Slika Ive Sanadera u zagrljaju s hrvatskim navijačima usred Kalinjingrada nije nimalo smiješna ili ne daj Bože simpatična. To je slika koja ostavlja bez teksta i teško je na taj prizor bilo što reći. I o Sanaderu, ali i o razdraganim Hrvatima, koji su zbog ljubavi prema nogometnoj reprezentaciji potegnuli čak do Rusije. Ti dečki jako vole nogomet, našu nacionalnu momčad, vjerojatno jako vole i svoju državu, a zašto se pobogu onda za uspomenu i dugo sjećanje fotografiraju s čovjek koji nas je unazadio, prevario...Slikati se s čovjekom čije su ime i pojava postali simbol za korupciju. Koliko god pokušavali, ipak, teško je proniknuti u mentalitet ljudi koji s osmijehom na licu srljaju u zagrljaj ćaći, i to ne vlastitom, nego ćaći nacije koji je svoj narod opčinio, a onda totalno zaj.... i vratio godinama unatrag. Nas je siromašio, a sebe enormno obogatio i to je valjda normalno. Naš bivši premijer nema stida, njemu je normalno da se pojavi pred narodom, normalno mu je da udobno zavaljen u VIP loži gleda i navija za Hrvatsku, za nogometaše iz države u kojoj se protiv njega vodi nekoliko sudskih postupaka za malverzaciju i korupciju. Sanader je takav tip i valjda će zbog Hypa, INA-Mola, Fimi medije i DIOKI-HEP-a dobiti zasluženu kaznu. U slučaju Planinska je nepravomoćno osuđen na četiri i pol godine zatvora... No, problem je narod koji bi trebao imati bar mrvicu dostojanstva i takvim likovima uvijek i svagdje okrenuti glavu i pokazati im duboki prijezir. No, kod nas toga nema, moralne vrijednosti odavno smo pogubili i pitamo se zašto nam je ovako loše. Kako se ponašamo i dobro nam je. Slika razdraganih navijača u "kockastim" dresovima u zagrljaju s čovjekom koji je nečasnom rabotom unazadio državu i narod tužna je i ružna slika Hrvatske i upravo zbog takvih stvari teško ćemo mi ikada naprijed. I. Liović