Italija je jedna od prvih hrvatskih susjeda, k tomu geografski i turistički svakako jedna od najatraktivnijih. No premda su iza mene na stotine tisuća prijeđenih kilometara na turističkim putovanjima, ne mogu se pohvaliti da sam obišao mnogo talijanskih gradova. Nije da nisam želio, mnogi od njih odavno su na popisu želja, ali nekako me put uvijek nanio na neke druge destinacije. Stoga su u mojoj osobnoj putovnici od talijanskih urbanih sredina donedavno stajali samo Rim (u nekoliko navrata), Trst, Venecija, Pisa, Bologna i još nekoliko manjih mjesta, mahom na sjeveru Italije.
Premda sam se podosta motao po njezinoj okolici, nikada do sada nisam skrenuo u Firencu, iako me oduvijek poprilično privlačila svime što sam o njoj čuo, vidio ili pročitao. Stoga kada se nedavno, igrom slučaja i spletom okolnosti, iznenadno pružila prilika za trodnevni posjet Firenci, sa suprugom i prijateljima, potrudio sam se preraspodijeliti ili odgoditi već dogovorene obveze i osloboditi si potrebno vrijeme. Nakon povratka slobodno mogu reći kako se itekako isplatilo i svakako moram napisati: hvala, Majo i Baro.
JAVNI PRIJEVOZ - NAJBOLJI TRANSPORT
Moram priznati kako prvi dojam, pri ulasku u grad automobilom, nije bio sjajan. Što zbog gužve na cesti, što zbog umora od cjelodnevne vožnje, što zbog neprivlačnoga izgleda firentinske periferije, koja je bila daleko od moje predodžbe o prelijepoj renesansnoj prijestolnici. No nakon odgledanoga i odslušanoga izvrsnoga koncerta Guns N' Rosesa i dobro prospavane noći, već idućega sunčanog i toplog dana stvari su, odmah nakon odlaska u gradski centar, koji je UNESCO 1982. uvrstio na popis svjetske kulturne baštine, počele izgledati sasvim drukčije, sukladno s prvotnim očekivanjima. Inače, ako niste smješteni u samome centru, javni je prijevoz (autobus ili tramvaj) apsolutno najbolji način transporta, a karta za 90 minuta vožnje stoji prihvatljivih 1,20 eura. Naime, iako nominalno ima "samo" oko 370 tisuća stanovnika, Firenca površinom djeluje mnogo veće, a udaljenosti između pojedinih znamenitosti nije lako prevaliti ni istreniranom pješaku poput mene.
Odličan orijentir pri tome je rijeka Arno na kojoj Firenca leži, a nije zgorega pokupiti ni besplatnu kartu bar šireg centra grada, koju možete dobiti doslovce na svakome uglu. Na njoj su istaknute sve važnije znamenitosti koje se bez problema i prevelikih napora - iako ih nije mali broj - mogu obići u puna dva dana boravka. Pri tome valja imati na umu nekoliko stvari, a jedna od najvažnijih jest: vjerojatno i zbog velikoga broja turista (grad godišnje, prema službenim podatcima, prosječno posjeti više od milijun stranih gostiju), Firenca je jedan od najskupljih gradova u Italiji, uz Rim i Milano. Međutim, slično kao i u drugim turističkim središtima, kada se malo maknete s najpopularnijih i najatraktivnijih lokacija, bez većih problema može se pronaći dobra kava po prihvatljivoj cijeni, dva eura, ili ukusna i solidno velika pizza koja ne stoji više od sedam ili osam eura. S druge strane, morat ćete izdvojiti manju ili veću svotu eura ako želite posjetiti neke kulturne ili sakralne institucije. Premda je i to vjerojatno prihvatljivo u gradu u kojemu se može dobrano osjetiti umjetnički duh njegovih nekadašnjih najpoznatijih stanovnika kao što su Dante Alighieri, Giovanni Boccaccio, Donatello, Boticelli, Leonardo da Vinci, Michelangelo, uputit ću vas na nekoliko mjesta za koja nećete morati izdvojiti ni kune, a ni eura.
STARI MOST I FIRENTINSKA KATEDRALA
Dakle, neizbježno valja posjetiti najglasovitiji u nizu firentinskih mostova, Ponte Vecchio, ili, u prijevodu, Stari most, čije je najmarkantnije obilježje mnogo trgovina i obrtničkih radnji izgrađenih na rubovima i potpomognutih drvenim gredama. Na obližnjoj Piazzi della Signoria (meni omiljenom i najljepšem firentinskom trgu), pak, ako vam se ne da predbilježiti danima unaprijed i čekati u redu da biste vidjeli pravu Michelangelovu skulpturu Davida, na vanjskom prostoru možete pronaći njezinu vjernu repliku i fotografirati se s njom. Na istom trgu, u nadsvođenom prostoru, smješten je i niz drugih lijepih kipova starih majstora. Svakako je vrijedna posjeta i gradska tržnica Mercato Centrale, a vrijedna čekanja u nekoliko desetaka metara dugom redu je i firentinska Cattedrale di Santa Maria del Fiore, u koju je ulaz također besplatan. U njoj, kao i na glavnim gradskim trgovima, poput Piazze Duomo, shvatite zašto je Firenca od 1865. do 1870. bila glavni grad Italije te zašto su je nazivali talijanskom Atenom srednjeg vijeka. Što se tiče kulturnih znamenitosti, svakako treba ući i u Galeriju Uffizi, jedan od najljepših umjetničkih muzeja na svijetu, utemeljen na velikoj ostavštini posljednjega člana obitelji Medici.
STARA ALI MODERNA
Premda su, i to s pravom, srednjovjekovna kultura i renesansa mnogima prva asocijacija na toskanski glavni grad, Firenca ipak nije ostala u svojem "zlatnom dobu", koje datira još od prije pola milenija. Dapače, grad, osobito tijekom ljetnih mjeseci, obiluje nizom zabavnih i kulturnih događaja koji ovom talijanskom arhitektonskom i kulturnom biseru daju suvremeni i pomalo otkvačeni štih te privlače i dodatne goste, koje ne zanima samo turizam. Sudeći po popisu i rasporedu koje smo pronašli na turističkim punktovima u Firenci, ali i po informacijama kojima su nas opskrbili ljubazni vlasnici apartmana u kojemu smo odsjeli, lipanj je posebno bogat različitim događajima.
Za tu činjenicu, na žalost, nismo znali prije pa nas je 15. lipnja (petak) poslijepodne, dok smo automobilom stizali u Firencu, zatekla nesnosna gužva na svim prilazima gradu. Nisu bili posrijedi samo oni koji su na samom početku vikenda željeli posjetiti Firenzu ili se bar nakratko izgubiti iz nje nego i na tisuće onih koji su u grad na Arnu stigli s određenom namjerom. Naime, upravo toga dana preklapala su se dva iznimno posjećena i popularna happeninga: posljednji dan jednoga od najvećih festivala muške mode u Italiji, nazvanoga Pitti Uomo, kao i prvi dan velikoga glazbenog festivala Firenze Rocks (što je bio izravan povod i našega dolaska), koji je u četiri dana na hipodromu Visarno Arena okupio niz rock-teškaša, kao što su Foo Fighters, Guns N' Roses, Iron Maiden i Ozzy Osbourne. Taj prostor, inače, prema procjenama, može primiti više od 160 tisuća posjetitelja (a bio je prilično popunjen), što je polovina ukupne populacije užega područja grada.
Taj 15. lipnja, koliko god bio izniman po broju osoba koje su u jednom trenutku pokušavale ući ili napustiti grad, zorno je upozorio na jedan od najvećih problema ne samo Firence nego i mnogih drugih talijanskih gradova. Zbog prevelikoga broja turista s obzirom na kapacitet grada i njegovih prometnica, osobito u najatraktivnijem užem centru, stvara se velika gužva, čak i zagušenost, zbog čega, zamijetili smo, čistoća ulica, blago rečeno, nije na primjerenoj razini. Koliko god velik broj turista i zarada koja se ostvaruje bili primamljivi gradskim vlastima, s tim rastućim problemom, s kojim muku muči i niz hrvatskih gradova i mjesta, ubrzo će se morati ozbiljno u koštac uhvatiti ne samo firentinski gradski oci nego i čelnici niza drugih većih i manjih talijanskih gradova primamljivih turistima, poput Rima, Milana.
Tomislav LEVAK
Cvijet je simbol grada
Gotovo na svakom koraku, osobito na pročeljima objekata, kao i, naravno, u suvenirnicama, može se pronaći - ljiljan. Taj cvijet, koji ima važnu ulogu još u starogrčkoj mitologiji i Bibliji te se kao simbol moći i vladarskoga dostojanstva nerijetko pojavljuje na grbovima obitelji, gradova i zemalja (primjerice, nalazi se i na grbu francuskoga kraljevskog roda), od davnina je simbol Firence, najčešće u crvenoj boji na bijeloj podlozi. Za to postoji nekoliko objašnjenja, a jedno od njih jest da se Firenca, okružena brežuljcima s vinogradima, maslinicima i čempresima, prostire s obje strane rijeke Arno upravo u obliku cvijeta ljiljana.
Uspomena na Il Capitana
Kao veliki nogometni zaljubljenik, nisam mogao tijekom boravka u Firenci, k tomu i u vrijeme Svjetskoga nogometnog prvenstva u Rusiji, ne posjetiti jedan od kultnih toponima europskoga nogometa - stadion Artemio Franchi (Stadio Comunale), inače dom nogometaša ACF Fiorentina. Iako Fiorentina, ruku na srce, bar po rezultatima ne pripada u krug europskih velikana, činjenica da su početkom ovoga milenija igrali lijep, napadački nogomet te da su posljednjih desetljeća u njemu igrale mnoge svjetske nogometne zvijezde, poput Gabriela Batistute, Ruija Coste, Socratesa, Dunge, Stefana Effenberga i drugih, stvorila joj je imidž kluba omiljenoga među tzv. neutralnim navijačima. Stadion vapi za temeljitom obnovom, ali na njemu se može osjetiti posebna atmosfera. Taj osjećaj bio je pojačan činjenicom da smo duž ograde uz tribinu najvjernijih navijača uočili brojne šalove, dresove i druge memorabilije koje su fanovi Fiorentine ostavili u znak sjećanja na Davidea Astorija, dugogodišnjeg kapetana, koji je tragično preminuo u ožujku ove godine. Uspomena na Il Capitana živi i dalje.
Dobra ponuda noževa
Kako bismo se upoznali i s onom poznatijom, ruralno orijentiranom, Toskanom, na povratku u Hrvatsku odlučili smo malo skrenuti s ceste i proći kroz nekoliko manjih mjesta. Jedno od njih, koje su nam preporučili i ljubazni firentinski domaćini, bila je i Scarperia, smještena oko 25 kilometara sjeverozapadno od Firence. I bio je to pun pogodak. Mirno pitoreskno mjestašce ponudilo je i nekoliko znamenitosti, poput srednjovjekovne kule i stare crkve, ali i zanimljivu činjenicu da je poznato po proizvodnji - noževa. Zbilja, duž glavne ulice pronašli smo bar deset malih trgovina u kojima možete pronaći noževe doslovce svih oblika i vrsta, za različite namjene, po cijenama od 30 eura naviše. Dakle, ako vam je potreban kvalitetan nož, u prvom redu za prehrambene svrhe - pravac Scarperia. I, da, kava im je također prilično dobra, što ne bi trebalo biti čudo u Italiji.