Magazin
TEMA TJEDNA: PET GODINA HRVATSKE U EUROPSKOJ UNIJI (II.)

Velimir Srića: Pozornica svih naših vrlina, ali i ogledalo svih naših mana
Objavljeno 30. lipnja, 2018.

Kako vidjeti pet godina našeg članstva u EU? Želimo li se šaliti, reći ćemo da, dugoročno gledano, članstvo u Europskoj uniji za Hrvatsku nije bitno. Prije toga bili smo u Habsburškoj Monarhiji, u Austro-Ugarskoj, u Kraljevini SHS, u Kraljevini Jugoslaviji, u FNR i SFR Jugoslaviji... i sve su se te asocijacije raspale. Tako će vjerojatno i ova!No, budimo ozbiljni! Ulazak u EU za Hrvatsku je bio povijesni događaj, a takvi su uvijek kontroverzni. Taj trenutak od jednih je dočekan kao spas, od drugih kao uvod u propast. Skeptici su upozoravali na gubitak samostalnosti i slobode, na dodatno podjarmljivanje i iskorištavanje. Optimisti su se nadali injekcijama kapitala i birokratskim standardima Europe koji će nas konačno udaljiti od blata i mentaliteta balkanske krčme.Prije pet godina većina stanovnika Lijepe Naše vjerovala je da nas zakulisne političke igre, masonske i slične zavjere sprečavaju da ostvarimo bolju Hrvatsku. Upali smo u zamku globalnog kapitalizma, svi nas pljačkaju i žele ovladati našim resursima! Glupi i korumpirani političari pokrali su nas i upropastili! Mali smo i nemoćni pijuni u igri supersila! Rasprodali smo sve što vrijedi i više ništa ne proizvodimo! Uništavamo obalu masovnim turizmom! Polja nam zarasla u korov, a hranu uvozimo! Banke su prešle u talijanske ruke, Telekom smo darovali Nijemcima, naftnu industriju Mađarima, mliječnu Francuzima, farmaceutsku Izraelcima, hotele svima pomalo. Najobrazovaniji odlaze jer kod kuće za njih nema ni posla ni perspektive. Što se od toga nakon pet godina promijenilo?Ulazak u Europsku uniju Hrvatskoj je prije svega donio sigurno i stabilno pravno okruženje, mogućnost da se uspoređujemo i surađujemo na cijelom kontinentu, da se uključimo u slobodni protok roba, ljudi i kapitala. Možemo lakše izvoziti, ali je pitanje imamo li što. Lakše uvozimo, pa smo se pretvorili u "eldorado bjelosvjetskih trgovaca" i uništili ono malo proizvodnje koja je još postojala. Jeftina hrana ugrozila je naš agrar, no u cijenama energenata i telekomunikacija ostali smo i dalje skupi. Loša porezna politika nije dovela očekivane investicije, ali je dodatno ugrozila poduzetništvo i životni standard. Članstvo u EU donijelo nam je valove nelegalnih imigranata i neželjeni izvoz pameti, pa smo u pet godina "izgubili" obrazovanu mladost u veličini dva Karlovca i Varaždina te s manje od četiri milijuna sve starijih stanovnika nezaustavljivo tonemo u demografsku katastrofu.Uspoređujući se s ostalima, saznali smo da smo, nakon pet godina članstva, pali na dno gospodarske liste u EU jer smo po BDP-u per capita od 2017. godine iza svih članica osim Bugarske. Dobili smo, kroz mogućnosti EU fondova, poticaje za znanstveni, tehnološki, gospodarski, urbani, regionalni i obrazovni razvoj koje uglavnom nismo znali iskoristiti. Dobili smo mogućnost da harmoniziramo zakonodavstvo s najvećom svjetskom birokracijom, ali nismo uspjeli bitno smanjiti korupciju i samovolju vlasti niti povećati zadovoljstvo građana uslugama javne uprave.

ESTONIJA I FINSKA

Najkraće rečeno, EU služi kao pozornica na kojoj možemo procvasti i pokazati sve naše vrline, ali i ogledalo u kojem će se definitivno oslikati sve naše mane. Bojim se da je za sada drugo pobijedilo prvo. Umjesto da nas članstvo motivira, ono nas je uspavalo, umjesto da nas dodatno potakne na reforme, prepustili smo se navikama i kulturi politikantstva, strančarenja, klijentelizma, zavisti, sluganskog mentaliteta i intelektualne šutnje.Stara poslovica kaže da pametni ljudi uče na tuđem iskustvu, a glupi na vlastitom. Umjesto da ulazak u Europsku uniju iskoristimo da bismo učili na tuđim uspjesima i pogreškama, mi i dalje tjeramo po svom. Pogledajmo samo tri primjera kako smo mogli (prema modelu "copy/paste") u pet godina reformirati i unaprijediti Hrvatsku. Prvi je Estonija, zemlja jednostavnog poreznog sustava. Nakon osamostaljenja donijeli su zakon, usklađen s EU zahtjevima, s jedinstvenom poreznom stopom od 20 posto, i ona se primjenjuje i na osobe i na poduzeća. Nema poreza na zaradu koja se reinvestira. Svi obveznici prijavljuju porez online, bez papirnatih obrazaca, proces obračuna i povrata potpuno je automatiziran i obavlja se unutar deset dana. Porezna revolucija bila je ključni čimbenik uspjeha zemlje jer jednostavnost poreznog sustava i niske stope privlače investitore i potiču razvoj gospodarstva. Dodatni izvor uspjeha bila je efikasna državna uprava, poznata po transparentnosti i brzini usluge građana, ujedno lider u primjeni digitalnih tehnologija.Drugi je primjer Finska, prije tri desetljeća poznata kao "siromah Skandinavije", a posljednjih deset godina jedna od najuspješnijih i najkonkurentnijih zemalja svijeta. Uspjeh Finske temelji se na superiornoj industrijskoj politici. Umjesto da poticajima štite tradicionalne djelatnosti ili povećavaju ulogu države u upravljanju gospodarstvom, oni su odlučili intenzivno promovirati inovacije koje omogućavaju rast novih industrija te pomažu postojećima da stvaraju veću dodanu vrijednost. Osim toga, od Finske bi Hrvatska mogla učiti kako poticati suradnju sveučilišta i gospodarstva, gradeći obrazovni sustav koji proizvodi superioran inženjerski, tehnički i menadžerski potencijal, usmjeren na visoke tehnologije i inovacije.

IRSKI POUČAK

Možda je najzanimljiviji treći primjer, Irska, koju su još 1988. godine zvali "najsiromašnijom među bogatima" (Poorest of the Rich) jer joj je BDP po glavi stanovnika bio 64 % prosjeka Unije. Deset godina poslije Irska je postala "blistavo svjetlo Europe" (Europe’s Shining Light), dosegnuvši europski prosjek, a prošle godine postala je ekonomski najuspješnija zemlja EU-a, čiji BDP premašuje prosjek ostalih članica za 85 posto. Irsku karakteriziraju niski porezi, slabo organizirani sindikati, odlična telekomunikacijska infrastruktura i najveći poticaji investitorima u Europi. U vrijeme kad su brojne američke tvrtke tražile lokaciju za europske filijale, bojeći se da će EU jedinstvo značiti visoke carinske i poslovne barijere za strana poduzeća, Irska ih je privukla agresivnom politikom.Glavna pouka za Hrvatsku je važnost vizije i strategije. Hrabre odluke u pravom trenutku mogu stvoriti potpuno novu ekonomsku realnost i zemlju promijeniti gotovo preko noći.Druga je pouka stavljanje naglaska na ljudski kapital i kvalitetu obrazovanja. Paralelno s vizijom, izgrađen je obrazovni sustav koji se temelji na uvođenju izvrsnosti u obrazovanje, od dječjeg vrtića do doktorata i cjeloživotnog učenja. To je privuklo kapital i pamet iz svih dijelova svijeta.Kad su davno pitali Henryja Forda koja je tajna njegova uspjeha, on je odgovorio: "Misliš li da možeš ili misliš da ne možeš, u pravu si! Mi smo uspjeli jer smo mislili da možemo!"Prije 18 godina tadašnji hrvatski predsjednik pozvao me je da vodim radnu skupinu za izradu strategije informatizacije zemlje. Za tri mjeseca predočili smo javnosti prijedlog koji je postavio ambiciozni cilj da postanemo regionalni lider društva znanja. Metaforički rečeno, zauzimali smo se za "Hrvatsku kao Kaliforniju Europe". Najčešći komentar koji smo dobili bio je: "Kakva Kalifornija, jeste li ludi! Nikad od nas ništa! Nismo mi sposobni za promjene, nema šanse!"

POSTATI KALIFORNIJA

Na sličnim idejama temeljila se i moja knjiga "Hrvatska 2020", objavljena 2010. godine, s predgovorom tadašnjeg predsjednika. No i ona je ostala tek niz lijepih riječi na papiru. Ni prije 18 ni prije osam godina Hrvatska nije trebala vizije, nego se iscrpljivala, kao i danas, u ideološkim prepucavanjima ljevice i desnice o nedovršenoj prošlosti.Naš je glavni problem već predugo u stavu većine političkih lidera i stanovništva da ne možemo napraviti iskorak, da smo osuđeni koprcati se u blatu korumpirane balkanske krčme, u kaljuži tajkuna i kriminala, zaduženosti, neiskorištenih prirodnih resursa i niskih stopa rasta. Da nam je sudbina ostati sluge svjetskog kapitala i igračka interesa velesila, da ćemo zauvijek biti taoci nesposobnih političara i da nikad ne možemo postati "Kalifornija". Je li prvih pet godina članstva u Europskoj uniji probudilo ili ubilo tu nadu? Bojim se da je odgovor jasan. n

Darko Jerković

Doc.dr.sc. MARKO TRNSKI, Visoka škola međunarodnih odnosa i diplomacijeDag Hammarskjold u Zagrebu

PRAVI TEST BIT ĆE PREDSJEDANJE EU-om


RH je najmlađa država članica EU te jedina (uz Grčku 1981. godine) koja je sama ulazila u članstvo Unije. Povodom naših prvih 5 godina članstva u Uniji, korisno je izvući određene zaključke i projekcije.
Zbog ratne agresije i dugotrajne demokratske konsolidacije RH kasnila je s ulaskom u članstvo EU. To je važno ponajprije zbog činjenice što smo propustili bitno lakši proces ulaska koji su imale sve države srednje i istočne Europe za ulazak u članstvo Unije 2004. godine. Razumljivo, nije zanemarivo ni znatno duže vremensko razdoblje koje su navedene države imale na raspolaganju za korištenje predpristupnih fondova Unije (nepovratna sredstva) nužnih za modernizaciju svojih gospodarstava, stvaranja novih institucija te unapređenja njihovih sposobnosti. Korištenje financijskih sredstava dolazi uz određene obveze tj. država se europeizira kroz preuzimanje određenih modela osmišljavanja i provedbe javnih politika u skladu s pravnom stečevinom Unije. Drugim riječima, države i njihove institucije uče te prenose uspješna iskustva uz više ili manje otpora u procesu učenja. Primjeri dobrih učenika koje su u tome uspjele razumljivo danas spadaju u prosperitetnije članice Unije (Poljska, Estonija, Slovenija).
Našu domovinu karakterizira osrednji proces učenja. Vrlo često nismo voljni preuzeti dobra, kvalitetna iskustva drugih država. Ono što je dodatni problem jest svojevrstan strah od donošenja oduka i određivanja liste prioriteta što će se raditi u području javnih poltika. Ukoliko se nekoć poduzimala određena politika kod nas to po inerciji postaje gotovo navika i promjene su rijetke.
Podaci o tome da smo uspjeli iskoristiti cca. 90 % sredstava iz predpristupnih fondova daju krivu sliku. Taj je postotak na razini i ostalih "novih" država članica Unije. Predpristupna sredstva na raspolaganju bila su drastično manja nego danas kad smo članica (gotovo 10 puta) te smo imali i dosta vanjskih savjetnika (konzultanti plaćeni iz tih sredstava). I danas postoje savjetnici po istom modelu, ali država nije postala 10 puta uspješnija u povlačenju sredstava iz Europskih strukturnih instrumenata (ESI fondova) niti je savjetnika 10 puta više. Treba zapamtiti da korištenje fondova ima jasan vremenski okvir (min. +3 godine od ugovaranja, ostale države 2) i nema produženja.
Kod fondova korisno je znati njihovu ključnu karakteristiku. Strukturni fondovi u nazivu ukazuju na cilj promjene osnovnih, temeljnih postavki određenog gospodarstva, strukture same ekonomije. Tom se cilju zasigurno najboilje od svih u EU približila Irska; osmisliti vlastiti model gospodarskog razvoja i u njega savršeno uklopiti sredstva (tada) Strukturnih fondova. Taj proces učenja teško je iskopirati i prenijeti u druge države. Ipak korisno je znati da Irska svoj uspjeh nije zasnivala na ulaganju većine sredstava fondova u fizičku infrastrukturu već ulaganjem u ljude i poticanjem MSP-a.


Ono što je RH vrlo jasno odredila kao cilj za bližu budućnost jest uvođenje eura kao valute te ulazak u Schengenski prostor. Oba cilja iziskuju značajne isnitutcionalne prilagodbe, no svakako euro je daleko složeniji. Francuski predsjednik Macron i njemačka kancelarka Merkel jasno skiciraju EU od dvije brzine: skupinu usko povezanih država koje provode veći broj zajedničkih javnih politika te ostale države. Nikako ne bi bilo dobro biti u drugoj skupini.
Govoriti da je EU u krizi i da se raspada pred bilo kojim izazovom, očito zanemaruje povijesni put koji je Unija prevalila od 1951. godine i svojih korijena i brojne probleme koje je nadilazila. Izlazak UK iz članstva Unije žalosna je činjenica, no realno govoreći Britanci nisu nikada niti bili preveliki pobornici europske integracije. Migrantski val koji prelazi vanjske granice Unije zasigurno predstavlja humanitarnu katastrofu, no EU treba aktivno sudjelovati u njegovu rješavanju na izvoru migracija. Time će u konačnici i značajno ojačati jedinstvenu vanjsku politiku EU. Svaki se zid, prepreka i barikada može savladati, a žica je samo kratkoročno rješenje. Korisno je prisjetiti se (tada) modernog Berlinskog zida, poretka kojem je služio i njegove sudbine.


RH će kroz dvije godine predsjedati Europskom unijom. To će biti značajan izazov za našu državnu upravu i njezin prvi takav "test". U odnosu na kod nas naslijeđeni sustav državne uprave ustrojen do 1991. godine po modelu države i partije, EU poznaje isključivo profesionalnu i apolitičnu upravu. Stoga ovdje je naša država morala uložiti značajne napore u promjene koje i dalje treba još samo intenzivirati. Razumljivo naše se institucije pravodobno pripremaju za navedeni "test" i za vjerovati je da će se na ovom području jasno vidjeti primjer uspješnog procesa učenja. Naši su brojni dužnosnici u stalnim kontaktima s tijelima Unije i količina isukustava tijekom vremena nije zanemariva. Nikako ne treba zaboraviti činjenicu da su predsjednica države i premijer u svojem prethodnom radu obavljali brojne dužnosti vezane uz pristupanje RH u članstvo Unije te kasnije zastupanje naših intresa pri europskim institucijama. To su jasni primjeri procesa učenja na hrvatski način, no svakako da uvijek treba težiti i boljem.

Prof. d. sc. INES KERSAN-ŠKABIĆ, Voditeljica Centra za europska istraživanja, Sveučilište Jurja Dobrile u Puli

JASNO REĆI U KOJEM SMJERU TREBAJU IĆI PROMJENE

 

Ulazak u Europsku uniju omogućio je ravnopravno sudjelovanje hrvatskih poduzeća na velikom jedinstvenom tržištu od 500 milijuna ljudi. Proces otvaranja granica trgovini s EU-om (koji je u velikoj mjeri postojao i prije samog ulaska u EU, na temelju Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju koji je RH potpisala s EU-om) znači s jedne strane lakši (jeftiniji) uvoz, ali isto tako i veće mogućnosti izvoza. No, problema ima puno i oni upozoravaju na nužnost početka provođenja strukturnih reformi u hrvatskom gospodarstvu.

VEĆ IMAMO EURO

- EU je u ovom razdoblju obilježen brojim izazovima: Brexit, donošenje novog financijskog okvira za razdoblje 2021. - 2027., migrantska kriza, Grčka, jačanje desnice u članicama EU-a, Bijela knjiga o budućnosti Europe... Izdvojila sam neke, prema mojem mišljenju, najznačajnije. Od navedenih izazova za RH sigurno je najvažnije donošenje novog proračunskog okvira jer će on definirati iznose i namjenu sredstava, između ostalog, kohezijske politike (Europski strukturni i investicijski fondovi) preko koje RH povlači znatna financijska sredstva iz proračuna EU-a i računa i dalje na velike mogućnoti povlačenja sredstava s obzirom na to da je RH jedna od najmanje razvijenih zemalja članica. Očita financijska korist od ulaska u EU je u povlačenju ili u mogućnosti povlačenja znatnih financijskih sredstava preko europskih strukturnih i investicijskih fondova za različite namjene (infrastruktura, reforme, tržište rada, zaštita okoliša, itd.). RH ima na raspolaganju oko 10,7 milijardi eura za razdoblje od 2014. do 2020. godine. Dostupni podaci o korištenju pokazuju da je RH jako dobro koristila Instrument pretpristupne pomoći (IPA) koji joj je bio na raspolaganju 2007. - do ulaska u EU (ali su se sredstva povlačila prema načelu n+3, još tri godine nakon ulaska), te je iskoristila gotovo 90 % dostupnih sredstava. Za ovo tekuće razdoblje 2014. - 2020. teško je komentirati brojke jer je razdoblje još u tijeku i svakodnevno se podaci mijenjaju, no prema dostupnim podacima na stranici strukturnifondovi.hr na dan 31. svibnja 2018. godine situacija je bila sljedeća: RH je ugovorila 45 % ukupno dostupnih sredstava (oko 4,8 milijardi eura), isplaćeno je krajnjim korisnicima 11,4 % (oko 1,2 milijarde eura). Ovi se podaci odnose na sve operativne programe zajedno.

Drugi važan izazazov za RH je uvođenje eura. Hrvatska narodna banka predstavila je Strategiju za uvođenje eura kao službene valute u Hrvatskoj (listopad 2017. godine) i provodi snažnu kampanju da upozna građane (učenike, studente, gospodarstvenike...) s procesom, koristima i troškovima uvođenja eura kako bi stvorila što pozitivnije ozračje prema euru. Svakako je dobro što je RH napokon izišla iz procedure prekomjernog deficita i time pokazala da može voditi stabilnu fiskalnu politiku, što je i preduvjet da bi mogla krenuti u ispunjavanje nominalnih kriterija konvergencije (kriterija za uvođenje eura). Od novih zemalja članica (članice koje su u EU ušle 2004. godine) dosad su euro uvele male zemlje: Slovenija, Estonija, Cipar, Malta, Slovačka, Latvija i Litva. RH je visoko euroizirana zemlja - euro je prisutan u svakodnevnom životu, većina štednje građana je u eurima, krediti su s valutnom klauzulom u eurima, cijene nekretnina se u oglasnicima izražavaju u eurima, mogućnost vođenja samostalne monetarne politike je ograničena... Dakle postoje brojni argumenti za uvođenje eura. S druge strane postoji bojazan građana da će doći do porasta cijena prilikom preračunavanja cijena iz kune u euro. No pitanje je, s obzirom na situaciju u kojoj se eurozona (pa i EU) nalazi, treba li žuriti s uvođenjem eura ili pričekati pa vidjeti kako će se razvijati EU u budućnosti, te onda odlučiti o pristupanju RH eurozoni.

- Da, turizam svakako možemo istaknuti kao gospodarsku granu gdje smo najviše profitirali, pri čemu je posebno zanimljiv razvoj turizma u ruralnim dijelovima koji se potiče kroz EU fondove. No, koliko je procvat turizma dobar za ostvarivanje inozemnih prihoda, toliko može biti i opasno preveliko oslanjanje gospodarstva na samo jednu granu. Udio turizma u BDP-u Hrvatske je 19,6 % (2017. godine).

POZITIVNI UČINCI

- Ideja šengenskog prostora je olakšavanje kretanja ljudi (bez graničnih kontrola), što ima brojne prednosti za putnike. No, djelovanje šengenskog prostora narušeno je migracijskom krizom i velikim migracijskim kretanjima 2015. godine kad su pojedine zemlje privremeno uvele granične kontrole (Njemačka na granici s Austrijom), dok je primjerice Mađarska postavljala žicu na svoje granice kako bi spriječila ulazak migranata. Ulazak u Schengen za Hrvatsku imat će pozitivne učinke i omogućit će kretanje naših građana bez kontrola pri ulasku u ostale članice tog prostora. To istodobno označava da je RH dokazala da je izgradila pouzdan i jak sustav kontrole ulaska u RH iz zemalja nečlanica EU-a (odnosno Schengena), odnosno da je sposobna kontrolirati vanjsku granicu EU-a.

- EU je predstavila Bijelu knjigu o budućnosti Europske unije u ožujku 2017. godine, gdje je navela pet mogućih scenarija za razvoj EU-a u budućnosti. Ti scenariji uključuju različite oblike suradnje od povratka (korak unatrag) na zajedničko tržište do razvoja EU-a na način da zemlje odabiru koji oblik (dubinu) suradnje žele ostvariti s ostalim članicama. Bijela knjiga trenutno je u procesu javne rasprave i rezultati će pokazati što građani EU-a žele. Pohvalno je što je EU prepoznao potrebu rasprave o načinu svog djelovanja s obzirom na brojne probleme s kojima je suočen i s obzirom na učestala razilaženja u stavovima zemalja članica. Tako da je svakako vrijeme za promjene, a Europljani moraju reći u kojem će se smjeru te promjene odvijati. (D.J.)

Možda ste propustili...

MONETARNI SUVERENITET (II.)

Konačni prekid s Jugoslavijom

TEMA TJEDNA: EKSPERIMENTALNA FAZA KURIKULARNE REFORME (II.)

Martina Horvat: Reforma se ne može dogoditi preko noći