Andrej Kramarić bio je adut iz rukava izbornika Zlatka Dalića. U polju možda nije odradio baš sve na najbolji ili zamišljeni način, ali je postigao izjednačujući pogodak, čime je misija njegova uvrštavanja u momčad postala uspješna.

-  Sretan sam što sam kotačić koji daje doprinos ovom velikom rezultatu koji stvaramo na Svjetskom prvenstvu. Još nisam do kraja svjestan kolika je vrijednost ovog rezultata jer imamo još dvije utakmice do kraja i fokusirani smo na to. Uvjeren sam kako možemo i moramo napraviti još jedan korak i plasirati se u finale - kaže Andrej Kramarić.
Hrvatska je u totalnom ludilu nakon plasmana u polufinale, međutim u redovima reprezentacije pokušavaju ostati na zemlji.
- Svi znamo kako je u Hrvatskoj sada velika ludnica. Baš bih volio osjetiti taj štimung. Emocije rade sto na sat, ali naš posao još nije gotov. Moramo ostati mirni i maksimalno koncentrirani na ono što dolazi, a to je polufinale protiv Engleske.
Hrvatska je u nokaut-fazi iskazala mentalnu snagu. Dvije stresne utakmice s preokretima u kojima je oba puta imala plasman dalje u rukama i prije izvođenja jedanaesteraca, ali nije to iskoristila. Međutim, to Hrvatsku nije slomilo, pa je postala prva reprezentacija nakon 1990. (Argentina) kojoj je na istom turniru dvaput zaredom uspjelo preživjeti rulet jedanaesteraca.
- To puno govori o karakteru i smirenosti koju ima ova momčad. Naravno, voljeli bismo da smo te susrete okončali i riješili ranije, s manje stresa, ali danas su u nogometu razlike između momčadi na ovakvim natjecanjima doista minimalne. Odlučuju nijanse, mirnoća, hladnokrvnost, a sve smo mi to imali u utakmicama protiv Danske i Rusije. Možda ni ovaj nastup protiv Rusije neće dobiti visoke ocjene za umjetnički dojam, ali taj je segment ovdje ipak u drugom planu. Na Svjetskom prvenstvu bitan je samo rezultat. Njega ljudi pamte, a ja vjerujem kako možemo napraviti više nego što je Hrvatska postigla 1998., kada je bila treća na svijetu.
Zabio je svoj prvi pogodak na Svjetskim prvenstvima. Poklanja li ga nekom posebnom?
- Nemam običaj pogotke posvećivati nekom određenom. Ali ako ovaj baš moram nekome pokloniti, onda su to moja obitelj i prijatelji. Oni su uvijek uz mene, sa mnom dijele sreću i tugu. Uvijek su sa mnom u mislima, pa je na neki način svaki moj pogodak za njih, pa tako i ovaj - rekao je na kraju Andrej Kramarić. D.Keler