Neki dan se dopisivah s prijateljicom, istinskom filmofilkom te zaključismo kako film “Filmske zvijezde žive vječno” ima sve, a opet nekako škripi i stenje pod tim svojim teškim bremenom. Ipak, da ne bude zabune, vrlo je to dobra biografska drama, čije se prikazivanje fantastično poklopilo sa Svjetskim nogometnim prvenstvom.

Holivudska je veteranka Glorija Grahame voljela mlade dečke, pa si je u poznim godinama našla dvadesetineštogodišnjeg liverpulskog glumca-početnika. Veza, koliko god neortodoksna bila, bila je ispletena od iskrenih emocija, što je posebice došlo do izražaja kada je teško oboljela Glorija odlučila provesti posljednje dane u obitelji svojega mladog ljubavnika. U flashbackovima ulazimo u romansu zvijezde crno-bijele kinematografije, nagrađene Oscarom za sporednu ulogu u Gradu iluzija i mladog Petera Turnera, iskreno zaljubljenog u ženu vršnjakinju njegove majke.

Annette Benning zapravo je jedini mogući (pravi) izbor za ulogu Glorije, glumice koja, unatoč neospornu daru i izgledu, nije dosegnula holivudski Olimp poput Marilyn Monroe ili Ave Gardner. Glumila je u “Divnom životu” sa Stewartom, s Bogartom u “Na osamljenom mjestu”, s Fordom u Velikoj hajci..., no unatoč dobrim ulogama i uspjehu s Oklahomom, a skandalizirajući javnost privatnim životom, završila je u teatru. Od zaborava je nije uspio sačuvati ni pozlaćeni štitonoša.

Ogoljela Benning koja si je, kao malo koja holivudska glumica, dopustila dostojanstveno ostarjeti, te njezin partner - predivni, a nepretenciozni Jamie Bell (Billy Elliot) ostvarili su dobru kemiju i punokrvne uloge. Šteta što je redatelj bio loš “treći”.