Hrvatska će se večeras u Sočiju protiv Rusije boriti za ulazak u polufinale Svjetskog prvenstva. Punih 20 godina trebalo je čekati na jednu tako veliku utakmicu naše reprezentacije.

To je nedvojbeno najveća utakmice ove generacije naših igrača u kojoj su najvažnije karike već polako na odlasku. To je utakmica koja će odrediti konačni sud o njihovoj reprezentativnoj karijeri koja je dosad uglavnom obilježena tužnim završecima. Silan talent imala je ta generacija koja je na sceni već 12 godina, ali i silne nesreće i neuspjehe. Loša karma počela se rađati zapravo u veljači 2008. godine, kada je birminghamski mesar Martin Taylor slomio nogu Eduardu koji je tada bio u velikoj formi. Morali smo bez njega na Euro u Austriju i Švicarsku, a tamo se ispisala jedna od najdramatičnijih priča oko reprezentacije uopće. Igrali smo odlično, ali protiv Turske u četvrtfinalu poraženi smo na jedanaesterce i do dandanas nam se čini kako se od tog poraza zapravo nikada nismo do kraja oporavili. Bilo je to prvo veliko natjecanje na kojem su važne uloge imali Modrić, Rakitić i Ćorluka.


U godinama koje su slijedile nakon tog bečkog kraha Hrvatska je uvijek bila tu negdje, ali do Rusije nikada nije uspjela prijeći tu granicu koja je stajala između uspjeha i neuspjeha. Redovito su zapinjali baš kada je bilo najpotrebnije i bili su osuđeni na čekanje do zenita svojih karijera. Ovdje su konačno prešli tu granicu, jer igrati četvrtfinale SP-a veliki je uspjeh, ali Modrić i društvo ne žele se tu i zaustaviti. Večeras će u Sočiju biti u lovu na besmrtnost, jer ako pobijede Rusiju izjednačit će se s "Vatrenima" iz 1998., što se dugo smtaralo nedostižnim rezultatom. Kao i ta generacija iz ‘98., i ova ima priliku napasti i svjetsku titulu. To je san od kojeg nas dijele još dva koraka. Za mnoge Rusi su idealan izbor za četvrtfinale, međutim, isto tako i oni doživljavaju nas. Ulazak među osam najboljih osigurali smo na isti način, tek nakon drame izvođenja jedanaesteraca. I jedni i drugi imali smo dugačak odmor od šest dana nakon tih susreta osmine finala, a jedino pitanje koje se provlači jest - može li Hrvatska pronaći snage odigrati bolju utakmicu nego što je to bio slučaj protiv Danske. Postoji i tjeskoba zbog tjelesnog stanja našeg najvažnijeg igrača Luke Modrića koji je u završnici susreta s Dancima bio vidljivo umoran. Ipak, ovo su utakmice zbog kojih igrači izvlače dodatnu energiju iz sebe i uvjereni smo kako će naš kapetan i idejni vođa ove reprezentacije biti na razini igara iz prva dva susreta protiv Nigerije i Argentine kada je baš bio pravi gazda na sredini terena. Ovo je za većinu reprezentativaca doista posljednja prilika da naprave veliki rezultat i zato očekujemo da budu hrabri. Više nemaju što izgubiti i zato je ovo njihov "sada ili nikada".


Izbornik Zlatko Dalić imat će na raspolaganju sve igrače. Ozljede koje su protiv Danske zadobili Mateo Kovačić i Ivan Strinić sanirane su, a suspendiranih zbog žutih kartona nemamo. Istina, osmorici prijeti preskakanje polufinala ako se u njega plasiramo, jer imaju po jednu javnu opomenu, ali o tome se ne treba razmišljati kada si među prvih osam na svijetu. Jedino o čemu se treba voditi računa jest kako proći u polufinale. Rusi nisu svjetska nogometna velesila, ali pronašli su učinkovit način igre na ovom turniru. Svjesni su kako u otvorenom nadigravanju protiv reprezentacija našeg ranga nemaju previše izgleda i zato su se opredijelili za čvrstu obranu, a u napadu što naprave. Protiv Španjolske ofenzivno nisu učinili gotovo ništa, ali su zabili iz kaznenog udarca koji su im Španjolci zapravo poklonili. Dakle, Rusima samo ništa ne smijemo dati besplatno. Ako izbjegnemo katastrofalne individualne pogreške, uvjereni smo, bit ćemo jednom nogom u polufinalu. Hrvatska je protiv Danske, valjda, prošla onu jednu kriznu utakmicu koja se mora dogoditi na ovakvim turnirima pa zbog toga večeras na Fišt stadionu u Sočiju očekujemo da će zablistati u punom sjaju.

Dečki se nemaju čega bojati, jer nakon te utakmice mogu postati još samo veći junaci nego što su to danas. Valjda je i pošteno da si je ova sjajna generacija igrača osigurala takvu priliku. Velika bi prazinina bila da Modrić, Rakitić, Ćorluka i Mandžukić odu sa scene bez pamtljivog rezultata. Već plasman u četvrtfinale velika je stvar, ali sada nije vrijeme da se zadovoljavamo ostvarenim. Treba željeti još više i zato - idemo Hrvatska, idemo po to polufinale!