Gotovo ne prođe tjedan, a da netko od mještana Kozarca ne negoduje zbog neugodna mirisa koji se mjesecima širi s beljske svinjogojske farme, smještene 300-tinjak metara od prvih kuća u ovom baranjskom mjestu.

Premda je smrad postao nesnošljiv još od početka proljeća, nekoliko mještana krajem lipnja nazvalo je osječki Županijski centar 112, požalivši se na ‘‘neugodan miris s obližnje farme koji nadražuje oči‘‘. Sudeći prema izvješću iz osječkog ŽUC-a od ponedjeljka, negodovanja Kozarčana nastavljena su. I onda i tada iz 112 obećali su izvijestiti nadležne službe, a jesu li to učinili, nije nam poznato. Bez obzira na to, u Kozarcu se nije ništa promijenilo. Smrad se i dalje širi, a prema nekim tvrdnjama, dopire i do udaljenijih mjesta, dakako u ovisnosti od meteoroloških prilika.
- Sve je isto već nekoliko mjeseci. Jutros (utorak ujutro, nap.a.), kada sam kretala na posao, morala sam ugasiti ventilaciju u automobilu jer mi je skoro pozlilo - priča mještanka Kozarca, čiji je obiteljski dom na početku Međimurske ulice, kojom prolazi državna cesta D7. Njezina je kuća od farme udaljena nekoliko stotina metara i svim se silama ‘‘bori‘‘ protiv smrada. Nažalost, djelotvorni lijek za sada nije pronašla. Sušenje rublja u dvorištu, prozračivanje kuće ili sjedenje u hladovini za nju i njezinu obitelj samo su ‘‘misaone imenice‘‘. Ponavlja kako s farme, koju gotovo da vidi kroz prozor, smrdi od kada zna za sebe.

- No, na to smo nekako navikli jer smrad nije bio tolikog intenziteta, ali ono što se događa posljednja dva-tri mjeseca, za ne povjerovati je - kaže, tvrdeći kako pouzdano zna da poprilično povećani intenzitet smrada datira od dana kada je snijegom i vjetrom oštećen PVC pokrov na jednom od tri spremnika za gnojovku, smještenom u krugu farme. Radnici su ga skinuli, a nedugo zatim, dodaje, skinut je pokrov s još jednog spremnika i već ih mjesecima ne vraćaju nazad. Kada će se to dogoditi, ne zna, a pribojava se da će se još dugo načekati.
- Smrdi stalno, a posebice kada je ‘‘pritisak‘‘. Ne znam što raditi - žali se, ističući kako se, osobno, nikome nije požalila te kako ne zna tko je nazivao osječki Županijski centar 112. A žaliti se mogao bilo tko iz Kozarca jer smrad dopire i do kuća znatno udaljenijih od farme.
- Smrad se osjeća konstantno, ali kada vjetar puše iz smjera farme, hvata nas panika. Ne može se izdržati - žale se i ljudi s drugog kraja mjesta, pitajući se kada će netko reagirati.
Do završetka pisanja teksta od Ministarstva poljoprivrede i Ministarstva zaštite okoliša nismo dobili odgovore na upite znaju li za ovaj slučaj u Kozarcu, tko je za to nadležan i hoće li za patnje Kozarčana netko odgovarati.
Kozaračka farma jedna je od 11 farmi na kojima se odvija svinjogojsku proizvodnja Belja. Na Belju tvrdi kako se proizvodnja odvija uz stroge bio-sigurnosne mjere koje osiguravaju dobrobit životinja i visoke proizvodne rezultate. Farma je otvorena (obnovljena) 2008. godine, a Agrokor je u nju uložio približno 50 milijuna kuna.
Zamoljeni za komentar s Belja su, pak, proteklog tjedna odgovorili kako im je žao zbog novonastalih okolnosti, a koje su prouzročili vremenski uvjeti posljednjih dana, ističući kako je riječ o visokom tlaku. Istaknuli su kako vode računa o blizini naseljenog mjesta, pa je pozornost upravo stoga posvećena ekološkim standardima te kako nije bilo nikakvih radova koji bi prouzročili širenje smrada. Dodali su još kako niz godina nije bilo nikakvih pritužbi. Nikakve pritužbe nije dobio ni Zlatko Pinjuh, načelnik općine Čeminac u kojoj se Kozarac nalazi. On ima sasvim drukčiju priču.

- Općini se nije nitko obratio, a ljudi koji nazivaju 112 čine sve kako bi na bilo koji način dobili medijski prostor i kako bi stvorili dojam nereda tamo gdje ga nema - tvrdi Pinjuh, ističući kako je siguran da to čini njegova oporba koja je, svojevremeno, dok su još bili članovi Općinskog vijeća, glasala za to da se obnovi još od prije Domovinskog rata postojeća farma i poveća njezin kapacitet. Odlazeći korak dalje, znakovito ističe kako kolaju razne priče o ‘‘cijeni takvog glasanja‘‘… Smrad s farme uspoređuje s istim takvim u, primjerice, Austriji.

- Austrijanci, za razliku od nekih Kozarčana, tvrde kako s njihovih farmi financijski jako dobro smrdi. Što se mene tiče, volio bih barem 15 takvih farmi u našoj općini. Tada ne bi bilo nezaposlenih, a i likvidnost bi nam bila na znatno višoj razini - ističe Pinjuh. n