Muzej likovnih umjetnosti ugostio je još jedan program Osječkoga ljeta kulture. Pod nazivom „Ususret vizualnim studijima u Osijeku“ održano je predstavljanje vrlo interesantnoga i inovativnog novog studijskog programa koji će se od iduće godine provoditi na osječkoj Akademiji za umjetnost i kulturu.

Riječ je o vizualnim studijima i ujedno prvom takvom studijskom programu u Hrvatskoj, ali i široj regiji. Sa specifičnostima ove znanstvene discipline upoznao nas je Krešimir Purgar, koji je inače izvanredni profesor na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku. Pokretanje je ovoga studijskog programa, kaže Purgar, postizanje jednog od ciljeva koje si je postavio kada je 2005. godine osnovao Centar za vizualne studije u sklopu čijeg se edukacijskoga programa zauzimao za osnivanje i izvođenje fakultativnog kolegija pod nazivom Uvod u vizualne studije. Riječ je o predmetu koji bi studentima omogućio osnovni uvid u jednu vrlo modernu znanstvenu disciplinu - vizualne studije - koja na svjetskim sveučilištima posljednjih godina dobiva sve više na važnosti.
Kolegij Uvod u vizualne studije te niz sličnih kolegija Krešimir Purgar je počeo provoditi na Tekstilno-tehnološkom fakultetu u Zagrebu, gdje je do prošle godine bio zaposlen kao docent, a ono što nam sprema u Osijeku s novim studijskim programom svojevrsni je presedan. Recimo ponajprije što su vizualni studiji. Purgar ističe kako je riječ o „relativno novoj disciplini koja za svoj temeljni predmet ima istraživanje cjelokupnog područja vizualnog u suvremenoj civilizaciji, od visoke umjetnosti i popularne kulture do transkulturalnih interakcija s izvaneuropskom praksom vizualnih umjetnosti i modelima oslikotvorenja u globalnom društvu spektakla“.
Vizualni se studiji nerijetko dovode u vezu s povijesti umjetnosti jer se područja proučavanja jedne i druge discipline dijelom preklapaju. Štoviše, za vizualne je studije specifična pretpostavka da tradicionalna povijest umjetnosti, koja nastoji pomiriti dijakronijsko proučavanje s apriornim određenjem umjetničkog predmeta u užem smislu, ne pokazuje dovoljno metodološke vitalnosti potrebne za pristup najnovijim vizualnim fenomenima i suvremenoj umjetničkoj praksi. Također treba istaknuti kako vizualni studiji svojom nekritičnošću prema kvalitativnim osobinama vizualnoga materijala imaju mnogo šire područje djelovanja od primjerice povijesti umjetnosti.
Ostaje samo da i budući studenti, koji se u budućnosti, odnosno u svojem profesionalnom radu, na bilo koji način planiraju baviti vizualnom kulturom, prepoznaju u ovom studijskom programu područje na kojem će moći steći široku i snažnu teorijsku bazu za kasnije promišljanje vizualnosti općenito.