MLU je ovogodišnji OLJK obogatio dvjema izložbama - Drava Art Biennalom 2017. te monografskom izložbom budimskoga baroknog slikara Franca Xavera Falkonera. Obje su rezultat suradnji s institucijama, koju MLU niz godina aktivno širi dovodeći u Osijek programe nastale kao rezultat projekata na kojima surađuju kustosi osječke institucije.

Drava Art Biennale cjelogodišnji je projekt Muzeja grada Koprivnice, nastavak Drava Art Annala Koprivnica, koje je od 2013. bijenalna manifestacija. Težište je projekta na promišljanju zaštite okoliša i ekosustava, a voda je "politička kategorija", ali i tvar koja spaja razdijeljene obale. Bitan aspekt suradnja je umjetnika, kustosa, zelenih aktivista te pojedinaca iz stručnih i znanstvenih područja, a naglasak je i na suradnji s lokalnom zajednicom. Tema je ovoga izdanja povezanost vode i urbanih sredina jer "sveprisutnost i izuzetan značaj što ga voda ima za ljudski, pa i svaki drugi oblik života, upućuje na razmišljanje o vodnoj infrastrukturi (i infrastrukturi općenito)". Projekt je počeo nizom predavanja, a od umjetnika se tražilo aktivno istraživanje s ciljem izrade novoga i autentičnoga djela. Petnaestero je autora različito interpretiralo povezanost vode i grada, tj. promišljajući ulogu, važnost (ili besmislenost) koju vodna infrastruktura ima. Svaki je rad popraćen izjavom umjetnika, čime vizualna informacija dobiva dopunu, a svaka moguća nedorečenost vizualnog dijela rada objašnjenje, što i nestručnom posjetitelju pruža ugodu u razumijevanju kvalitetne izložbene cjeline i svakog djela pojedinačno.
Na prvom se katu MLU-a mogu vidjeti oltarne pale slikara Franca Falkonera, čija je radionica djelovala na velikom području panonskoga bazena. Falkoner je djelovao u drugoj polovini 18. st., ostavivši iza sebe brojne svetačke prizore za oltare koji se nalaze u crkvama Mađarske i Hrvatske (Osijek, Našice, Slavonski Brod, Šarengrad). Upravo djela te tematike čine okosnicu izložbe čija je autorica Zsuzsanna Korhecz Papp. Većina je djela i obnovljena te zasjala novim sjajem.
Falkoner je slikarsko znanje stekao dijelom u djedovoj radionici, ali je studij u Beču bio presudan u oblikovanju klasičnoga baroknoga stila. Kvalitetom izvedbe djela nadilaze uobičajenu provincijsku razinu slikanja koju se u to doba može vidjeti na brojnim primjerima, a vještina u gradnji kompozicije i spretno odnošenje prema anatomiji likova opravdavaju činjenicu da je u svoje vrijeme bio vrlo cijenjen slikar, osobito u crkvenim i redovničkim (napose franjevačkim) krugovima. Tu razinu kvalitete potvrđuje i izložba. I. Loinjak