Magazin
ZVONIMIR GALIĆ:

Osjetljiviji smo na lošije nego na dobre vijesti
Objavljeno 7. srpnja, 2018.

Nema nikakve dvojbe da trenutačno u našem drustvu prevladava pesimizam. Opći je dojam da ljudi ne vide previše svijetlih tonova u razvoju društva, što onda određuje koliko se sretnima osjećaju u Hrvatskoj, ali i utječe na njihove važne odluke, poput pokretanja biznisa ili iseljavanja. Čini mi se da za pesimističnu atmosferu postoje i objektivni i subjektivni razlozi.

Objektivno, malo smo napravili u proteklih 28 godina tranzicije. BDP nam je praktički na istoj razini kao i 1990., imamo 13 % manje stanovnika nego tada i na svim listama jedna smo od tri najlošije članice EU.

Gdje je glavni problem?
- Subjektivno, čini mi se da je problem i u tome što ne vidimo što bi se moglo promijeniti nabolje. Do 2013. imali smo ideju da će se sve poboljšati s ulaskom u Europsku uniju, a sada vidimo da su te promjene male, postupne te da članstvo u EU ima i neke negativne efekte, poput iseljavanja vitalnih dijelova populacije. Subjektivni dojam dodatno pojačava činjenica da smo promijenili referentnu skupinu. Kada ljudi određuju koliko im je dobro u životu, oni se u pravilu uspoređuju s nekim. Do prije nekoliko godina bili smo najbolja od tranzicijskih zemalja izvan EU. Već pet godina jedna smo od tri najlošije EU zemlje. Premda je objektivno situacija ista ili čak malo bolja, psihološki učinak te usporedbe je negativan.

LOŠE MEDIJSKE PORUKE
Što s ulogom medija, oni kreiraju sliku društva pesimizma...?
- Generalno, ljudi imaju evolucijski razvijenu tendenciju da su osjetljiviji na lošije nego na pozitivne vijesti pa je prirodno da negativne informacije lakše nalaze put do čitatelja. Meni se čini da je optuživati medije da stvaraju lošu atmosferu u društvu promašeno i, zapravo, cinično.
Demokratsko društvo, kakvo smo odabrali, karakteriziraju sukobi između raznih zainteresiranih strana kao što su različite političke stranke, poslodavci i sindikati, financijske institucije i regulatori. Problem je u sadržaju negativnih vijesti kod nas. Naši “loši” primjeri šalju neke opće poruke koje imaju poguban utjecaj na atmosferu u društvu: (a) nema brige za opće dobro, nego samo pojedinačnih interesa; (b) pravila ne vrijede jednako za sve; (c) situacija nema trend poboljšanja. Odgovor ljudi je dvojak. Najveći broj ljudi u društvu percipira da situaciju ne može promijeniti pa se osjeća bespomoćno i pesimistično. Nažalost, kod mlađih, obrazovanijih i aktivnijih javlja se odgovor koji je prirodan i dobar za njih, ali loš za državu u cjelini – odlaze drugamo u potrazi za boljim životom.
Kad govorimo o psihologiji rada u užem ili širem smislu, kakvi su tu Hrvati, idu li na posao radosni ili zabrinuti, da se tako banalno izrazim?
- Naša najnovija istraživanja upozoravaju na porast pesimizma na radnim mjestima. Naše usporedbe s drugim EU zemljama do prije nekoliko godina pokazivale su da kasnimo za zapadnom Europom, a najnovije da počinjemo zaostajati i za ostalim tranzicijskim zemljama. Te su procjene važne jer nas upućuju na smjerove iseljavanja. Ljudi će odlaziti tamo gdje im se čini da će im biti bolje. Danas su to Njemačka i Irska, a sutra vjerojatno Češka i Slovačka.
Jedna od osnovnih zakonitosti ljudskog ponašanja je da ljudi ulažu energiju i trud u neku aktivnost kada za njihov uspjeh u toj aktivnosti slijedi nagrada. Nažalost, čini se da na našim radnim mjestima trud i radna uspješnost ne dovode do pozitivnih rezultata. Prečesto, pogotovo u javnom sektoru, stvari kao što su zapošljavanje, napredovanje ili povišica ovise o političkim i drugim vezama. Prije ljudi nisu mogli ništa nego više ili manje mirno gledati nepravdu koja im se nanosi. Sada imaju alternativu pa odlaze tamo gdje će moći bolje živjeti od svog truda i rezultata.
PSIHOLOŠKE POTREBE

U kojim je sektorima moguće napraviti znatne promjene?
- Za potrebe jednog projekta nedavno sam proučavao projekcije o strukturi gospodarstva i društva koje je Europska komisija dala za razdoblje 2016. - 2070. Ako ništa znatno ne promijenimo, nemamo baš razloga za optimizam. Međutim, ja priliku za optimizam vidim u nekim aspektima u kojima smo posve zapušteni, a to je upravljanje ljudskim potencijalima. Mi smo mala i ne visoko razvijena europska zemlja koja, uz iznimke dijelova privatnog sektora, jako loše upravlja svojim ljudima. Lako se odričemo vrijednih proporcija ljudi koji mogu znatno pridonijeti društu: mladih koji se iseljavaju, branitelja koje smo prerano umirovili, velikog broja ljudi koji izlaze s tržišta rada prije nego što dođu u dob za punu mirovinu. Mislim da je tu moguće napraviti promjene, i to vrlo brzo. Nažalost, istovremeno ne vidim nikakvu volju među onima koji upravljaju društvom da do tih promjena dođe.

Kako pojačati optimizam? Dobrih primjera imamo...
- Da bi bili zadovoljni i produktivni u poslu i životu, ljudi bi trebali imati donekle zadovoljene tri temeljne psihološke potrebe: (a) imati osnovnu egzistencijalnu sigurnost; (b) zadovoljiti osjećaj pripadanja nekoj zajednici; (c) imati priliku rasti i razvijati se. U tom smislu, Hrvati su u tome što ih motivira jednaki svim drugim narodima. Stupanj zadovoljavanja egzistencijalnih potreba uglavnom ovisi o snazi gospodarstva. Na primjeru nogometa možemo vidjeti kako možemo izvući pozitivne karakteristike iz zadovoljenja osjećaja pripadnosti zajednici. Mislim da bi općem optimizmu u društvu pridonijelo stvaranje okolnosti u kojima bi ljudi svojim trudom uspjeli postići povoljne rezultate.

Primjeri takvih pojedinaca kao što su Rimac sa svojim električnim automobilima ili Mrvoš s pametnim klupama postoje, ali su prerijetki. Nekad mi se čini da kod nas ljudi uspijevaju unatoč a ne uz pomoć struktura društva u kojima se nalaze. Mislim da bi optimizam bar malo porastao kada bi ljudi vidjeli da mogu u nečemu uspjeti. Kada bi se upravljačke elite bar dijelom odrekle zapošljavanja "preko veze" i "namještajanja" natječaja pa promovirale najsposobnije i najvrjednije, mislim da bi optimizam relativno brzo porastao.(D.J.)

Možda ste propustili...
Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana
1

GLASOVA BICIKLISTIČKA TURA (I.)

Turci su stali pred
Bečom, ali mi nismo!

2

USPOREDNI INTERVJU

Dejan Kršić: Ma kako dobro bilo zapakirano, smeće možete prodati samo jednom

3

TEMA TJEDNA: REVITALIZACIJA IMAGEA DRŽAVE (I.)

Dani ponosa za stoljeća slave