Objavljeno 8. srpnja, 2018.
Zajednička je ocjena prodavača da se mora mnogo raditi i da uspjeti mogu samo poljoprivrednici koji vole i hoće raditi
SLATINA
Gradska tržnica u Slatini radi petkom u spomen na davna vremena kad je Slatina prije više od 200 godina proglašena trgovištem i kada je petak bio dan za prodaju i kupnju. A tada se tržilo sve što se proizvodilo, od prehrambenih proizvoda, odjeće i obuće, stolarskih proizvoda, do alata, konjske opreme i domaćih životinja. Danas je tržnica podijeljena na zatvoreni dio samo za prehrambene proizvode i otvoreni za sve ostalo, gdje se po potrebi u odgovarajućim vremenskim uvjetima i godišnjim dobima prodaje sve što je za prodaju.
U petak tijekom prijepodneva bilo je tmurno i kišica je rosila pa nije bilo uobičajene gužve po kojoj se već pri pogledu na gradsko središte može zaključiti koji je dan u tjednu. Tako je i na tržnici bila nešto slabija ponuda. Obišli smo prodajne prostore OPG-ova Andrije Liovića, Andrije Polaka i Zvonka Bašeka iz Slatine, Anke Stanišak iz Pčeliča, Ivice Mađarevića iz Čađavice, Adama Cvijanovića iz Kapinaca, i zamijetili da je ponuda slična, a ni u cijenama nije bilo većih odstupanja. Građani su mogli kupiti kruške po 12 kuna za kilogram, šljive po osam kuna, breskve i nektarine po deset kuna, a klip kukuruza stajao je dvije kune. Salata je prodavana po12 kuna za kilogram, manja glavica kupusa mogla se dobiti za tri do pet kuna, cijena krumpira i crvenog luka bila je pet ili šest kuna, batata 12 kuna, a paprike i rajčica osam kuna. Bilo je i lubenica po četiri kune za kilogram. Naišli smo također na domaći grah trešnjevac po 15 kuna, krumpir po šest kuna, krastavce po tri kune i ljutu rog-papriku po kunu za komad, a cijena bijelog luka varirala je između 30 i 40 kuna. Kako vrijeme odmiče i kako na pultu ostaju manje lijepi i manje kvalitetni primjerci, jutarnje cijene ponešto se spuštaju, što je uobičajena pojava.
I dok jedni prodavači kažu da se od poljoprivrede može zaraditi i dobro živjeti, drugi tvrde da je sve to samo preživljavanje. Zajednička je ocjena da se mora mnogo raditi i da uspjeti mogu samo poljoprivrednici koji vole i hoće raditi.
Svakog petka u Slatini je i bogato opremljen prodajni prostor tvrtke Travar MB d.o.o. vlasnice Marije Blagojević iz Bjelovara. Tu se mogu naći svi pripravci od trava, od čajeva, kapi i tinktura, do ulja i masti za različite tegobe po cijenama od 15 do 75 kuna.
Na vanjskom dijelu tržnice prodaje se cvijeće, odjeća i obuća. Bačvar Ivan Ledinski Cvetković iz Koprivnice kaže da je svaki dan negdje jer veliki troškovi proizvodnje zahtijevaju prodaju.
– Naš proizvod trebali bi cijeniti i nagraditi, a carinici i inspektori gledaju nas kao najveće lopove - kaže Cvetković. – Umjesto da nam odrede koliko godišnje trebamo platiti i da nam dopuste da radimo, kao što je vani i kao što je nekad bilo, oni mlade obrtnike jednostavno tjeraju. Ljudi zatvaraju firme, mlađi odlaze u inozemstvo, a mi stariji radimo do iznemoglosti. Neprekidno nam nešto provjeravaju, cijene, račune, fiskalne blagajne…, i kažnjavaju.
Petar Žarković
Domaća piletina dobro se prodaje
U zatvorenom dijelu tržnice svoje stalno mjesto ima OPG Mije Galovića iz Slavonskog Kobaša, koji prodaje svježe pileće meso. Kod njega se na akcijskoj prodaji moglo kupiti svježe pile po 21,99 kuna, pileća prsa po 25,99 kuna, pileći batak i zabatak stajali su 24,99 kuna, a krila 22,99 kuna. Prodavačice kažu da se domaća piletina dobro prodaje.
Ivan Ledinski Cvetković
bačvar
Umjesto da nam se odredi koliko godišnje trebamo platiti i da nam se dopusti da radimo, kao što je vani i kao što je nekad bilo, neprekidno se nešto provjerava, cijene, računi, fiskalne blagajne, i kažnjava