Ana POPOVIĆ/Igor LOINJAK/Narcisa VEKIĆ

Unatoč kiši koja se spustila na grad brojni su Osječani uveličali otvorenje 18. osječkog ljeta kulture koje je, umjesto u dvorištu hotela Central, održano u HNK-u. Tijekom kratke svečanosti otvorenja istaknuto je da je naglasak i ove godine na suvremeni umjetnički izričaj u kazališnoj umjetnosti, no kao i uvijek visokokvalitetnim programima bit će "pokrivena" gotovo sva područja kulture i umjetnosti, od dramskog programa, plesa, glazbenog i likovnog programa, književnog te filmskog. Čak je 18 programa koje su organizatori pripremili u kazališnom dijelu, uz osam koncerata, sedam promocija knjiga, kataloga i monografija, pet izložbi, četiri filma te jedan, ali vrijedan, Festival slikovnice.

S posebnim ponosom i nestrpljenjem iščekuju se osječke produkcije kojih je, kada je riječ o kazališnoj umjetnosti, čak tri - “Osječki long, long play”, "Konstelacije" te "Pingvini ne znaju ispeći kolač sa sirom". Uz osječke kulturne ustanove i udruge, svoj prinos kvaliteti OLJK-a svakako će dati i brojni gostujući programi, kako s područja Hrvatske, ili, pak, inozemni. Ulazak na sve programe i ove je godine besplatan, a to je 49 programa u 15 dana na 20-ak lokacija. Organizatori se nadaju da će i ovo ljeto bar 11 tisuća Slavonaca uživati u svakom od spomenutih programa.

Publika bez daha

Iako je OLJK otvoren zamjenskim programom "Noć filmske glazbe" u HNK-u u Osijeku, ni loše vrijeme nije otjeralo zaljubljenike u glazbu, tako da je kazalište bilo gotovo u potpunosti popunjeno, a publika je imala priliku slušati dvosatni koncert orkestra osječkog HNK, kojim je dirigirao maestro Mladen Tutavac.

Koncert je otvoren dramatičnim i svečanim aranžmanom glazbe iz filma Jurski park, a nakon što je orkestar prezentirao svoj raskošan dinamički raspon, uslijedio je nježan broj iz filma Titanic: My Heart Will Go On, u izvedbi solistice Ivane Medić, koji je ostavio publiku bez daha.

Orkestar se na ovom koncertu našao u izmijenjenoj ulozi, umjesto ispod scene, nastupili su na sceni te je u početku izgledalo kao da se ne osjećaju ugodno u toj ulozi - svirali su teško i tromo, ostavljajući isti kišni dojam, kao i vrijeme koje nam je poremetilo program, ali već nakon nekoliko brojeva snašli su se i u pravom karakteru izveli većinu programa. Predstavili su se raskošnim orkestralnim aranžmanima najpoznatijih filmskih blockbustera: Pirati s Kariba, Harry Potter i plameni pehar, Gladijator i Ratovi zvijezda.

Drugi dio koncerta otvoren je s Gabriel‘s oboe iz filma Mesija, meditativnim brojem s fantastičnim solistom Dejanom Činčurkom na oboi, koji je izmamio čak i nekoliko povika: "Bravo".

Orkestar se predstavio i brojem iz mjuzikla: izveli su orkestralnu suitu iz Priče sa zapadne strane Leonarda Bernsteina te dokazali da imaju mnogo iskustva sa sviranjem ovog žanra: osim solističkih točaka, ovaj je bio najuspješniji orkestralni broj.

Ivana Medić i Filip Hozjak izveli su i romantični duet Tale as old as time, iz animiranog filma Ljepotica i zvijer, te ponovno oduševili publiku svojim vokalnim mogućnostima. Uz glazbu iz filma Ljepotica i zvijer, orkestar je izveo i glazbu iz još jednom animiranog filma: Kako trenirati vlastitog zmaja, u živahnom aranžmanu u kojem su se posebno istaknuli puhači.

Službeni dio koncerta zatvoren je brojevima Aquarius i Let the Sunshine in, iz popularne Kose, u big bend aranžmanu, sa solistima: Ivanom Medić, Sanjom Toth, Filipom Hozjakom te pjevačima: Stefany Findrik, Gordanom Kalmar, Davorom Solanovićem i Tomislavom Moržanom.

Za bis su izvedena dva broja iz ustaljenog repertoara: Climb every mountain iz mjuzikla Moje pjesme, moji snovi, u izvedbi solistice Sanje Toth te naslovni duet iz operete Kod bijelog konja, koji su izveli Ivana Medić i Filip Hozjak koji su izmamili ovacije publike.

Slušajući i gledajući cjelokupni koncert možemo zaključiti da je bio uspješan, mada bi koncepcijski mnogo bolje funkcionirao u promenadnoj atmosferi na otvorenom. Crna pozadina na sceni kazališta i ozbiljna lica članova orkestra nisu odgovarali veselim i vrckavim melodijama poznatih filmskih hitova te bi koncert bio mnogo bolji da je izveden u Tvrđi, kod Vodenih vrata, kako je prvotno i bilo planirano. Nadamo se da nas vrijeme više ne će iznevjeriti te da će program OLJK-a biti izveden kako je planirano.

Promatrač u dobu ‘nevinosti‘

Izložbom "Horizont očekivanja" otvorenom u Galeriji Waldinger, započeo je likovni dio programa OLJK-a. Riječ je o izložbi Tine Gverović i Marka Tadića kojom je kustosica Branka Benčić priredila predstavljanje Hrvatske na 57. Venecijanskom bijenalu. Gverović i Tadić odabrani su tom prilikom kao duo u kojem svatko putem svoga rada obrađuje sličnu temu, tako da se radi o izložbi koja objedinjuje dva osobna autorska pristupa. Naziv je projekta deriviran iz teorije recepcije Hansa Roberta Jaussa, koji se u svojoj teoriji književnosti bavio propitivanjem funkcije čitatelja i time kako njegova očekivanja mogu biti ispunjena.

Koristeći različite medije dvoje umjetnika bavi se "različitim stanjima i pitanjima, poput neizvjesnosti, nesigurnosti, ili kolapsa". U tom je slučaju osobita važnost dana promišljanju prostora koji kod oboje autora ima veliku važnost i ulogu, budući da se radi o poprištu događaja, odnosno mjestu na kojem se zbiva interakcija.

"Izložba je", piše Benčić, "pokušala uprizoriti istovremeno mjesto kolapsa i mjesto transformacije i imaginacije.“ Gverović i Tadić ovom su se prilikom predstavili novim djelima, ali su ona izravno proizišla iz njihovih ranijih ciklusa, čime nije došlo do prilagođavanja i aranžiranja djela za potrebe koncepcije koju je Benčić oblikovala, nego je koncepcija nastala na temelju aktivne potrage kustosice za umjetnicima koji odgovaraju zahtjevima koju tema koncepcije traži.

Djela Tine Gverović u ovom su slučaju proizišla iz onih predstavljenih na izložbi „Tijela i stvari, izgubljeno – nađeno“, u Francuskom paviljonu iz 2016., putem kojih je umjetnica propitivala povijesni kontekst paviljona, odnosno prostora u kojem je izložba otvorena. Tadićevi su radovi jednako tako razvijani iz strategija kojima se umjetnik intenzivno bavi već neko vrijeme, a koje uključuju promišljanje iskustva prostora, prije svega onog u kojem se odvija komunikacija. Prijavljujući prije godinu dana prijedlog izložbe pod nazivom Table of Contents/Sadržaji u Galeriju Kazamat, umjetnik je zapisao:

"Možda nas zato niti ne treba čuditi da izložba, kao i artefakti koje promatra i izokreće Marko Tadić, zapravo vraćaju promatrača u doba ‘nevinosti‘ izložbenih forma, vrijeme pedesetih i šezdesetih godina, kada se izložba ustoličuje kao specifično mjesto razmjene estetskog iskustva i izvođenja umjetnosti kao takve.“ Izložba „Horizont očekivanja“ vrlo čistim vizualnim jezikom određuje prostor izložbe kao prostor unutar kojega posjetitelj očekuje bilo estetsku bilo neku drugu komunikaciju, „dok promjenjivi horizont očekivanja obuhvaća platformu zajedničkog iskustva, znanja i razumijevanja, u okviru promišljanja neizvjesnih mogućnosti identifikacije“.

Raskošna produkcija

U dvorani Gradski vrt publika je imali priliku pogledati izvedbu mjuzikla "Violinista na krovu" (hrv. Guslač na krovu), J. Steina i J. Bocka, u izvedbi gostiju iz Srbije: koprodukcije Srpskog narodnog pozorišta i Novosadskog pozorišta/ Újvidéki Színház. Uz ovaj svjetski poznati mjuzikl publike je uživala u više od tri sata klezmer glazbe i izvrsnim glumačkim ostvarenjima. Sportska je dvorana nakratko postala imaginarno selo Anatevka, u židovskoj pokrajini u Carskoj Rusiji. Najpoznatiji song iz mjuzikla "Kad bih bio bogat" izazvo je ovacije publike, koja je pjevušila pjesmu s izvođačima.

Svevremenska priča o lomljenju tradicije i ustaljenog načina života zbog vjere u ljubav s jedne, i nadolazećeg pogroma i pobune protiv carskog režima s druge strane, prezentirana je uz mnogo gorko-slatkih pošalica i glazbenih i plesnih brojeva u izvedbi Klemm‘n‘ band Klezmer benda iz Budimpešte.

Glavnu ulogu tumačio je izvrsni Áron Balázs u ulozi Tevja, jednostavnog mljekara koji se teško miri s odlukama svojih kćeri o sklapanju braka: one odbacuju tradicionalne dogovorene brakove pomoću snubiteljice Jente i same si odabiru ženike za koje se udaju iz ljubavi. U turobnom trenutku mirnog prihvaćanja realnosti progona netko upita rabina: „Ne bi li sada bio pravi čas da dođe naš prorok?”, a rabin odgovara: “Čekat ćemo ga na nekom drugom mjestu”. Jedini koji poziva na otpor je došljak, student i revolucionar Perčika, ali nitko nema hrabrosti pridružiti mu se. Ta situacija, iako smještena u potpuno drugi kulturološki i vremenski okvir, zastrašujuće podsjeća na našu današnju situaciju i upozorava na to da bi se povijest mogla ponoviti.

Redatelj Attila Béres izvrsno je postavio predstavu. Raskošna produkcija koja uključuje baletne plesne brojeve, velike i složene kulise i brojne članove zbora i statiste, uspješno je funkcionirala u okružju sportske dvorane. Dramatična posljednja scena koja povlači paralelu s poznatim slikama cipela koje su jedine ostale za žrtvama Auschwitza, nikoga nije ostavila ravnodušnim, izazvavši val oduševljenja u publici.

Vikend je na OLJK-u protekao uz još jedan glazbeni program - A cappella koncert Komornog zbora "Ivan Filipović" iz Zagreba, koji je pod ravnanjem dirigenta Gorana Jerkovića održan u crkvi sv. Mihaela u Tvrđi.

Ljubitelji sedme umjetnosti brzo su došli na svoje, jer su čak dva naslova "Mali šef" redatelja Hendela Butoya i Toma McGratha te "Vozač" redatelja Edgara Wrighta, uobičajeno na travnjak kod šetališta uz Secesijski zdenac privukala veliki broj Osječana svih uzrasta. Na prostirkama ili stolicama, gledali su se filmski hitovi.