Nakon prvoga kola vidjeli smo doista sve. Prije svega, sjetit ću se "ljepotice" Španjolske i Portugala, iznenađenja Meksika pa i pobjede Senegala nad Poljskom bez obzira što smo njihovu snagu i kvalitetu posebno u napadu vidjeli u Osijeku. No, ono što je prije svega obilježilo prvo kolo Svjetskog prvenstva pobjeda je Hrvatske nad Nigerijom.

U prvom kolu ostvarili smo ono što smo planirali. Pobijedili, imamo tri boda u džepu. Mislim da nam se poklopio i rezultat iz druge utakmice pa smo stigli u situaciju da doista možemo bez pretjeranog stresa odigrati drugu utakmicu. Za mene je Argentina najlakša utakmica, posebno sada kada imamo startnu pobjedu i tri boda. To je u svakom slučaju veliki protivniik. Ne samo zbog slavne prošlosti nego i zbog sadašnjosti. Higuain, Dybala, koji su nositelji igre u svojim klubovima, sjede kod njih na klupi, Mauro Iccardi nije niti pozvan na Svjetsko prvenstvo. Motivacija za takvog suparnika je, siguran sam, na visini zadatka. A kao što sam rekao, mi smo u psihološkoj prednosti jer Argentinci nakon remija s Islandom više nemaju pravo na novi kiks. A kod nas ostaje još ta posljednja utakmica u kojoj opet sami odlučujemo o svojoj sudbini. Kako igrati protiv Argentine? Naravno, najviše se prostora posvećuje kako zaustaviti Messija. Poznato je kako je on igrač poteza. Misliš kako se šeta cijelu utakmicu i onda jednim potezom, jednim bijegom, jednim udarcem ponovno riješi utakmicu. Imamo mi sigurno rješenja kako ga zaustaviti, ne sumnjam kako je izbornik Zlatko Dalić i njegov stručni stožer to jako dobro izanalizirao i jako dobro se pripremio za ovu utakmicu. Po meni, mislim da ćemo morati jako dobro djelovati kao kolektiv. Moramo biti koordinirani jer je Messi upravo jak u tim međulinijskim kretnjama i u tom dijelu igre moramo obratiti posebnu pozornost. Premda, pokazalo se kako imamo igrače koji ga mogu zaustaviti, ipak sam vjerovanja kako moramo jako kolektivno djelovati. A što se tiče napada, tu sigurno imamo rješenja pobjeći. Prije svih mislim u Perišiću i Rebiću. Mandžukić? On daje jednu drugu dimenziju, kao odlična "mantinela" i svojom agresivnošću.

Jednu stvar nikako ne smijem zaboraviti, a po meni jako je važna. Naši navijači. Bio sam u Kalinjingradu, uživao u atmosferi i prije i poslije utakmice. Iskreno, osjećao sam se kao u Osijeku. Velik broj naših navijača, svi u kockicama, upravo takva slika bila je sada u Osijeku na utakmici sa Senegalom, kada se okupilo oko 16 tisuća gledatelja. I sve maksimalno pozitivno. Bez i jednog incidenta. Shvatiš koliko nas taj nogomet spaja i koliko ljudi još uvijek doživljavaju tu našu nogometnu reprezentaciju svojom. Ma nevjerojatni su naši ljudi. Odakle samo izvlače novac. Ne samo novac, nego mi je još fascinantnije da deset tisuća i više ljudi nabavi ulaznice za utakmice. Kako? Ma svaka im čast. Užitak je biti dio toga. Bit ću naravno i u Nižnji Novgorodu i u posljednjoj utakmici u skupini koju ćemo igrati u Rostovu protiv Islanda. Što očekujem i čemu se nadam? Pobjedama Hrvatske na terenu i siguran sam i na tribinama. Nogomet je doista čudo!

Petar KRPAN