Pred nama je još jedan Međunarodni dan borbe protiv ovisnosti, 26. lipnja. U povodu toga osvrćem se na zamke svakodnevnice koje nas uvlače u mrežu različitih ne prepoznatih ovisnosti.

Riječ ovisnost automatski izaziva asocijaciju na heroinsku ovisnost. Samo ponekad pomislimo na ovisnost o al koholu i kocki. U posljednje vrijeme pomišljamo i na ovisnost o internetu, PC-u, novim tehnologijama.

Ne pomišljamo na cijeli niz ovisnosti koje su suptilno postale dio naših života jer nismo bili dovoljno budni i svjesni opasnosti koje donose.

Sva naša tehnička dostignuća trebala bi nam olakšati život, učiniti ga kvalitetnijim i osigurati nam slobodno vrijeme za našu obitelj, prijatelje, druženja. Međutim, nepravilnim korištenjem razvije se upravo ovisnost o njima samima – postaju sami sebi svrha. Opsjednutost idealom ljepote sve češće zarobljava djevojke, žene, a u posljednje vrijeme i muškarce. Ideal ljepote nametnut nam je ekonomskim i marketinškim aktivnostima mo dne, prehrambene, kozmetičke, pornografske indus trije, koje ostvaruju ogroman profit. Životna zrelost donosi sa sobom i poneku boru na licu, a mi pokušavamo korigirati svaku nepravilnost i pokušavamo zaustaviti nezaustavljivi životni slijed od rođenja preko djetinjstva, adolescencije, mladosti, zrelosti do starosti. Jedna od najdramatičnijih posljedica tog nametnutog ideala je klinička slika anoreksije i bulimije. Na suprotnoj strani je prekomjerna tjelesna težina.

Živjeti život ne znači živjeti za posao. Radoholičari upravo to čine i svoju ovisnost podređuju obiteljskim, osobnim vezama, slobodnom vremenu, zdravlju. Posao postaje način bijega od privatnih problema ili pokušaj kompenzacije neuspjeha u drugim životnim područjima. U odnosu prema drugim ovisnostima, društvo taj tip ovisnosti smatra poželjnim a radoholičare zaslužnim osobama. Kada ne rade, radoholičari često imaju sim ptome slične simptomima sustezanja, poput anksioz nosti, razdražljivosti, depresije.

Nasuprot radoholičarima oni su koji su ovisni o dokolici. Dokoličarenje je izravno povezano s hedonizmom, kon zumerizmom, dosadom. Glavno pitanje dijela mladih je kako ubiti dan. Zašto zaboravljamo da je rad svjesna i svrhovita aktivnost, koja nas, između ostaloga, definira kao čovjeka?

Naš život prepun je lijepih i radosnih trenutaka, ali i onih teških, tužnih, nesretnih. Prihvativši hedonistički pristup životu, prihvatili smo i nerealnu, neostvarivu težnju biti sretni uvijek, a tu želju nam treba osigurati netko drugi ili nešto drugo (partner, materijalna dobit…). Nemoguć nost ostvarenja takve težnje dovodi do emocionalne praznine, koju dio mladih ljudi pokušava popuniti dro gom, alkoholom, kockom, a dio populacije obolijeva od depresije, koja postaje jedna od vodećih mentalnih bolesti današnjice.

Skloni smo traženju instantnih rješenja, koja će tre nutačno promijeniti našu svakodnevicu. Učinak far makoterapije je znatan i važan, ali važan je i naš osobni angažman na razini osobne promjene, a ne očekivanja da se drugi mijenjaju. Tinejdžeri, mladi ljudi najrizičniji su za razvoj ovisnosti. Naime, neurofiziološki razvoj mozga u toj dobi nije završen. Ovdje posebno naglašavam da tzv. prefrontalni korteks nije završio svoj razvoj, a odgovaran je, između ostaloga, za donošenje odluka, mogućnost sagledavanja uzročno-posljedične veze i kon trolu. To je, pojednostavljeno rečeno, glavni razlog zašto mladi ljudi bez zadrške donose odluke o uporabi droge, alkohola ili o nekom drugom odstupajućem ponašanju, odnosno rizičnoj aktivnosti. Nadalje, zbog nezavršenog procesa razvoja moždanih struktura, bilo koja psihoak tivna tvar, kao i bilo koja adiktivna aktivnost (aktivnosti o kojima brzo postajemo ovisni), dovodi do poremećaja, odnosno bržeg razvoja ovisnosti u toj razvojnoj fazi u odnosu prema kasnijoj životnoj dobi.

Posljednjih nekoliko godina dana svjedoci smo i velike zlouporabe tzv. osvježivača prostora kao sredstava za promjenu stanja svijesti. Popularnost te tvari među mladima povećana je zbog njezine dostupnosti i le galnosti. Njezine štetne posljedice vrlo su velike. Iza zivaju psihičke poremećaje u obliku psihotičnih epizoda, kao i tjelesne poremećaje (ubrzan rad srca, ubrzano disanje, škrgutanje, povišenje tjelesne temperature, pre komjerno znojenje do prestanka rada srca i disanja te smrti). Iz neposrednog iskustva rada s mladima koji konzumiraju tzv. osvježivače uočljive su promjene po našanja: agresivnost, destruktivnost, česte promjene raspoloženja i dr. Kao roditelji, profesionalci odgovorni smo za sebe, svoj životni put, a odgovorni smo i za djecu, mlade. Pomognimo im tako da im osobnim izborima i odlukama pokažemo kako poštovati sebe, svoje do stojanstvo, svoje zdravlje, da se ne dovodimo u situacije u kojima ugrožavamo svoj život s posljedicama koje mogu biti trajne i nepopravljive.

Mr. Marija Kribl, dr. med., voditeljica Centra