S posebnom pozornošću pratio sam prvi nastup Belgije, jer ipak sam u toj zemlji proveo velik dio svoje karijere. Za početak, to je bilo sasvim pristojno, čak bih rekao - rutinski. Belgija ima strašne pojedince, napadački su iznimno moćni, a s tim španjolskim izbornikom dobili su jako mnogo. Koliko sam primijetio promijenio je formaciju, umjesto četiri igrača natrag u liniji igraju s trojicom u obrani. Naime, Alderweireld i Vertonghen bili su klasični obrambeni igrači i njihovim ranijim pozicioniranjem gubilo se prilično na ofenzivi. Ova varijanta s Carrascom i Meunierom na bočnim pozicijama meni se mnogo više sviđa. Ono što mi se možda ne sviđa jest to što je De Bruyne prilično udaljen od vrata. Najbolji je asistent u Premier ligi i prema mome mišljenju treba biti bliže vratima, ovako uglavnom prijeti ubačajima iz daljine. No, možda je upravo belgijski izbornik procijenio kako mu protiv Paname neće trebati defenzivne zadaće, kako će se suparnik orijentirati na obranu, na čuvanje svoje posljednje trećine, i da su mu u tom slučaju važniji De Bruyne, pa i Witsel na ovim pozicijama, a da će ih koristiti i prema naprijed. Uglavnom, to je za početak bilo prilično rutinski od Belgije. Mnogo im je bilo lakše kada su probili led došavši u vodstvo. Onda je ipak protiv suparnika, koji im nije kvalitativno ni blizu, mnogo lakše igrati.

Mnogi me pitaju u čemu je tajna uspjeha belgijskog nogometa. Ja sam ipak doživio godine kada su bili daleko od europskog i svjetskog vrha, kada se nisu niti plasirali na završnice natjecanja i sada kada slove među kandidatima za naslov. Prema mome mišljenju mnogo su više uložili u svoje nogometne akademije. Mnogo je veća produktivnost, manje kupuju, a više ulažu u domaće snage. Dogodila im se objektivno i sjajna generacija koja je ispremiješana različitim talentima koji vuku podrijetlo iz različitih zemalja svijeta. Mogu se pohvaliti kako sam u Standardu osvojio naslov prvaka u ekipi s Witselom i Fellainijem. Dok sam bio u Genku, tada u B momčadi, igrali su De Bruyne i vratar Courtois. Nekoliko je tu igrača koji su kasnije igrali u 1. belgijskoj ligi. Jesu li se onda pokazali velikim talentima? Sigurno su bili tako označeni, iako ne može nitko predvidjeti gdje će im biti kraj, da će, primjerice De Bruyne igrati značajnu ulogu u prvaku Engleske. Ono što je možda ključno, a što je Belgija prva uvela, jest jedna vrsta dodatne selekcije. Znači, imali su prvu selekciju i dodatnu selekciju za igrače koje bih nazvao još nedovoljno zrelima za svoje godine, ali kod kojih je prepoznat talent. Primjerice, siguran sam da bi Luka Modrić bio u toj dodatnoj selekciji. U Belgiji, primjerice, iz toga “drugoga kruga” izišao je Mertens. Znači, imali su cilj i znali su kako raditi.

Što reći o ostatku Svjetskog prvenstva? Inače sam veliki navijač južnoameričkih reprezentacija, a ovaj put baš nisam oduševljen njima. Najviše su me zapravo razočarali Argentinci, a uz njih i Francuzi. Pokazalo se kako se muče s reprezentacijama koje “stanu iza lopte” koje se povuku. Naravno, to je početak. Iskreno, sve velike reprezentacije doći će na svoje i do kraja će oni glavni favoriti ostvariti plasman u drugi krug. Naravno, u tom krugu vidim i Hrvatsku. I subjektivno i objektivno. Posebice kada smo ostvarili pobjedu na početku. Slijedi nam Argentina koju očekujem u boljem izdanju nego protiv Islanda. No, Hrvatska će sigurno imati svoje adute. Bit će važno kako zaustaviti Messija. To je teško pitanje. Najlošije bi, prema mome mišljenju, bilo staviti nekakav flaster. Njega je teško na taj način zaustaviti.