ĐAKOVO

Osnovna škola Ivana Gorana Kovačića jedna je od rijetkih u Hrvatskoj koja i danas na sebi nosi vidljive ožiljke iz Domovinskog rata. Rupe od metaka i gelera, posebice s bočne strane zgrade, podsjetnik su na rujan ratne 1991., kada su Đakovčani u tri dana munjevite akcije grad i njegove tadašnje dvije vojarne oslobodili od tzv. JNA. Danas, 27 godina kasnije, izaziva čuđenje što zgrada još nije obnovljena. Iako je izruinirano cijelo pročelje, najviše oštećenja pretrpjela je strana do zgrade sada časnih sestara, a u vrijeme ratnih događanja bivše Male kasarne tzv. JNA, odakle se pucalo po ovom objektu.

Obnovljene su škole u znatno razorenijim gradovima poput Vukovara, Vinkovaca, Osijeka, zašto nije i ova, pitaju se Đakovčani. Problem je bio, kako doznajemo od ravnatelja škole Tihomira Benkea, u imovinsko-pravnim odnosima za čije rješavanje treba podosta vremena.

- Tek smo u veljači 2017. godine sredili svu papirologiju, a dovoljno je reći kako zgrada za niže razrede uopće nije bila upisana, nego se površina na kojoj se nalazi vodila kao oranica - doznajemo od ravnatelja Benkea, koji dodaje da je na Županiji osječko-baranjskoj, s obzirom na to da je ona osnivač, odluka kada će početi vanjsko uređenje zgrade sagrađene još u vrijeme Austro-Ugarske, 1898. godine. Kada Županija procijeni da je prioritet uređenje pročelja, tada će do njega i doći, a kada će to biti, kažu u školi, teško je sada reći.

- Osim estetike, ovime se ništa ne rješava. Mogu predložiti što treba, a netko drugi odlučuje o prioritetima - kaže Benke, uz napomenu da bi se uložena sredstva u novo pročelje isplatila tek za 33 godine.

- Osobno bih volio kada bi se bočna strana škole, koja je najviše nastradala u ratnim zbivanjima, na neki način konzervirala. Neka to bude podsjetnik na sve ono što se događalo - kaže ravnatelj Benke.

Ideja o konzerviranju ima opravdanja, jer velik broj mlađih učenika pita učitelje kakve su to rupe na zidu, a i mnogi posjetitelji zastanu gledajući i komentirajući podsjetnik na strahote rata koji je ožiljke ostavio ne samo na zidovima, nego i na ljudima.

Budući da je riječ o zgradi građenoj prije 120 godina, kada su se gradili debeli zidovi, u obnovi ne bi bio potreban stiropor, što bi vjerojatno utjecalo i na iznos potreban za radove, a iako se radi samo o "ušminkavanju", lijepo bi bilo što prije vidjeti i ovu školu u novome ruhu. Marija Alduk