Magazin
KRATKO I JASNO: SNJEŽANA IVČIĆ

Zdravlje se već dugo smatra robom
Objavljeno 7. srpnja, 2018.
ČLANICA BAZE ZA RADNIČKU INICIJATIVU I DEMOKRATIZACIJU BRID
Dojam je da je, između ostalog, i zdravstvo u Hrvatskoj jedno od važnih područja koje ne daje razloga za optimizam. Drugim riječima, zašto su nam javno zdravstvo i zdravstvene politike godinama neefikasne, u dubiozama, bez reformi?
- Područje zdravstva posljednjih dvadesetak godina ne daje pretjerane razloge za optimizam. Zdravstveni sustav počeo se polako urušavati već krajem 80-ih, a nastavio u 90-ima zbog jačanja neoliberalnih politika. Zakonom o zdravstvenoj zaštiti iz 1993. prvi je put uvedena privatizacija i omogućeno je davanje domova zdravlja u koncesiju. Nakon toga svakih nekoliko godina najavljuju se neke reforme sustava zdravstva, svakom reformom sustav se pomalo privatizirao, a logika tržišnog odlučivanja sve je više postajala dijelom sustava.
Već godinama unutar sustava javljaju se isti problemi - liste čekanja, sanacija bolnica, nedostatak medicinskog kadra, a zbog nefunkcioniranja javnog sustava (izazvanog nebrigom i neulaganjem u njega) građani su prisiljeni okrenuti se privatnicima.
Ako imamo novca, bit ćemo liječeni, a ako nemamo, onda nećemo... Vaš komentar na takvo stanje?
- Zdravlje se već dugo smatra robom, a takva percepcija počela se razvijati s usponom neoliberalne politike 80-ih godina. Primjerice, gledanje zdravstva samo kroz usluge ili košarice zdravlja pokazuje te apsurde, iako pitanje zdravlja nije pitanje izbora jer puno faktora utječe na njega - okoliš, genetika, radni uvjeti itd. te se ne može tretirati kao običan tržišni proizvod ili usluga. Treba imati na umu kako je postojanje solidarne zdravstvene zaštite i društvena skrb za zdravlje nešto što trebamo čuvati i unaprjeđivati, a ne sustavno uništavati, jer kad to nestane, onda stvarno onaj tko nema novca bit će prepušten sam sebi.

Sudjelujete u istraživačkim projektima Baze za radničku inicijativu i demokratizaciju, čija ste članica. Što je zapravo BRID?

- BRID je mjesto koje omogućuje povezivanje akademskog i aktivističkog djelovanja, primjerice, radionicama ili sudjelovanjem u ženskoj sindikalnoj školi. Surađujem na projektima s Ladom Weygand i Anom Vračar, započele smo to još 2014., a od 2015. uz pomoć Rosa Luxemburg Stiftunga. Polako širimo istraživačku aktivnost i rad na terenu, spajamo razne komunikacijske kanale koji su se s vremenom pogubili pa se pacijenti bore za jedno, liječnici za drugo, sestre za treće, a svatko je odjednom prepušten sam sebi. Nastojimo to približiti mogućnostima zajedničkog sagledavanja područja da se ono više ne tumači isključivo s aspekta medicinskog ili visokopolitičkog, nego da svi participiramo, u općem interesu. (D.J.)
Možda ste propustili...
Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana