I dok je svima poznato da smo i nakon ulaska u EU po plaćama na samom dnu, a po cijenama u samome vrhu, nikoga ne ostavlja ravnodušnim najava novog vala poskupljenja. Udar je to na standard već ionako iscrpljenih građana te ih se sve više pita - kako uz sve više cijene podmiriti osnovne životne potrebe. Bukvalno - imati za hranu. I doista samo za ono osnovno. Jer, primjerice, mlijeko i mliječni proizvodi, meso, jaja... u proteklih su godinu dana već poskupjeli i 2 posto, a voće i povrće do 15 posto.
Skuplje je gorivo, a sve se glasnije spominje i skok cijene plina, struje... U tom slučaju znamo što slijedi, novi lančani val poskupljenja i sve skuplja potrošačka košarica osnovnih životnih namirnica.
I dok nas uvjeravaju da zapravo živimo jako dobro, na hranu odlazi jako velik dio kućnog budžeta. Standard se većini građana jednostavno iz dana u dan sve više srozava. A oni koji dižu cijene tješe nas kako je riječ samo o malim postotcima i neznatim iznosima zbog raznih usklađivanja.
Onima koji se zbog takvih vijesti znaju uzrujati, kojima skoči tlak i slično, rješenje sigurno nije ni odlazak doktoru jer, prema najvama, poskupjet će i dopunsko zdravstveno osiguranje. I to znatno.
Uza sve to bombardira nas se različitim istraživanjima, na primjer o tome što Hrvati jedu i piju. I što onda reći kada nam kažu da najviše pijemo vodu i pivo, jedemo svinjetinu, piletinu, krumpir i jabuke. A još ta svinjetina s dosta krumpira nije ni zdrava. Sve u svemu, kažu, hranimo se loše! I jeftino! Vode valjda ima, a i ne košta previše, a u pivu je, bar onom akcijskom, vjerojatno utjeha. Ni krumpir nije preskup, ali ga ipak podgrijavamo, a i to nije zdravo. O cijeni jabuka dalo bi se raspravljati, premda su iz uvoza. Iz uvoza je većim dijelom i piletina, a o svinjetini upitne kvalitete da i ne govorimo. Nikada nije bila jeftinija, pa i to nešto govori. A nekada tzv. hrana siromaha to više nije, primjerice grah sa suhim rebrima. Pokušajte izračunati koliko košta.
Zatim nas, nakon svega, još kljucaju po mozgu kako bi zdrava hrana trebala sve više biti u fokusu potrošača. Tu se vjerojatno misli na teletinu, za koju je potrebno gotovo sto kuna za kilogram. Zatim riba. Zašto morsku ili riječnu ribu ne jedemo bar dvaput tjedno. Po mogućnosti i češće. A ne i po tome biti na začelju Europe. Oni koji se to pitaju možda ju nisu već duže jeli pa i ne znaju kolika joj je cijena.
Na kraju, "ekskluzivno doznajemo", voda neće poskupjeti. Ako nas do izlaska ovog osvrta netko čudom se čudeći ne demantira.