Objavljeno 8. srpnja, 2018.
Hrvatska će ostati u Rusiji do kraja! Ostaje samo za vidjeti hoće li do kraja i otići, a to će nam odgovoriti dva susreta koja si je naša reprezentacija osigurala četvrtfinalnom pobjedom nad Rusijom.
Bila je to još jedna velika drama u kojoj smo prvo lovili rezultat, onda ga preokrenuli, pa se Rusija vratila i na kraju su opet odlučivali jedanaesterci. I opet je „kuglica“ tog ruleta stala na našem broju. Ovaj put su izvođači bili mirniji pa vratar Danijel Subašić, sinoć načet ozljedom, nije morao raditi čuda. Jedan je obranio, jedan su Rusi promašili i to je bilo dovoljno za ulazak u polufinale. Sada će ova generacija postati besmrtna, ali još uvijek im je otvorena prilika za nadmašiti "vatrene" iz 1998. godine. Za to će joj biti potrebna pobjeda nad Engleskom 11. srpnja na moskovskom Lužnjikiju. Čvrsto vjerujemo kako dečki imaju još ponešto za reći.
Hrvatska je mogla i trebala tu utakmicu riješiti u 90 minuta. Zašto nije, odgovor treba tražiti u prvih pola sata susreta koje smo odigrali vrlo rezervirano i naravno primili pogodak. Čerišev je zabio strašan pogodak, ali to tako ide kada se pomalo kalkulira. Imali smo malo problema s dugačkim loptama, ali je u skoku već na spuštene lopte. No, igra je bila u našim rukama. Posebno u nastavku kada su Rusi nekoliko puta bili zbijeni u mišju rupu, pa po nekoliko minuta nisu bili u stanju izaći sa svoje polovice. Perišić je pogodio unutrašnji dio vratnice, ali lopta se nije od nje odbila u mrežu nego je prošetala oko linije i otišla u polje. To je onaj komadić sreće koji je potreban u ovakvim utakmicama. U 90 minuta ga nismo imali. Bili smo bolji, ali nismo to kapitalizirali, pa se počela razvijati nova drama u produžecima. Hrvatska je u 15-ak minuta bila u polufinalu nakon što je Vida pogodio glavom, ali nismo izdržali na isti smo način i primili pogodak za izjednačenje (nakon prekida nap.a.) i opet smo morali drhtati u raspucavanju s „bijele točke“. I opet smo uspjeli. Ipak, još više veseli što smo odigrali daleko bolju utakmicu nego protiv Danske. Junak je na kraju ispao Domagoj Vida koji je zabio za vodstvo, a zabio je i penal i to hladno. Veliku utakmicu je odigrao i Luka Modrić koji je opet dominirao sredinom terena. Zaslužili smo to polufinale po svemu. Jednostavno smo bili bolji pa iako nije moglo bez drame. Vjerujemo u finale, sanjamo svjetsku titulu. Ma, tome se nisu mogli nadati ni najveći optimisti. Znali smo da smo dobri, ali nismo znali koliko smo točno dobri. Sad znamo. Spadamo među najbolje četiri svjetske reprezentacije, a možda i bolje od toga. Fantastičan je to osjećaj, a uz to i sladak jer koliko god su ta raspucavanja jedanaesteraca stresna i dramatična toliko su pobjede nakon njih slađe i ljepše.
Možemo sad popiti ponešto i zapjevati Moskvo čuvaj se, Hrvati dolaze!
Dalibor KELER