Maroje Raguž, maturant III. gimnazije, želi upisati Fakultet elektrotehnike, računarstva i informacijskih tehnologija u Osijeku. "U osnovnoj školi bio sam dobar u matematici, fizici i informatici i zbog toga sam upisao Matematičku gimnaziju. Istraživao sam programe i vidio sam da bih u ovoj školi imao pet sati matematike, tri sata fizike i informatiku sve četiri godine i pretpostavio sam da je to škola za mene", kaže Maroje. I bila je, nije se, kaže, pokajao.

"Škola je ispunila sva moja očekivanja. Mislim da se sad po maturama može vidjeti koliko mi, učenici ove škole, imamo velika znanja baš iz ovih predmeta, ali i svih ostalih", istaknuo je. Od svog znanja koje je stekao u školi, na željenom studiju najviše će mu, istaknuo je, koristiti ono o programiranju, što se posebno dobro obrađuje u III. gimnaziji. Najdraži su mu predmeti informatika i matematika, u kojima se natjecao i u osnovnoj i srednjoj školi. Zavidne je rezultate postizao i na sportskim natjecanjima – posebno iz rukometa. Srednju školu pamtit će po dobrom društvu i profesorima. "Jedina je zamjerka rano buđenje, sve ostalo je pozitivno", našalio se. Državnu maturu riješio je bez posebnih problema. Uz obvezne – hrvatski, engleski i matematiku - od izbornih predmeta pisao je fiziku i informatiku. "Zasmetalo mi je jedino što je jedan zadatak iz fizike bio naknadno promijenjen, ostalo je bilo u redu".

Komentirao je neusklađenost potreba tržišta rada, upisnih kvota i odabire većine maturanata. "Jako je neobično što fakulteti koji primaju najviše brucoša zapravo školuju studente za zanimanja s kojima će se kod nas jako teško ili nikako zaposliti. Mislim da nije dobro upisati bilo koji fakultet samo diplome poradi i da je svakako bolje odlučiti se za neki stručni smjer", smatra Maroje. Slično smatra i većina njegovih školskih kolega – najviše ih je prijavilo upravo FERIT ili Fakultet elektrotehnike u Zagrebu, a drugi dio Medicinu, Farmaciju ili Kemiju. Smatra da bi se u školama više trebala poticati sklonosti učenika. "Ako je netko posebno nadaren u nekom području, rijetko kad ima drukčiji tretman, nego radi jednako kao i ostali, što mu je možda prelagano", dodao je. Maroje nakon završetka studija želi ostati živjeti i raditi u Osijeku. Ne vidi se u velikom gradu, gužvama u prometu i užurbanosti. "Mislim da je Osijek grad po mjeri – sve je na dohvat ruke, a ima sve što je potrebno, od bolnice, kina, šoping centara, škola i fakulteta", zaključuje Maroje.