Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES) iz Ljubljane, Slovenija, redovito analizira događaje na Bliskom istoku i Balkanu. IFIMES je u povodu godine dana od imenovanja nove vlade Republike Makedonije pripremio analizu aktualne političke situacije u toj državi. Iz analize "Republika Makedonija 2018: Duh Makedonije širi se regionom!" izdvajamo najvažnije i najzanimljivije dijelove.

Parlamentarni izbori bili su posljedica dogovora iz Pržina iz lipnja 2015., kada su se četiri vodeće političke stranke u Makedoniji, Unutrašnja makedonska revolucionarna organizacija – Demokratska partija za makedonsko nacionalno jedinstvo (VMRO-DPMNE), Socijaldemokratski savez Makedonije (SDSM), Demokratska unija za integraciju (DUI-BDI) i Demokratska partija Albanaca (DPA-PDSH), nakon dugotrajnih i teških pregovora dogovorile da nadiđu duboku političku krizu, prouzročenu nezakonitim prisluškivanjem 26.000 građana, održavanjem prijevremenih parlamentarnih izbora uz ispunjenje određenih preduvjeta. Ključno je bilo pročišćivanje izbornog popisa, na kojem je bio višak od 330.000 birača, i uspostavljanje odgovarajuće medijske regulacije, odnosno omogućavanje jednake dostupnosti i tretmana u medijima svim političkim subjektima sudionicima u izbornom procesu umjesto dotadašnje apsolutne medijske hegemonije VMRO-DPMNE i dvojca Nikola Gruevski-Sašo Mijalkov.

Nova vlada Republike Makedonije postala je nositelj pozitivnih političkih procesa ne samo u Makedoniji nego i na zapadnom Balkanu. Vidljivi su napori i aktivnosti, koje je pokrenula nova vlada RM, da Republiku Makedoniju konsolidira i približi članstvu u EU i NATO-u. Pri tome je od izuzetne važnosti izgradnja i razvijanje povjerenja i partnerstva s građanima, koji se prepoznaju i u sloganima nove vlade Republike Makedonije „Vlada za građane“ i „Jedno društvo za sve“.

Premijer Zoran Zaev (SDSM) s koalicijskim je partnerima na dobrom putu rješavanja dosada najtežih političkih pitanja nacionalnog značenja. Deblokada pregovora i rješavanje spora s Grčkom u vezi s imenom Republike Makedonije (dogovoreni naziv Republika Sjeverna Makedonija treba proći ratifikaciju u makedonskom i grčkom parlamentu) ključna je za ubrzan napredak te države za članstvo u NATO i EU. Odnosi s Bugarskom obnovljeni su na novim osnovama potpisivanjem povijesnog sporazuma o dobrosusjedskim odnosima Makedonije i Bugarske, koji su ratificirali parlamenti obiju država. Premijer Zaev napravio je novi kvalitativni iskorak na makedonskoj političkoj sceni, jer se bavi rješavanjem ključnih nacionalnih pitanja. Do sada su ključna nacionalna pitanja kao eksluzivitet bila prepuštena političkoj desnici, ovaj put ključna nacionalna pitanja rješava politička ljevica. Inače, paradoksalno je da je u regiji rješavanje ključnih nacionalnih pitanja bilo prepušteno političkoj desnici, što se pokazalo potpuno pogrešnim i štetnim ne samo za Makedoniju nego i općenito za cijelu regiju.

Pregovori s Grčkom odvijali su se u optimističnoj i pozitivnoj atmosferi i bili su usmjereni traženju kompromisnog i zajednički prihvatljivog rješenja, a pitanje odnosa s Albancima riješeno je donošenjem Zakona o unaprjeđivanju upotrebe albanskog jezika i jezika manjinskih etničkih zajednica, što pridonosi boljoj unutarnjoj koheziji i integraciji države. Nepobitno je da premijer Zaev dobrobit svoje države i multietničkog društva gradi na sporazumijevanju, pregovorima i kompromisu, što regiji šalje potpuno novu poruku, novi impuls i energiju koja stvara atmosferu povjerenja, uvažavanja, međusobnog sporazumijevanja, ali i u najvećoj mjeri pronalazi kompromise kako bi Makedonija postala punopravna članica EU-a i NATO-a. Objavljivanje nove Strategije Europske komisije o proširenju EU-e daje novu nadu da Makedonija uskoro započne pregovore s EU-om i deblokira proces pridruživanja EU-u, blokiran od 2006.

Strateški interes svih država regije jest da Republika Makedonija postane punopravna članica NATO-a, uključujući i Srbiju, jer to osigurava stabilnost i mir u regiji. Sad bi, nakon dogovora oko imena, Grčka trebala podržati ubrzan prijam Makedonije u NATO, jer postoje snažni vanjski i unutarnji pritisci u regiji da dođe do promjene geopolitičke orijentacije pojedinih država s tog područja. Time EU, NATO i Grčka na sebe preuzimaju ogromnu odgovornost da eventualno Makedoniju svojom (ne)odgovornom politikom ne prepuste zagrljaju Rusije. Pitanje nacionalnog identiteta važno je za svaki narod, pa tako i za Makedonce. Identitet Makedonaca ne može se promijeniti ni osporavati.

Nova vlada Republike Makedonije obnovila je prijateljske odnose sa svim svojim susjedima. Ipak, zabrinjava činjenica da je do sada dva puta odgođena zajednička sjednica vlada Republike Srbije i Republike Makedonije, koja se trebala održati u Skopju. Analitičari smatraju da je dvostruko otkazivanje zajedničke sjednice dviju vlada jedan od znakova da Srbija još uvijek nije odustala od destabilizacije Makedonije, što pokazuje i činjenica da je Srbija pojačala obavještajno djelovanje u Makedoniji. Dvojac Aleksandar Vučić (SNS)-Ivica Dačić (SPS) radi i posredno na destabilizaciji Makedonije.

Republika Makedonija na čelu sa Zoranom Zaevom već nekoliko godina vodi organiziranu borbu protiv kriminala, korupcije, nacionalizma, šovinizma i fašizma. "Ujedinjeni u različitosti" i "Istina za Makedoniju" bili su slogani kojima su mobilizirali mase suprotstavljajući se jednom od najokorjelijih autokratskih režima u Europi.

Makedonski program reformi nazvan "3–6–9" bio je prvi korak za ozbiljno probijanje Makedonije prema članstvu u euroatlantskim integracijama nakon desetogodišnjeg zastoja. Plan reformi predviđao je sve ono što je bilo potrebno učiniti za tri, šest i devet mjeseci da bi Makedonija krenula naprijed i poboljšala kvalitetu života svojih građana. Nakon ispunjenja plana "3–6–9", počet će realizacija novog plana - "Plana 18", za novih 18 mjeseci do početka pregovora s EU-om. U sljedećem razdoblju planiran je zavidni gospodarski rast i ekonomska obnova države. U prvom kvartalu 2018. zabilježeno je 235 milijuna eura stranih investicija. Zanimljiv je podatak da su ruske investicije u Makedoniji iznosile samo 27 milijuna eura i da je samo 78 kompanija u neposrednom ruskom vlasništvu, gdje je udio ruskog kapitala veći od 25 %.  Darko Jerković