Magazin
REGIJA MUČNINE

ONI: Sračunata gluma pretvara ih u otrovne mumije
Objavljeno 30. lipnja, 2018.

Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES) iz Ljubljane, Slovenija, redovito analizira događanja na Bliskom istoku i Balkanu. Blagoje Grahovac, član Savjetodavnog odbora Međunarodnog instituta IFIMES, piše o današnjoj društveno-političkoj zbilji u regiji. Njegov članak "Oni" objavljujemo u cijelosti.Velikani Ivo Andrić i Meša Selimović možda bi ovako opisali našu društveno-političku zbilju: Nakotila se carstvujuća "gospoda" koja grčevito brane svoja stečena "prava", dok se obična raja bori da očuva kakva-takva prava dostojna Čovjeka. Umjesto savjesti, tu carstvujuću "gospodu" jedino muči njihova uvijek povrijeđena sujeta koja diktira njihove postupke.

NJIHOVE UDBE SADA ISTRAŽUJU ŠTO TKO MISLI

To prokletstvo im ne dozvoljava da se zaustave, zasite i zadovolje. Njihova umišljena gordost obogaćenih kriminalaca (a kasabalija u duši) pokazuje da su zadovoljni sami sobom, ali u isto vrijeme veoma zabrinuti za svoju budućnost. Zbog toga neprekidno vode izbornu kampanju i kada izbora nema, a političke protivnike doživljavaju kao mrske neprijatelje vlastite zemlje. Njihova gordost je njihova unutrašnja mučna obaveza kako da očuvaju nedostižnu predstavu o sebi samima. Na druge ljude gledaju kao na povjerenike nepoznatih sila, a sumnjivih namjera.Balkanski političari su većinom ljudi veoma sumnjiva obraza, ali zato oni imaju više obrazina, što može prevariti čak i one najopreznije, i one najsumnjičavije.Doživljaj da su napušteni od svojih, a gonjeni od protivnika, sudbina je svih političkih šićardžija. Svoj život žive između važnosti laskanja i snage zastrašivanja. Redovno udružuju laži i nasilje. Partijske Udbe nekada su pratile što tko radi, a ove njihove Udbe sada istražuju što tko misli. Kratka pamet, tvrdo srce i visoko mišljenje o sebi znaci su prepoznavanja prostaka od zanata. Sve više se čeliče tuđim nesrećama. Bogati i silni, mrze sve što je okrenuto nejaku čovjeku.

JEDAN DRUGOG KLEVEĆU I OGOVARAJU

Vlast koja se plaši naroda nije narodna. Tada život teče u smjenama nadanja i strahovanja, a političari sve to rade njihovim usiljenim mirom i njihovom vještačkom vedrinom. Njima je više stalo do njihovih shvatanja o životu negoli do života samoga. Oni život troše riječima, a ne biološkim procesom. Znaju da ih svi "žele", a ti isti ih ne vole - uvijek su u pitanju vlast i novac. Ni Bog sam ne zna kada ti ljudi lažu, a kada govore istinu. Njihova sračunata gluma pretvara ih u otrovne mumije.Sa zanosom osluškuju i posmatraju sebe i ono što smatraju svojim. Za sve ono što nemaju, ne znaju, ne mogu, oni znaju naći zlu riječ ili pogrdno ime. Na taj način oni sudjeluju u svim, pa i u onim najvišim stvarima u kojima, inače, nikada i niti po čemu ne bi mogli imati udjela. Umislili su da imaju uspjeha zanemarujući aksiom da umišljeni uspjeh čovjeku vrat lomi. Nesporazumi su prirodni, a neuspjesi su neminovni. Zanemaruju da u svim prevratima jedni stvar vode, dok je sasvim drugi izvode.Komisiono izdanje jedne te iste klonirane politike balkanske političare čini uniformno smiješnim ljudskim figurama. U zatvorenim krugovima jedan drugog kleveću i ogovaraju poput zavađenih sokačara. Plahoviti su kao bujica, a strpljivi su kao zemlja kada je njihov interes u pitanju. Pobjednici rano liježu, dobro spavaju i rano ustaju, dok je kod poraženih sve obrnuto. Ovi balkanski stalno glume pobjednika, ali kasno liježu i slabo spavaju, osim ukoliko ne koriste različita pomagala. To je siguran znak da su već sada poraženi ili i sami vide da će se to uskoro dogoditi. Monarh-uzurpator uvijek manje vrijedi negoli da je poginuo u najmanjoj svojoj pobjedi.

DUH NASILJA I KULT GRUBE SILE

Tijekom desteljeća narod se poistovjetio sa svojim tlačiteljima, pa će se malo što promijeniti kada ti tlačitelji budu otišli, na ovaj ili na onaj način. Baš kao što je slučaj s narodima koji su bili pod tuđom okupacijom - ostali su lijenost, netrpeljivost, duh nasilja i kult grube sile. Tada je teško biti dostojan slobode. Bolest je uvijek sirotinjska sudbina, ali je ona i bogataška kazna. Način bolovanja je različit, ali je shvaćanje bolesti uvijek isto. Isticanje tobožnje osobne gordosti, a upućenost na milostinju ili očekivanje darovanja znak su slabosti duha. Naglašena ožalošćenost zbog nekog pokojnika koji i nije bliski srodnik znak je sklonosti prema foliranju i skretanju pažnje na sebe. To je masovna pojava!Sitni i bezimeni ljudi penju se na leševe onih koji su oboreni u međusobnoj borbi velikih. Oduvijek je poznato da se dva naraštaja, koji se dodiruju i smjenjuju, najteže i podnose. U stvari, oni se najmanje poznaju. Oni koji nisu u stanju oduprijeti se krupnim a lošim stvarima, kao što su u stanju oni izuzetni i snažni pojedinci, postaju žrtve tih događaja. Oni koji se lako pomire s tim događajima postaju dio gomile prosječnog svijeta.U ovakvom svijetu ljudska dobrota postaje golo siroče, pa se dobar čovjek može pohvaliti: "Tko se sa mnom druži, izgubit će položaj, ali će zato sačuvati slobodu", a jedan pjesnik je kazao: "U djeci se obnavlja i čisti rijeka čovječanstva." Valja se nadati!

Piše: Blagoje GRAHOVAC
 
Blagoje Grahovac, član Savjetodavnog odbora Međunarodnog instituta IFIMES iz Ljubljane. Tekst izvorno objavljen u dnevnima novinama Vijesti, u Podgorici 22. lipnja 2018.