Petak je za točno 900 osječkih osmaša bio zadnji dan koji su proveli kao osnovci. Oprostili su se od škole, prijatelja iz klupa, učitelja i razrednika, a tek nakratko i od školskih obveza, jer ih već uskoro čeka upis u srednju školu, a pred mnogima je još i studij. U danu prepunom emocija, na odlasku iz škole, susreli smo grupu osmaša iz OŠ Franje Krežme koja se uputila na neformalno druženje uz Dravu. Svima je, kažu, drago što konačno završavaju to poglavlje života, ali i žao, jer će većinu njih odabir srednje škole odvesti različitim putevima na kojima će se njihove ekipe rijetko susretati.

- Bilo je vrlo opušteno, ništa nismo morali raditi, potpisivali smo se jedni drugima na majice, plesali i pjevali, zabavljali se, a više emocionalni su i plakali. Najviše će mi nedostajati moja najbolja prijateljica, ali i svi drugi, ipak smo osam godina proveli zajedno – kaže Iva Buđaki.

- Plakala sam kad sam vidjela naše dečke u razredu koji su plakali, nisam se mogla suzdržati – rekla je Laura Grgić. Ona se, za razliku od Ive koja namjerava upisati gimnaziju, radije odlučila za strukovnu školu. Želi biti hotelijersko-turistički tehničar.

- U slučaju da se ne upišem na faks, zapravo želim imati neko zvanje s kojim ću se moći zaposliti. Roditelje me u tome podržavaju – kaže Laura. Svoju budućnost ovi mladi ne vide u Slavoniji, ali ipak vide je u drugim dijelovima Hrvatske. "U Osijeku se teško vidimo, prije u Zagrebu, Splitu ili i u nekoj stranoj zemlji u kojoj se govori engleski", komentirali su osječki osmaši s kojima se kolegica Matea Perković ne slaže.

- Ja obožavam Osijek i nikada ne planiram otići – kazala je ona. Dvije grupe osmaša nosile su majice s natpisima "Nije iks, nije korijen, ja za ovo nisam stvoren" i "Ne može nam nitko ništa, brži smo od reforme". J. Pejaković