Rusi su SP nazvali „prvenstvom mira“, a kada završi, vrlo lako bi mogao dobiti pridjev „prvenstvo poštenja“. Dosad gotovo da uopće nije bilo primjedbi na suđenje. VAR je odradio svoje, FIFA je uspjela pronaći formulu u kojoj će ta tehnologija stvarno biti korisna, a ne naporna. Sudačke pogreške doista su svedene na minimum. No ovo je prvenstvo pokazalo još nešto – nove vjetrove koje je u FIFA-u donio Gianni Infantino. Nije bilo privilegiranih, nije se išlo niz dlaku najjačim reprezentacijama, ni domaćinu. Svi su imali jednake uvjete, a to u današnjem svijetu biznisa, u kojem se nalazi i sama FIFA, izgleda kao čista utopija. No svakako je velik korak naprijed za čistiji nogomet. Bar na ovoj razini. UEFA-u još čeka taj posao. Nikome nije bilo svejedno kada su redom kući odlazile najveće zvijezde današnjice Messi, Cristiano Ronaldo, Neymar, ali nije bilo milosti. Na sceni je neko drugo društvo. Ovo je prvenstvo momčadskih igrača, a ne pojedinaca. Već sama činjenica da su u polufinalu momčadi koje uglavnom već više od dva desetljeća čekaju takav rezultat dovoljno govori. Dokopali su ga se oni koji su to zaslužili, bilo igrom (Francuska), bilo hrabrošću i s ponešto sreće (Belgija, Hrvatska), bilo pragmatičnošću (Engleska). Nije bilo protežiranja. Kakve su se samo isprazne priče vrtjele uoči naše utakmice s Rusima. Te Agrokor, te KGB, te ovo, te ono. Podgrijavan je vječni strah od urote, a nje nije bilo ni u primislima. Tek u glavama vječnih teoretičara zavjere. U Rusiji se igrao nogomet, nije se vodila politika. U vrijeme Seppa Blattera to je bila nemoguća misija. Netko će pomisliti kako je to naivno razmišljanje, ali na terenu su sve takve i slične urote padale u vodu. I zato je ovo dobro prvenstvo, koje ne treba trovati političkim pričama. Također mi nije jasno da su se sad u ovom slavlju pojedini komentatori u Hrvatskoj sjetili Zdravka Mamića, koji se skriva u Hercegovini. Zašto ga, pobogu, spominjete i zašto uspjeh reprezentacije treba omalovažiti spominjanjem njegova imena? To je već tako ofucani trend. Dajte ga zaboravite već jednom, jer na taj ga se način samo održava u životu, a svima nama kvari okus uspjeha. Uglavnom, ako se u preostale četiri utakmice ne dogode neke dramatične promjene, ovo će prvenstvo doista moći biti zapamćeno kao „prvenstvo poštenja“. Prvenstvo u kojem su one tradicionalne nogometne velesile i domaćin ostali bez poguranca na koji su naviknuti u prošlosti. D.Keler