, svjetlost istine i intelektualna preciznost privlače; nekompetentnost i navijački pristup odbijaju. Teolozi imaju mnogo prostora za djelovanje. Teolog također može svjedočiti da je pogubno stavljati sve ljude neke »grupe« u isti koš, konkretno poučavati razlikovanju vjerskoga osjećaja od teologije kao znanosti, odmicati od politizacije religije i religizacije politike i sl. (TOMISLAV VUKOVIĆ/GlasKoncila)