BELI MANASTIR

Za cjelovitu obnovu belomanastirske župne crkve svetog Martina biskupa nedostaje još približno 690 tisuća kuna.

Dio potrebnih sredstava obećali su iz Nadbiskupije đakovačko-osječke, Ministarstva kulture Republike Hrvatske i Grada Belog Manastira, koji bi, zajedno, trebali uplatiti nešto više od 200.000 kuna. Ostatak sredstava očekuje se od župljana, potencijalnih donatora, ustanova i institucija.
- Zbog velikog oštećenja u ratu crkva je nekoliko godina nakon obnove počela pucati po zidovima i stropu. Pojavljivalo se sve više pukotina koje su se počele širiti. Prije dvije godine obavljen je pregled stanja građevine, nakon čega su utvrđena oštećenja zbog kojih je bila ugrožena stabilnost same građevine i upitna mogućnost njezine upotrebe - kaže don Josip Kajić, župnik belomanastirke crkve sv. Martina biskupa, naglašavajući kako su, zahvaljujući financijskoj potpori ustanova i donacijama, tijekom prošle godine obavljeni radovi na injektiranju pukotina u zidovima i stropu, povezivanju konstrukcije dodatnim zategama, odvodnji oborinskih voda s krova crkve i sustavu odvodnje vlage od temelja. Prekinuto je, dodaje, podizanje vlage u zidovima, čime je spriječeno dodatno oštećenje zgrade koje je moglo imati gotovo katastrofalne posljedice. Ukupni troškovi obnove crkvene zgrade u prošloj su godini iznosili približno 900.000 kuna, od čega su župljani i druge fizičke osobe prikupili 75.000 kuna, a veći su dio darovale tvrtke, crkvene, državne, županijske, gradske i druge ustanove.
- U ovoj godini preostaje žbukanje isprekidanih dijelova, bojenje crkve iznutra, izrada isprekidanih dijelova fasade na vanjskim zidovima, završni radovi na terenu nakon saniranja temelja crkve, uređenje okoliša te ostali radovi - kaže don Josip, dodajući kako predviđeni troškovi iznose 690.585 kuna. Nada se, nastavlja, kako će brigom dobrih ljudi te uz pomoć institucija prikupiti potrebna sredstva te završiti obnovu župne crkve. Podsjeća kako je ove godine bilo znatno manje donacija od ustanova, ali to ne smatra spornim u cijeloj priči. Ističe kako ne treba posebno naglašavati važnost crkve kao sakralnog, kulturnog i društvenog zdanja.
- Naša je crkva mjesto susreta s Bogom i vjernika međusobno. Ona je zapravo slika vjernika mjesnog područja, kao i odraz brige društvene zajednice za materijalnu i kulturnu baštinu - objašnjava don Josip. Svjestan je ne baš sjajne ekonomske situacije u cijeloj državi, posebice u Baranji, pa župljane poziva da daju doprinos u okviru svojih mogućnosti.
- Znamo da mnogi od naših župljana žive u teškim životnim uvjetima i stoga se nitko ne treba osjećati dužan pomoći ako to nije u mogućnosti. Treba znati da je i najmanji dar, ako je darovan od srca, zapravo veliki - naglašava don Josip.